Dario Juričan, autor dokumentarca o Ivici Todoriću, govori za Stav

“Sjeme je posijano šezdesetih, nakratko prekinuto sedamdesetih da bi se do kraja razbuktalo devedestih. A devedestih je to bio koktel ambicije, starih poznanstava, novog otvorenog tržišta, prije svega velikog uvoza, i naravno plesa s vodećom strankom, s HDZ-om”

Razgovarao: Ahmed ŠEČUNOVIĆ

Gazda: Tranzicija / privatizacija / korporacije, zvanični je naziv filma o poslovnom usponu Ivice Todorića, vlasnika “Agrokora”, koji će 28. marta emitirati Al Jazeera. Film je premijerno prikazan na Motovun Film Festivalu, a rezultat je trogodišnjeg istraživačkog rada.

Pokretač projekta je Dario Juričan, nekadašnji student Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Londonske filmske akademije. Ovo je njegov prvi dugometražni film. Dariov otac Ljudevit išao je u školu s Todorićem. Poslije je četrdesetak godina radio u “Konzumu”. Za isto vrijeme, Todorić je postao jedan od najbogatijih ljudi regiona. I vlasnik “Konzuma”.

“Ovo je priča o uspjehu i kako se do njega dolazi, i neuspjeha i kako u njemu živimo. Gazda je edukativni film”, govori nam Dario Juričan. Film je danas aktuelniji nego u vrijeme kada je prvi put prikazan, jer je “Agrokor” u žiži javnosti zbog loše finansijske situacije i problemima s vraćanjem dugova.

STAV: U nekoliko navrata naglasili ste kako dokumentarni film Gazda nije o Ivici Todoriću, nego o tome kako se uspijeva u Hrvatskoj? Koje su glavne osobine tog puta ka uspjehu? Postoji li matrica, neki “tajni sastojak uspjeha”?

JURIČAN: Mi smo dali sve od sebe da raskrinkamo te “tajne sastojke”. Tajni sastojci ne potječu u ovom slučaju od devedestih. Sjeme je posijano šezdesetih, nakratko prekinuto sedamdesetih da bi se do kraja razbuktalo devedestih. A devedestih je to bio koktel ambicije, starih poznanstava, novog otvorenog tržišta, prije svega velikog uvoza, i naravno plesa s vodećom strankom, s HDZ-om.

STAV: U filmu se ne bavite privatnim životom Ivice Todorića, ali koliko je moguće razdvojiti metod uspijevanja od njegova imena? Ipak, riječ je o jednom od najbogatijih ljudi na Balkanu.

JURIČAN: U tri godine nakupila se velika količina informacija koje smo sortirali. Već nakon prve godine odlučili smo se za teme i čini mi se da smo u filmu uspjeli odvojiti privatni život od poslovnog. Promatrali smo naš subjekt kao društveno i političko biće.

STAV: Od ukupnog materijala za film je upotrijebljeno 20 posto. Šta taj manji dio materijala donosi?

JURIČAN: Mi smo se koncentrirali na genezu i moduse operiranja. Krenuli smo s pričom od šezdesetih do devedeseth i onda se konkretno bavili: “Konzumom”, “Janom” i poljoprivredom.

STAV: Jeste li se sakupljajući dokumente susretali s materijalom o “Agrokorovim” aktivnostima u Bosni i Hercegovini? Je li tu matrica ista kao i u Hrvatskoj?

JURIČAN: Nismo se bavili operacijama izvan Hrvatske. Bilo nam je bitno demontirati modus operandi ovdje. Naša saznanja išla su u prilog tome da je svuda isto pa nije bilo potrebe da izlazimo van zemlje.

STAV: Teško je ostvariti veliki uspjeh bez podrške vlasti. Kakav je odnos Ivice Todorića i političkog vrha HDZ-a?

JURIČAN: Ivica Todorić ne voli da mu se pripisuje ljubav s HDZ-om, ali ipak činjenice govore drugačije: kada je primjerice otvaran prvi SuperKonzum 1995. godine u Zagrebu, na otvaranje Todoriću kao glavne gošće dolaze Ankica Tuđman i njena kćer Nevenka, s kojom je i poslovno surađivao – ona je uvozila kornete za Ledo jer, kao, ona to dobro radi! Znalo se dogoditi da ga i HDZ koči u ekspanziji, jer HDZ je unutar sebe imao nekoliko struja, ali Todorić je u vrhu HDZ-a imao nekolicinu kućnih prijatelja, kao recimo Branka Mikšu, premijera Nikicu Valentića, Mladena Vedriša, duga je lista…

STAV: Jedan od bivših Todorićevih uposlenika rekao je kako su “mnogi imali šansu, ali on je imao viziju”. Činjenica je da se mnogi ne bi libili mijenjati mjesto s Todorićem. No, šta je to što je, osim trgovine cvijećem i saradnje s politikom, potrebno za uspjeh?

