Deveti januar može se obilježavati samo kao datum početka genocida

Ako ćemo pravedno, 9. januar treba se obilježavati u cijeloj Bosni i Hercegovini, ali kao dan kada je počeo genocid. Na taj su dan doneseni planovi i strategija kako da se uništi jedna zemlja i jedan narod. Ovo što ja govorim potvrdio je sud u Hagu, između ostalog, presudama Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću”, poručuje majka Hatidža Mehmedović

Uprkos odluci Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o neustavnosti ovog datuma, 9. januar i ove je godine u manjem bosanskohercegovačkom entitetu obilježen kao Dan Republike Srpske. Preživjele žrtve genocida u Srebrenici smatraju da je obilježavanje 9. januara kao Dana Republike Srpske još jedna uvreda u nizu za Bošnjake, te podsjećaju da je to dan kada je 1992. godine planiran genocid u Bosni i Hercegovini. Takvo mišljenje dijeli i Hatidža Mehmedović, predsjednica Udruženja “Majke Srebrenice”.

Hatidža Mehmedović izgubila je sve svoje voljene u genocidu počinjenom u julu 1995. godine, dva sina, Azmira i Almira, i supruga Abdulaha. Danas Hatidža sama živi u srebreničkom naselju Vidikovac, u koji se vratila prije 15 godina. Iako je izgubila sve što je mogla izgubiti, majka Hatidža ipak se nije predala. Nakon rata, nastavila je borbu za pravdu i istinu. U posljednje vrijeme zbog narušenog zdravlja rijetko se pojavljuje u javnosti.

“Mnoge su majke umrle, a nisu dočekale da nađu svoju djecu. Ja ću se uvijek boriti za pravdu i istinu, dok sam živa. Sve moje bogatstvo ukopano je u Memorijalnom centru u Potočarima, moji Azmir i Almir. Oni, i sve nevine žrtve ubijene u ratu, daju mi snagu da se borim. Nadam se da više nikad nijedno dijete neće stati pred vod koji će ga strijeljati. Teško je opisati kolika je tuga da znaš da je neko ubio tvoje dijete, a ne znaš zbog čega je ubijeno. Zbog toga se treba boriti za istinu i pravdu”, kaže majka Hatidža, koja dodaje da je njoj presuđeno kada su joj djeca ubijena: “Sve što sam imala meni je ubijeno. I ja sam ubijena kada su ubili moju djecu. Ovakvih kao ja ima u Bosni i Hercegovini koliko hoćete. Možete zamisliti kako je provoditi Bajram kad nema ko vrata da otvori, kad dođu rođendani djeci, a njih nema. Moja agonija nikad neće stati. Meni je presuđeno kad su moja djeca ubijena. Kad bi se mogla otvoriti moja duša, tuga bi prekrila cijeli svijet. Teško je i zamisliti koliko čovjek čovjeku može zagorčati život”, priča Hatidža, koja smatra da se normalni ljudi trebaju stidjeti onih koji su činili zločine i počinili genocid, ali, umjesto da se stide, u ovom manjem entitetu koji su nazvali Republika Srpska danas se slavi.”

Hatidža ističe i da samo ime ovog bosanskohercegovačkog entiteta dovoljno govori. “Naziv Republika Srpska poručuje da ovdje ima mjesta za jedan narod samo. Ovdje je čista dominacija jednog naroda nad drugim. Problem je što i dalje živi ideologija u ovom entitetu koja je i uradila to što je uradila tokom rata. Neko je morao biti ideolog, potpisati, a neko realizirati zločine. Republika Srpska je stvorena na krvi i genocidu, protjerivanju i silovanju. Žele da nam kažu: ‘Pobili smo vas i ubijamo vas svaki dan.’ Kako ja da prihvatim ovaj entitet? Zna se kako je stvoren: na krvi, ubijanju i genocidu. Čujem da će vjerovatno doći i prijedlog da naziv jedne ulice u Srebrenici nosi ime 9. januar. Zamislite koji bi to bio apsurd, u mjestu gdje je počinjen genocid da se da ulici naziv 9. januar! Ali, ne treba ja o tome da pričam, nego političari koji su mogli i moraju mnogo više uraditi za ovu zemlju. Ako ćemo pravedno, 9. januar treba da se obilježava u cijeloj Bosni i Hercegovini, ali kao dan kada je počeo genocid. Na taj su dan doneseni planovi i strategija kako da se uništi jedna zemlja i jedan narod. Ovo što ja govorim potvrdio je sud u Hagu, između ostalog, presudama Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću”, kategorična je Hatidža, koja, ipak, svima poručuje da u Republici Srpskoj opet žive Bošnjaci te da preživjele žrtve genocida ne traže osvetu nego pravdu.

“Iako je Srebrenica nekad bila mjesto lijepog života, danas je ona crna rupa čovječanstva. Jedan veliki otvoreni kabur. Toliko je ovdje zla učinjeno, toliko ljudi pobijeno, glavu su okrenuli od Srebrenice iako je bila zaštićena zona UN-a. Međunarodna zajednica snosi ogromnu odgovornost za ono što se dogodilo u Srebrenici. Rezultat svega što se dešavalo je more bijelih nišana i više od 10 hiljada ubijenih od 1992. do 1995. godine. Nama ne treba osveta, nego istina i pravda zbog budućnosti djece”, poručila je Hatidža Mehmedović.

