Desnica protiv desne vlasti

Pred proteste u Zagrebu Vijeće Evrope izdalo je još jednu interpretaciju vlastitog kontroverznog dokumenta u kojoj navodi da Konvencija ne predstavlja obvezu državama da legaliziraju homoseksualne brakove, niti da uvode izmjene u svoje školske programe, posebno u smislu legalizacije trećeg roda. S jedne strane, ovaj neuobičajen potez Vijeća Evrope, dan uoči protesta, može dati za pravo organizatorima za tvrdnju kako se njihov glas čuje i poštuje te bi iz ovoga mogli izaći i jači

Izdaja! – čulo se iz hiljada grla okupljenih demonstranata na Trgu bana Jelačića u Zagrebu 24. marta. Ova teška kvalifikacija upućena je HDZ-ovom premijeru Andreju Plenkoviću od njegovih glasača i članova konzervativnih udruženja, ali i interesno-klijentelističkih skupina koje su desnu koaliciju dovele na vlast. Demonstracije su organizirane povodom skore ratifikacije Istanbulske konvencije u Saboru, kojoj se desne i konzervativne organizacije, na čelu s Katoličkom crkvom, suprotstavljaju zbog, kako tvrde, uvođenja rodne ideologije pod plaštem zaštite žena i obitelji od nasilja.

Vlada je, na čelu s HDZ-om, odlučila, uz ogradu u vidu interpretativne izjave, kojom isključuje primjenu rodne ideologije u zakonski okvir i školske programe, predložiti Saboru ratifikaciju Konvencije. Plenković je siguran da je unutar stranke, unatoč otporima koji su s vremenom slabili, osigurao podršku iako će neki zastupnici “glasati po savjesti”. Također je osigurao podršku koalicijskih partnera iz HNS-a, HSLS-a i Bandićeve stranke, te zastupnika nacionalnih manjina.

Kako će i SDP, iako interpretativnu izjavu smatra nepotrebnom i bez učinka, kao i ostale centrističke i lijeve opozicione stranke glasati za ratifikaciju, čini se da je Plenkovićeva vlada prebrodila i ovu krizu. Barem kratkoročno. Naime, Katolička crkva, koja je najsnažniji organizator kampanje protiv ratifikacije Konvencije i ovih demonstracija, najavila je moguće povlačenje podrške HDZ-u na narednim izborima. Hoće li se to dogoditi, nije izvjesno, imajući u vidu da, osim HDZ-a, ne postoji niti jedna druga respektabilna stranka koja bi mogla dolaskom na vlast jamčiti poštivanje dijela crkvene agende i ideologije.

Hrvatska je dosad svjedočila masovnim demonstracijama, od kojih su najimpresivnije po broju učesnika bile one 1996. godine protiv ukidanja koncesije tadašnjem Omladinskom radiju i one iz ljeta 2016. godine za kurikularnu reformu. Obje su bile organizirane od opozicije, bilo nevladinog sektora, sindikata ili novinara, bilo političkih stranaka. Prva je polučila uspjeh i koncesiju radiju, koji je nervirao Franju Tuđmana, i nije ukinuta, dok je druga bila neuspješna jer se tražena kurikularna reforma još nije provela, iako je ulaskom HNS-a u vlast barem pokrenuta.

DOSLJEDNI KONZERVATIZAM

Zbog toga su subotnji protesti, iako obimom manji, presedan jer ih nije organizirala opozicija, već one institucije, udruženja i organizacije bez čije podrške HDZ vjerovatno ne bi osvojio vlast na izvanrednim izborima u jesen 2016. godine niti bi ju zadržao nakon što je mlađi koalicijski partner Most iz nje izašao zbog afere “Agrokor”, a premijer Plenković dogovorio ulazak “liberalnog” HNS-a u vlast. Ovaj novum u političkom životu Hrvatske, bez obzira na stvarne domete jer će se Konvencija ratificirati, predstavlja značajnu promjenu. Prvo, Plenkovićeva i HDZ strategija koaliranja s krajnje desnim i ultrakonzervativnim političkim opcijama, koju je, naslijedivši ju od Karamarka, donekle modificirao i uljudio, te kontroliranog desničarenja i dolaska na vlast preko konzervativnog diskursa i spektra tema, posebno preko NGO sektora desnog svjetonazora, može mu se vratiti kao bumerang.

Plenkovićeva modifikacija Karamarkove strategije rezultirala je neutralizacijom bizarnih likova iz A-HSP ili Ruže Tomašić. Međutim, nevladin sektor vezan ne nužno za Crkvu, već za crkvene doktrine, poput udruženja “U ime obitelji”, “Vigilare” ili stranke HRAST pokazuje otpor jer, za razliku od HDZ klijentelizma, ima jasne idejne i ideološke stavove, po cijenu gubitka vlasti jer od vlasti ne živi. Time je probudio i HAZU, koja je dosad spavala oko važnih društvenih tema i koja se vratila u fokus pažnje javnosti.

