Das ist Boris

Postaje očito da stalno pikiranje na najviše nivoe vlast, kao i neprekidna i bjesomučna propagandna kampanja u tom smislu nisu samo stvar neumjerenih ličnih ambicija nego i određenog, davno pokrenutog plana.

Sefer Halilović, neostvareni bosanski Kaudiljo, ne samo da ima napoleonsku ambiciju koja ne gasne već decenijama i potrebu za konstantnom zloupotrebom simbola i javnog dobra. Halilović, recimo, samo u ovom predizbornom kolažu istovremeno zloupotrebljava ljiljane, komunističke parole i logo AK partije, baš kao što već decenijama zloupotrebljava budžet, Ministarstvo za boračka pitanja, kao i samu boračku populaciju.

Možda niti kod jedne ovdašnje političke ličnosti, osim indikativno kod Fahrudina Radončića, nisu primjetni toliko poremećeni prioriteti, goli oportunizam i kult ličnosti kao kod Halilovića i njegovog privatnog interesnog udruženja koje se samonaziva strankom. A da je sve garnirano i ogromnom dozom vulgarnog primitivizma, pokazao je nedavno upravo sam Halilović gostujući na N1, gdje je, nazivajući sebe najboljim kandidatom za bošnjačkog člana Predsjedništva, pozvao građane da glasaju za njega, a ako neće: “Neka nastave živjeti od 300 KM i nosati transparente.”

Ovakvim socijalno neosjetljivim, najblaže rečeno krkanskim izjavama, Halilović je pokazao koliko se ustvari on kao pater familias svojevrsnog generalsko-zavičajnog klana – koji već decenijama parazitira na državnom budžetu, tj. na narodnim parama – odrodio upravo od naroda kojeg bi želio predstavljati, a pogotovo od “radničke klase” koju zaziva.

No, sve ove zloupotrebe, od tekovina odbrambeno-oslobodilačkog rata, preko časnih simbola, pa do javnog prostora, nisu nešto novo nego uobičajeni modus operandi Halilovićevog javnog djelovanja. U tom duhu zloupotrebe javnog dobra u cilju lične promocije i njegovanja pojedinačnog nauštrb kolektivnog interesa upravo su knjige koje je porodica Halilović izdala, pokušaji instrumentalizacije boračkih protesta, podmetanje fotografija podrške Jovanu Divjaku kao primjera podrške Seferu Haliloviću i tako dalje.

Čini se da se pravi razlog za ovakvo neobično konzistentno negativno i štetno Halilovićevo javno djelovanje može pronaći u dokumentima koje je u svojoj knjizi Lažovi i ubice objavio nekadašnji načelnik bezbjednosti Armije RBiH general Fikret Muslimović. Pogotovo je zanimljiv “evidencioni list” Službe bezbjednosti JNA (KOS-a) u kojem se može pročitati Halilovićev službeni pseudonim “Boris”, njegov status “saradnika organa bezbednosti” i danas daleka 1977. godina kao datum angažiranja.

Ako se poslijeratni, na prvi pogled bezrazložno konfrontirajući i negativistički način političkog djelovanja Sefera Halilovića (ali i Radončića) posmatra u svjetlu ovakvih, ali i drugih informacija iznesenih u Muslimovićevoj knjizi, a koje se tiču Halilovićevog (kao i Radončićevog) štetnog i destruktivnog djelovanja tokom agresije, politički portret koji dobijamo dosta je jasniji, ali i mnogo zlokobniji.

Postaje očito da stalno pikiranje na najviše nivoe vlast, kao i neprekidna i bjesomučna propagandna kampanja u tom smislu nisu samo stvar neumjerenih ličnih ambicija nego i određenog, davno pokrenutog plana.

PROČITAJTE I...

Velika prednost HDZ-a, po ispitivanjima nekoliko agencija, počela se topiti, iako stvarno stranka Zna se nema trenutno ozbiljnog izazivača. Premda su rezultati izbora za Evropski parlament pokazali prve znakove slabljenja podrške aktivnog biračkog tijela koje većinski glasa za HDZ i, zbog neaktivnosti drugih birača, dovodi tu stranku na vlast u barem dva mandata uzastopno. Glavni razlog pada nije samo razočarenje biračkog tijela i nešto veća aktivnost glasača tzv. lijevog centra na čelu sa SDP-om već i polarizacija desnog spektra i glasača HDZ a na stvarno desne i one koji slijede Plenkovića

Do sada su se ključne odluke za TK donosile na poluprivatnim i privatnim sijelima. Moramo vratiti povjerenje građana u institucije Kantona koje predstavljaju državu. Pravda je devalvirana i odsutnost ovog pojma prisutna je među građanima TK. Odgovorno tvrdim da je nepravda, odnosno odsustvo pravde, otjerala više ljudi iz BiH nego siromaštvo. Institucije države institucije su građana, a sada smo došli u situaciju da su institucije svedene na način da je institucija jednako direktor, direktor jednako stranka, stranka jednako tamo neki čovjek koji iz sjene upravlja svim procesima. Građani TK te iste institucije poistovjećuju sa strankama, pa je, npr., neka SBB-ova ili SDA škola, PDA-ov zavod, SDP-ov UKC itd., itd. Moramo vratiti javno dobro građanima

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!