Alija Tabaković, predsjednik Skupštine Opštine Srebrenica, kaže da je 9. januar datum koji Bošnjaci ne mogu prihvatiti, te izražava nadu da će doći vrijeme kada će odluke Ustavnog suda BiH biti prihvaćene i poštovane.

“S obzirom na to da je 9. januar proglašen danom RS-a i da su akteri tog događaja osuđeni za genocid i druge ratne zločine, uključujući i samog predsjednika RS-a Radovana Karadžića, smatram da se i taj datum veže za mnoge zločine kao i zločin genocida. Bošnjaci kao konstitutivan narod u Bosni i Hercegovini i entitetu RS nikada neće prihvatiti 9. januar kao dan za veselje, nego kao dan kada je napisana mapa ratnih zločina u Bosni i Hercegovini, uključujući i genocid. Posebno je to nedopustivo jer je Ustavni sud Bosne i Hercegovine donio odluku proglasivši 9. januar neustavnim. Svi učesnici u obilježavanju ovog datuma svjesno krše odluke najviših sudskih instanci u Bosni i Hercegovini. Vjerujem da će doći vrijeme kada će odluke Ustavnog suda biti poštovane”, uvjeren je Tabaković.

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik nedavno je izjavio da je pokrenuo inicijativu da u svakoj lokalnoj zajednici u ovom entitetu jedna ulica nosi naziv “9. januar”. U Srebrenici su 2004. godine skupštinskom odlukom vraćeni prijeratni nazivi ulica. Prema tome, odluku o promjeni naziva ulica u Srebrenici mora donijeti Skupština Opštine Srebrenica. Nesumnjivo je da će od strane srpskih stranaka i odbornika u Skupštini Opštine Srebrenica u skorije vrijeme doći prijedlog da u Srebrenici jedna ulica nosi naziv “9. januar”.
Tabaković kaže da bošnjački predstavnici u vlasti u Srebrenici neće prihvatiti takvu ideju:

“Kada je riječ o prijedlogu predsjednika entiteta RS-a Milorada Dodika da svaka opština u RS-u nazove ulicu po 9. januaru, kao socijaldemokrata bi prije ove inicijative trebao da uputi inicijativu da svaka opština u Bosni i Hercegovini dobije naziv ulice kao ulica žrtava genocida u Srebrenici, a sve u interesu promoviranja ideje i poruke da se zločin genocida više nikada i nikome ne dogodi. Inicijativu da jedna ulica u Srebrenici nosi naziv ‘9. januar’ Bošnjaci ovog grada, ali i Bošnjaci širom manjeg bosanskohercegovačkog entiteta, neće nikad prihvatiti.”

Nakon lokalnih izbora 2016. godine, Bošnjaci u Srebrenici izgubili su mjesto načelnika Opštine, a promijenio se i odnos snaga u Skupštini Opštine. Tako je sada u Skupštini, od 21 odbornika, devet Bošnjaka i 12 Srba. U suštini, srpski odbornici mogu izglasati bilo kakvu odluku ili inicijativu i bez bošnjačkih glasova odbornika. Međutim, koalicionu vlast u Srebrenici zajedno čine bošnjačke i srpske stranke i izglasavanje bilo kakve odluke bez podrške bošnjačkih odbornika značilo bi nepoštovanje koalicije. Nadati se da Bošnjaci neće prihvatiti bilo kakav prijedlog na štetu vlastitog naroda, po cijenu izlaska iz vlasti.

Bošnjaci u Srebrenici i drugim povratničkim mjestima u RS-u generalno se slažu da nikada ne mogu i neće prihvatiti 9. januar kao bilo kakav praznik i smatraju da je to dan kada je planiran genocid, na čijim je temeljima i nastala Republika Srpska.

Osim što je neradni dan općinske administracije, u Srebrenici 9. januar ni po čemu drugom nije važan, pogotovo za povratnike. S druge strane, u Memorijalnom centru Potočari održana je konferencija “Zaštita građanskih sloboda povratničke zajednice i demokratizacija na području entiteta Republika Srpska” na inicijativu Pokreta “Odgovor”, u saradnji s udruženjima preživjelih žrtava genocida i Organizacijom šehida i poginulih boraca Srebrenice.

PROČITAJTE I...

“Rahmetli Alija je uvakufio pet miliona maraka u vidu dionica u BOR banci s ciljem da se ta sredstva umnožavaju. Može se iz vakufname izvući zaključak da se osnovna sredstva čuvaju, a da se iz dobiti stipendiraju studenti i učenici. Moram napomenuti da je uvakufljeno 5 miliona, a da smo mi za nekih 15 godina ostvarili oko 11,7 miliona maraka, u obrazovanje i nauku smo investirali 4,5 miliona maraka. Fond je u cijelosti sačuvan i mi sada raspolažemo s nekih 6,2 miliona maraka. On je osnovao još ovakvih sličnih fondova, ali uglavnom su svi propali, osim Fonda 'Bošnjaci'”, priča direktor Fonda Šahin Kerla

Svjedočenja Zaimovih prijatelja i zatvorenika s Golog otoka na najbolji način opisuju veličinu njegove ličnosti i principe islama kojih se on držao i u najtežim uvjetima, što njegovog sina Mesuda podsjeća na patnju prvog mujezina u islamu, a to mu je bila i inspiracija za pjesmu Kasida za bosanskog Bilala, koja se nalazi na početku knjige

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!