Docentica na Filozofskom fakultetu Marija Selak, koju mnogi doživljavaju kao konzervativnu, čak i kao glasnogovornicu “desnih” ideoloških premisa, tvrdi da je desni NGO sektor konačno uspio artikulirati konzervativne poglede u javnosti. Oni nisu partijski obojani i klasificirani, pa privlače i glasače drugih stranaka osim desnice jer se bave počelima, odnosno temama deriviranima iz elementarnih identiteta i tradicije. To pokazuje i uspjeh referendumske inicijative o ustavnoj definiciji braka kao zajednice muškarca i žene. Ovdje bi se moglo dodati da im je ozbiljna greška što to stalno nepotrebno i populistički zamotavaju u nacionalni plašt, pa privlače i one koji s njihovim dosljednim konzervativizmom nemaju veze, ni u praksi, ni u teoriji, jer su neobrazovani, kao navijačke skupine i različita udruženja interesne naravi koja se napajaju s budžetskih pojilišta na nacionalističkim sentimentima.

Time se kompromitira konzervativni politički spektar i gubi na legitimitetu kod umjerene većine koja se slaže s potrebom zaštite žena i obitelji, ali ne i s “krijumčarenjem” određenih ideologija pod tim plemenitim plaštem, a napose ne podnosi nacionalistička pretjerivanja i primitivizam koji je u dobroj mjeri obojio i ove demonstracije. Osim otpora ratifikaciji Istanbulske konvencije, umjerena većina bila bi sklona podržati i druge konzervativne inicijative kada one ne bi bile primitivno nacionalističke i kada se za njih ne bi vezala “baza” klijenata, posebno onih iz udruženog zločinačkog poduhvata u Bosni i Hercegovini.

Pred proteste u Zagrebu, Vijeće Evrope izdalo je još jednu interpretaciju vlastitog kontroverznog dokumenta u kojoj navodi da Konvencija ne predstavlja obvezu državama da legaliziraju homoseksualne brakove, niti da uvode izmjene u svoje školske programe, posebno u smislu legalizacije trećeg roda. S jedne strane, ovaj neuobičajen potez Vijeća Evrope, dan uoči protesta, može dati za pravo organizatorima za tvrdnju kako se njihov glas čuje i poštuje te bi iz ovoga mogli izaći i jači.

Gubitkom potpore konzervativaca zbog ratifikacije, Plenkoviću se dodatno smanjuje koalicijski kapacitet jer će Neovisni za Hrvatsku i dio Mosta glasati protiv, kao i dio HDZ-a, pa i dio Živog zida, a ostatak koalicije ionako je interesni i klijentelistički (HNS, Bandić, HSLS). No, nikad ne reci nikad. Zbog sinekura će mnogi Hrvati, Srbi i Bošnjaci zaboraviti svaki princip, ideju i ideologiju. Generalno gledajući, opstanak krhke Plenkovićeve većine stalno je aktualan i on mora uložiti ogromne napore i poduzeti ideološke i političke manevre bez presedana kako bi ju sačuvao. Ubrzo se mogu očekivati naredni udarci – od raspleta “Agrokora”, stvarnih ekonomskih pokazatelja i učinka iseljavanja. Na dan protesta “Standard & Poor's” agencija povisila je kreditni rejting zemlje na BB+ jedan stepen ispod investicijskog, no upozorila je da je, bez obzira na pokazatelje sređivanja državnih finansija i smanjenja javnog i vanjskog duga, hrvaćanska ekonomija strukturno slaba, pa za 2018. predviđaju manji rast BDP-a od onoga koji su najavljivali vladajući, umjesto 3,2 samo 2,7 posto.

VEĆINSKA PODRŠKA RATIFIKACIJI

SDP i opozicija pokušali su oslabiti Vladu Hrvatske tvrdeći da neće glasati za ratifikaciju Istanbulske konvencije bude li ikakvih ograda, izjava i sličnih popratnih dokumenata. Riječ je o klasičnoj manipulaciji. Izmjene u tekstu nisu ionako dozvoljene, a opozicija se klela da će prihvatiti samo integralni tekst Konvencije. Kada su vidjeli da ratifikacija neće podijeliti vladajuću koaliciju, pristali su glasati za ratifikaciju Konvencije s interpretativnom izjavom, koja nema težinu u smislu implementacije njenih odredbi, dok javnosti mogu i dalje tvrditi da se nisu odmakli od principa. SDP je na dan protesta izbacio utjecajnog člana Predsjedništva Miranda Mrsića. Veliko je pitanje može li ovakva stranka biti dostojnim konkurentom na eventualnim prijevremenim izborima. Unatoč slabom koalicijskom kapacitetu, pobuni dijela glasača i slabljenju podrške Katoličke crkve i za nju idejno vezanih udruženja, a i dijela budžetskih klijenata, poput veteranskih udruženja koji su HDZ doveli na vlast, ne čini se, barem iz ove perspektive, da bi neka lijevo liberalna opozicija ili koalicija mogla zamijeniti makar i krhku koalicijsku vlast HDZ-a.