JURIČAN: Ivica Todorić veliki je radoholičar. Osim cvijeća i politike, potreban je taj drajv za uspjehom i stjecanjem. A onda treba i znati plivati između politike, sindikata, konkurencije… Imao je dobru školu kod svoga oca koji je to prošao šezdesetih kada je bio direktor “Agrokombinata Zagreb” u kojem je radilo 5.500 ljudi, a bavili su se poslovima od poljoprivrede do hotela.

STAV: Ima li drukčijih načina i primjera bogaćenja, ili mislite da će reakcija nakon gledanja dokumentarca Gazda biti da se jedino tako uspijeva?

JURIČAN: Nama je bitno da ljudi reagiraju i da postanu svjesni stvari oko sebe te da osvjeste moć koju imaju kao političko biće unutar zajednice i da prepoznaju obrasce i folove koji im se seviraju. Gazda je, zapravo, edukativan film.

STAV: Koji su najveći problemi s kojima ste se suočavali tokom rada na filmu?

JURIČAN: Tišina nam je bio najveći problem. Kažeš Ivica Todorić i to je kao da je pala nuklearna bomba. Ljude se boje i nisu bili spremni pričati, pa ni na nivou banalnih stvari. Taj strah je opipljiv i čak se da izmjeriti. Recimo za medije je test pitanje: Može li se u vašem mediju negativno pisati o “Agrokoru”?

STAV: Iza velikih brojki “Agrokorove” zarade i mnoštva akvizicija, žive ljudi čija je plaća precentualno niža od prosjeka plaće u Zagrebu. Ipak, ko bi zaposlio sve te ljude da nije “Agrokora”? Jeste li se do sada susreli s neodobravanjima u vezi s filmom?

JURIČAN: Ljudi su svuda dobro reagirali na film. U Beogradu je svima sve bilo jasno. Rekli su: ‘Aaa, pa to je naš Mišković!’ Najviše kritike smo zapravo dobili od bivših funkcionera “Agrokora”, rekli su da smo bili – preblagi!

STAV: Šta očekujete od ovog filma? Imate li dogovorene projekcije u regionu?

JURIČAN: Obišli smo cijelu Hrvatsku. U januaru smo bili u Beogradu, u Sarajevo dolazimo, u dogovoru s Al Jazeerom, u nedjelju, 26. marta. Al Jazeera će prva emitirati film – 28. marta. Pokazala se kao jedina televizija u regiji koja za to ima hrabrosti.

STAV: “Agrokor” je danas u problemima. Je li to “đavo dolazi po svoje”? Državni vrh uvijek je bio uz Todorića dok se penjao ka vrhu, očekujete li da će sada spriječiti njegov pad?

JURIČAN: Hrvatska državna politika jeste takva da se o Agrokoru ne šire loše vijesti. Mi smo odlučili da ćemo platiti misu za “Agrokor”. Hrvatski državni vrh uvijek je bio na visini zadatka i znao je odgovoriti svim povijesnim izazovima. Ništa manje se od takvih znalaca ne očekuje ni i u vezi s “Agrokorom”.

 

PROČITAJTE I...

Za BiH je, u ekonomskim uvjetima kakve danas imamo, važna svaka kompanija koja zapošljava tri, pet, deset radnika, a BH Telecom zapošljava 3.400 ljudi. No, pravi značaj ove kompanije ogleda se u njenoj društvenoj odgovornosti – BH Telecom finansira skoro sve reprezentativne selekcije BiH u sportu, sve značajne kulturne manifestacije i institucije, humanitarne organizacije, udruženja za pomoć djeci s poteškoćama u razvoju, a izvjesno je da će dio novca uložiti i u cestogradnju

Na pitanje da li je tačna konstatacija kako se radnicima prijeti oduzimanjem imovine, Aščerić kaže kako su to gluposti. „Pa nisam ja taj koji može oduzeti bilo kome imovinu. Ne znam o čemu uopšte pričaju. Ugovor smo potpisali sa Kanađanima, radnici su otišli gore i sve je čisto“, kaže Aščerić tvrdeći kako konkurencija na ovaj način podmeće Valardu ali i njegovoj kompaniji.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!