Demokratija nije prioritet

Drakonski medijski zakoni čine slobodu izražavanja pravnim rizikom, a zakon o nevladinim organizacijama osigurava da nevladine organizacije mogu u potpunosti biti pod nadzorom tijela koje se sastoji od sigurnosnih službi. Ti restriktivni zakoni uključuju represiju opozicionih Egipćana, koji se u režimskom diskursu nazivaju “neinhibiranim” građanima.

U Alžiru i Sudanu pali su autokratski predsjednici. U Egiptu, s druge strane, malo je toga, čime bi se moglo zaključiti da je prije nekoliko godina u toj zemlji pokušana demokratska promjena. Zašto predsjednik Abdel Fattah al-Sissi može tamo bez problema provoditi svoju autoritarnu politiku? Političar i politolog Amr Hamzawy bio je 2011. godine član demokratski izabranog egipatskog parlamenta, koji se sastao samo nakratko. Na osnovu svojih iskustava napisao je tekst o egipatskoj svakodnevici.

Predsjednik i njegov režim uspjeli su delegitimizirati demokratski pokret. Predsjednik Abdel Fattah al-Sissi vladao je autoritativno Egiptom, i to u svom drugom mandatu, koji završava 2022. godine. Prema sadašnjem Ustavu, to bi trebao biti njegov posljednji mandat. Međutim, parlament, čiju većinu čine pristaše predsjednika i njegove sigurnosne službe, donio je ustavne amandmane 16. aprila koje dopuštaju Sissiju da ostane na dužnosti do 2030. godine. Osim toga, predsjedničke ovlasti trebale bi se proširiti na pravosuđe, a vojsci bi trebalo dati političku ulogu. Ona bi trebala postati zaštitna moć stabilnosti države. Prije nekoliko dana ustavni amandmani su na referendumu odobreni velikom većinom.

Otkad je postao predsjednik 2014. godine, Sissi je već donio brojne zakone usmjerene na autoritarnu kontrolu političkog života i javnog prostora: zbog novog zakona o okupljanju, gotovo je nemoguće odobriti mirne skupove. Nova pravila za državne univerzitete ozbiljno ograničavaju akademske slobode.

Drakonski medijski zakoni čine slobodu izražavanja pravnim rizikom, a zakon o nevladinim organizacijama osigurava da nevladine organizacije mogu u potpunosti biti pod nadzorom tijela koje se sastoji od sigurnosnih službi. Ti restriktivni zakoni uključuju represiju opozicionih Egipćana, koji se u režimskom diskursu nazivaju “neinhibiranim” građanima.

Ipak, te autoritarne prakse u egipatskoj populaciji ne nailaze na značajan otpor. Jedan od razloga jeste što predsjednik Sissi koristi različite strategije legitimacije. Opravdao je ponašanje svog režima borbom protiv terorizma i vjerskim ekstremizmom. On se također populistički predstavlja posvećen Bogu, predstavlja se kao predsjednik koji zagovara tolerantno razumijevanje vjere, efektivno promovira poboljšanje gospodarske i sigurnosne situacije i, štaviše, promovira ravnopravnost žena u društvu.

Dakle, Sissi drži predavanja o “umjerenom islamu” tokom islamskih praznika ili otvaranja novih ili obnovljenih crkava koptske zajednice tokom kršćanskih praznika. On je također pregovarao o povoljnim trgovinskim sporazumima s predstavnicima “Siemens AG” i redovito se sastaje s ministrom odbrane i ministrom unutarnjih poslova kako bi razgovarali o sigurnosnoj situaciji. On je također pred kamerama naredio svom kabinetu da poboljša pravnu zaštitu žena od porodičnog nasilja.

Zauzvrat, Sissi zahtijeva da Egipćani stoje iza njega i prihvate ograničenje njihovih političkih prava. Građani već dugo poznaju takve strategije legitimacije autoritarnih praksi. U različitim varijantama pripadali su strategijama egipatskih režima sve od formiranja republike 1952. Ono što je novo, međutim, jeste povjerenje koje većina stanovništva daje tim strategijama nakon godina skepticizma, pa čak i nelagode. Mogu se imenovati tri uzroka:

Prvo, održiva delegitimizacija demokratskog ustanka 2011. Predsjednik Sissi i njegov režim sugeriraju u svom diskursu da demokratski zahtjevi znače haos. U svom diskursu naglašeno potiču strah od gubitka državnosti Egipta. Drugo, gubitak povjerenja većine stanovništva u civilno društvo između 2011. i 2013. godine. Egipatsko civilno društvo je podijeljeno, mnogi sekularni i islamski akteri imaju nedemokratsko razumijevanje politike i nisu bili u stanju odgovoriti na svakodnevne potrebe građana. Ideja demokratije trpjela je od tog gubitka povjerenja.

Treći, kao posljedica toga, pomaknuli su se interesi većine stanovništva. Nezavisna istraživanja javnog mnijenja pokazuju da 90 posto Egipćana želi da se ekonomija unaprijedi. Formiranje demokratske vlade, s druge strane, kao prioritet vidi manjina od samo tri posto. Ispitivanja javnog mnijenja provedena između 2016. i 2018. godine potvrđuju da je sve više Egipćana pozitivnijeg stava o ekonomiji i sigurnosti. Iako je stopa siromaštva 30 posto, inflacije 14 posto, a nezaposlenosti devet posto.

Egipat danas živi u dobu popularnog autoritarizma. Ipak, i dalje postoji nada za demokratsku mobilizaciju, sličnu “egipatskom proljeću” 2011. godine. Na univerzitetima i u profesionalnim udrugama, u društvenim medijima, kao i u underground muzičkoj sceni, posebno mlade egipatske žene odupiru se autoritarnosti i postupno uspostavljaju mirnu demokratsku kulturu otpora. Dugoročnog predsjednika vide kao opasnost ne samo za politička prava i slobode nego i za održivo poboljšanje životnih uvjeta stanovništva. Ova demokratska kultura otpora daje nadu.

 

 

 

PROČITAJTE I...

Velika prednost HDZ-a, po ispitivanjima nekoliko agencija, počela se topiti, iako stvarno stranka Zna se nema trenutno ozbiljnog izazivača. Premda su rezultati izbora za Evropski parlament pokazali prve znakove slabljenja podrške aktivnog biračkog tijela koje većinski glasa za HDZ i, zbog neaktivnosti drugih birača, dovodi tu stranku na vlast u barem dva mandata uzastopno. Glavni razlog pada nije samo razočarenje biračkog tijela i nešto veća aktivnost glasača tzv. lijevog centra na čelu sa SDP-om već i polarizacija desnog spektra i glasača HDZ a na stvarno desne i one koji slijede Plenkovića

Do sada su se ključne odluke za TK donosile na poluprivatnim i privatnim sijelima. Moramo vratiti povjerenje građana u institucije Kantona koje predstavljaju državu. Pravda je devalvirana i odsutnost ovog pojma prisutna je među građanima TK. Odgovorno tvrdim da je nepravda, odnosno odsustvo pravde, otjerala više ljudi iz BiH nego siromaštvo. Institucije države institucije su građana, a sada smo došli u situaciju da su institucije svedene na način da je institucija jednako direktor, direktor jednako stranka, stranka jednako tamo neki čovjek koji iz sjene upravlja svim procesima. Građani TK te iste institucije poistovjećuju sa strankama, pa je, npr., neka SBB-ova ili SDA škola, PDA-ov zavod, SDP-ov UKC itd., itd. Moramo vratiti javno dobro građanima

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!