Sama Konvencija imat će posljedice u budućnosti kada se počne, pod pritiskom nezavisnog tijela Vijeća Evrope (GREVIO), mijenjati ustave, zakone i školske programe prema rodnim identitetima, rodnoj neutralnosti, uvođenju pojmova roditelj 1 i roditelj 2, što se dešava u zemljama koje su ratificirale Konvenciju, u neevropskim zapadnim zemljama, te onima koje su u takve promjene krenule i prije. U tom smislu, lijevi NGO-i manipuliraju jer kažu da u Konvenciji nema rodne ideologije. Nema je kao sintagme, ali jezik Konvencije koristi, inaugurira i nameće termine i konstrukte rodne teorije. Na koncu, niti u Komunističkom manifestu nije se spominjala komunistička ideologija, ali sve što je proizveo bila je ideologija sa strašnim posljedicama. Tako Rada Borić u Nedjeljom u 2 na HRT-u kaže da je uputila upit školama da provjeri nameće li se i ima li uopće rodne ideologije u školama i školskim programima i dobila odgovor da nema. Niko i ne tvrdi da rodne ideologije ima, ali će se tek implementacijom Istanbulske konvencije to dogoditi, čemu svjedoče iskustva zemalja koje su sa ili bez odredbi Konvencije počele s implementacijom prava na rodni identitet u zakonodavnim rješenjima.

Portal Indeks iz pera Bosanca Gordana Duhačeka piše da “katolički biskupi i klerikalna udruženja predstavljaju ekstremnu marginu hrvatskog društva. Iako su sposobne proizvesti mnogo buke, pokazalo se da za svoje nazadne stavove nemaju ni većinsku podršku hrvatskog društva niti imaju političku snagu kojom bi bili u stanju na izborima sami prijeći prag od 5 posto”. Činjenica je da konzervativni spektar nema organiziranu političku stranku koja može samostalno ući u Sabor, djelomično i zbog Karamarkovog pokušaja da ih integrira u HDZ, što je, sa slučajem ratifikacije Istanbulske konvencije, postalo upitnim. Međutim, kako je HDZ od Tuđmana atomizirao desni politički spektar, bojeći se ekstremizma i gubitka kontrole, tako je za dulje vrijeme odgodio političku, modernu artikulaciju tog svjetonazora. Ovi su protesti pokazali da se desnica može politički više-manje organizirano suprotstaviti desnom centru na vlasti.

No, za uspjeh će trebati još godine. Jedan od uvjeta jeste distanca od javnosti mrskih klijenata koji manipuliraju nacionalnim osjećajima te umjerenost nacionalističkog diskursa i odmak od Katoličke crkve kao institucije. Davno se u Hrvatskoj raspravljalo da je jedina većinski katolička zemlja koja nema izgrađenu demokršćansku scenu niti tradiciju. To je i danas slučaj, a ovi bi protesti mogli biti znak da se nešto mijenja. Na HDZ-u je da se tomu prilagodi i eventualno preuzme inicijativu. Zasad, ako je suditi po istraživanjima IPSOS plus agencije koje je naručila Vlada, većina od 86 posto ispitanika, što niko nije sporio, smatra da je nasilje nad ženama velik problem, dok se 61 posto ne slaže da će ratifikacija iskorijeniti obiteljske vrijednosti, a ratifikaciju podržava 66 posto ispitanika.

Za Bosnu i Hercegovinu je važno naglasiti da se za mobilizaciju demonstranata pokrenula prekogranična saradnja sa sličnim organizacijama iz BiH. Organizirani su opet autobusi iz Bosne i Hercegovine, što je načelno apsurdno jer je BiH 2014. ratificirala Konvenciju bez ikakve rasprave, a ljudi iz nje dolaze protestirati protiv njezine ratifikacije u Hrvatskoj. Načelno da, stvarno ne. Tek zabrinjavajuća slika manipulacije bosanskohercegovačkim Hrvatima.

 

PROČITAJTE I...

Nenasilni protest pod imenom “Veliki marš povratka” u suštini je gandhijevska inicijativa koja treba (ponovo) skrenuti pažnju svjetske javnosti na patnju Palestinaca opsjednute Gaze. Serija protesta duž granice s Izraelom planirana je da kulminira 15. maja na 70. godišnjicu “Nakbe” (arapski: katastrofa), kako Palestinci zovu cionističko etničko čišćenje iz 1948. godine

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!