Dino Konaković, logika, munafici i još ponešto

Štaviše, Konaković, iako je svojim izjavama indirektno optužio ratno rukovodstvo SDA na čelu s rahmetli Izetbegovićem za etničko čišćenje Srba, sada tvrdi da je autohtoni učenik i nasljednik Izetbegovićeve politike iako je po vlastitom priznanju u politici petnaest godina, što znači da je u nju ušao onda kada je Alija Izetbegović preselio na bolji svijet.

 

Nakon što je vladajuća koalicija u Kantonu Sarajevo spriječena u svojoj podloj namjeri da iz čisto ideoloških razloga potpuno poništi pozitivne rezultate prošle vlade (poput vraćanja naziva predmeta Bosanski jezik), i to ponajviše zahvaljujući žustroj reakciji pojedinih nacionalnih medija i same bošnjačke javnosti, njene perjanice krenule su u spašavanje teško narušenog imidža bošnjačkih političara, pri čemu su nekako uspjeli dodatno narušiti vlastiti kredibilitet.

Niko tome nije pristupio s više žara i energije od predsjedavajućeg Skupštine Kantona Sarajevo Elmedina Dine Konakovića, jer se upravo on i najviše kompromitirao svojom ulogom malog od palube u službi kapetana Predraga Peđe Kojovića.

No, pokušaj amortizacije jednog skandala samo je izazvao drugi, kada je ostrašćeni Konaković, gostujući na televiziji N1, izjavio da Sarajevo navodno nije dovoljno multietičan grad, pogotovo po pitanju broja Srba, a da su (pored agresije i SDS-a) za to krivi i oni koji danas kritiziraju njega i koaliciju na vlasti zbog njihovog pristupa pitanju jezika.

Pošto su najglasnije kritike po tom pitanju došle od SDA i nacionalnih bošnjačkih medija koje Konaković inače naziva “radikalnim”, javnost je to ispravno shvatila kao Konakovićevo revizionističko optuživanje ratnog rukovodstva RBiH na čelu s rahmetli Alijom Izetbegovićem za nekakvo nepostojeće etničko čišćenje Srba. Nakon ovakvog javnog blama, Konaković se odlučio da sanaciju političkog terena načini tako što će negirati da se bilo šta sporno dešavalo u vezi s jezikom i da je bilo šta sporno izjavio, a sve po principu: vjerujete li meni ili vlastitim čulima.

Uz to se odlučio napadati svoje kritičare iz pozicije samoproglašenog fetva-i emina (ili šejhul-islama), ocjenjujući kritike na njegov račun kao brutalne laži i haram, poručujući da druge kritike neće halaliti i zaboraviti jer su potvora, prijeteći svođenjem računa na sudnjem danu i, sve u svemu, pokušavajući cijelu sasvim političku temu staviti u vjerski kontekst u kojem su njegovi kritičari predstavljeni kao besprizorni lažovi, zulumćari i haman munafici, a on sam oštećeni i potvoreni mazlum.

Štaviše, Konaković, iako je svojim izjavama indirektno optužio ratno rukovodstvo SDA na čelu s rahmetli Izetbegovićem za etničko čišćenje Srba, sada tvrdi da je autohtoni učenik i nasljednik Izetbegovićeve politike iako je po vlastitom priznanju u politici petnaest godina, što znači da je u nju ušao onda kada je Alija Izetbegović preselio na bolji svijet.

No, hronologija cijelog događaja, donesene odluke, zabilježene izjave, ali i sama logika ipak ne idu u prilog ovakvom Konakovićevom populističkom pokušaju kontrole štete.

Činjenica je da je nova vlada pokušala poništiti instrukciju Ministarstva prošle vlade i vratiti BHS (kako su to već otvoreno najavljivali pojedini članovi Naše stranke i SDP-a), i to pod motom borbe protiv diskriminacije, činjenica je da je zbog toga obustavljena podjela školskih svjedočanstava, činjenica je da su zaustavljeni izuzetno burnom reakcijom bošnjačkog javnog mnijenja, činjenica je da su zatim usvojili polovično rješenje kojim se uvodi nekakva četvrta opcija, što je u sukobu sa Zakonom o osnovnom odgoju i obrazovanju Kantona Sarajevo, i činjenica je da je, pokušavajući medijski nekako amortizirati ovaj skandal, Konaković napravio još gori, i to zbog vlastite ostrašćenosti i suštinske nesposobnosti da prihvati kritiku.

A što se tiče njegovog nastojanja da nas uvjeri da nije rekao ono što je rekao, dovoljno je pogledati ilustraciju ovog teksta pa vidjeti da je Konaković posvađan čak i s osnovnom logikom.

PROČITAJTE I...

Maliciozno uspoređivanje SDA, stranke koja je iznijela borbu protiv agresije, sa separatističkim projektima poput SNSD-a, SDS-a i HDZ-a preraslo je u otvoreno poručivanje da je SDA zapravo najgora te da je jedina progresivna politika potpuna marginalizacija ne samo stranaka koje zastupaju bošnjačke interese nego i onih koje djeluju tako da bi se za njih moglo reći da su na liniji interesa Bošnjaka kao naroda

Ovdje se Bosna pojavljuje kao kolateralna žrtva dugih i teških pregovora Evropske komisije s Kinom. Pitanje je koliko će Bosna na putu u članstvo u Evropskoj uniji morati pratiti stavove i dosege njezinih pregovora s Kinom. U tom nadmetanju ne treba zaboraviti ni američke interese te pritisak SAD-a da EU i njihovim proizvodima otvori vrata smanjenjem carina i ostalih regulatornih ograničenja. U tom smislu, i investicije i plasmani roba i usluga otvarali bi se američkim kao i kineskim kompanijama.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!