Dino Patetikus

Posebno je, od Konakovića i njegovih najvatrenijih štovalaca – budućih potencijalnih perspektivnih kadrova i funkcionera javnih preduzeća, na nož dočekana analiza populizma i svojevrsnog ideološkog zaokreta njegove nove stranke.

Otkako više nije kantonalni premijer, čini se da Elmedin Dino Konaković ima problem kako se postaviti naspram javnih kritika i kritičara. Konaković, koji se poslije dugo, dugo vremena s javnošću mora suočiti s pozicije koja ne podrazumijeva visoku funkciju i stranačka “leđa”, izgleda kao da je izgubio kompas.

Je li riječ o još nezavršenoj aklimatizaciji nekadašnjeg razmaženog stranačkog dječaka i miljenika na uvjete surove političke utakmice ili se Konaković ima problema orijentirati bez izgrađenih stranačkih kontakata i mreže, teško je sa sigurnošću reći, mada su ovakva posrtanja uočljiva od samog Konakovićevog prvog samostalnog političkog koraka, osnivačkog skupa vlastite stranke.

Opravdane kritike i komentare na vlastite, ali izjave drugih govornika na tom skupu Konaković je, sudeći prema patetičnim statusima na svom profilu na Facebooku, doživio kao atak na vlastitu ličnost, pa se stoga automatski negativno i neprijateljski odredio spram kritičara i komentatora. Posebno je, od Konakovića i njegovih najvatrenijih štovalaca – budućih potencijalnih perspektivnih kadrova i funkcionera javnih preduzeća, na nož dočekana analiza populizma i svojevrsnog ideološkog zaokreta njegove nove stranke.

Takve su kritike u tim krugovima doživljene kao niski i prljavi napad umjesto da budu shvaćene onako kako su napisane, kao ocjene i kritike neutralnih komentatora kojima uopće nije zanimljiv niti sporan Konakovićev izlazak iz ove ili one stranke nego politička pozicija koju sada zauzima kao samostalan politički faktor.

Nemoguće je ne primijetiti da Konaković danas napada ono što je do jučer podržavao, da pokušava nastupati iz pozicije marginaliziranog političkog autsajdera iako je riječ o političaru koji je godinama “vedrio i oblačio” u Kantonu Sarajevo, da kadrovsku politiku svoje nekadašnje stranke predstavlja kao koruptivnu praksu iako je upravo putem nje izgradio vlastitu političku bazu i klijentelističku mrežu, da koristi retoriku koje je i sam do jučer bio žrtva, da svojim političkim neistomišljenicima lijepi etikete koje su i njemu donedavno lijepili, zbog čega je glasno protestirao i tako dalje, i tako dalje.

Takvi prvi politički koraci dosta govore o budućoj političkoj praksi stranke Narod i pravda, pa bi Konaković, ako želi biti relevantan politički faktor, kritike u tom smislu prije trebao razumjeti kao dobrodošao i pravovremen korektiv vlastitog političkog djelovanja umjesto što pokušava demonizirati i ušutkati kritičare i komentatore.

PROČITAJTE I...

Naravno, umjesto da se bave činjenicom da se u RS-u uči isključivo srpski, a u dijelovima koji su bili pod vlašću HZHB, a danas pod vlašću HDZ-a BiH, isključivo hrvatski, njima je lakše prepoznati segregaciju i diskriminaciju u Sarajevu. Oni je vide u činjenici da u Sarajevu svi učenici mogu birati jedan od tri službena jezika BiH. Zašto je to tako kada znamo da je sam bosanski jezik integrirajući, da ga Bošnjaci ne svojataju kao privatno dobro, da se oko ove kategorije okupio najveći broj građana Bosne i Hercegovine tokom popisa stanovništva?

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!

error: Sadržaj je zaštićen!