Danju Nikšić, noću Nišić

Ovakva javna zlurada šprdancija s likvidacijama neistomišljenika (posebno rahmetli Mustafe Busuladžića) izuzetno je česta kod ovdašnjih ljevičara te pokazuje da nije riječ tek o izvitoperenom smislu za humor, već o političkim svjetonazorima.

Baš kako “jedna lasta ne čini proljeće”, tako ni Damir Nikšić nije jedini primjer ubrzane boljševizacije, radikalizacije, ali i svojevrsne idiotizacije SDP-a.

U SDP-u postoji još jedan Damir, Damir Nišić, inače potpredsjednik FOM-a SDP-a Srebrenik, koji ima mnogo radikalnije stavove čak i od Damira Nikšića. I dok je Nikšić sklon da svaku kritiku na vlastiti račun posmatra kao verbalni delikt, Nišić nalazi mnogo toga simpatičnog i pohvalnog u likvidaciji ideoloških neistomišljenika po kratkom postupku.

Nišić, inače, potječe iz poprilično politički angažirane porodice. Njegov otac Sumedin bio je višegodišnji član pa i predsjednik općinskog odbora SzBiH za Srebrenik. Zanimljivo je da su i otac i sin Nišić uposleni u istoj obrazovnoj ustanovi, MŠS Srebrenik, kao profesori elektrotehnike i informatike, a još je zanimljivije da je direktor ove srednje škole Safet Omerović, nekadašnji stranački kolega Nišića starijeg, još iz vremena dok su zajedno grijali poslaničke klupe kao članovi SzBiH.

Partizanski moral? Ko će ga znati.

Inače, ovakva javna zlurada šprdancija s likvidacijama neistomišljenika (posebno rahmetli Mustafe Busuladžića) izuzetno je česta kod ovdašnjih ljevičara te pokazuje da nije riječ tek o izvitoperenom smislu za humor, već o političkim svjetonazorima.

Dominacija takvog mentaliteta u mladih ljevičara, te očigledna Nišićeva bliskost kako s Nikšićem, tako i s Magazinovićem, ali i s Denisom Bećirovićem, kandidatom za člana Predsjedništva BiH iz reda Bošnjaka, svjedoči da ovo nisu samo pojedinačni ekscesi rijetkih ekstrema s margina, nego stvar specifične političke kulture koja očigledno vlada i u redovima SDP-a.

Upravo zato, postavlja se pitanje kako će bilo ko s mrvom zdrave pameti glasati za predsjedničkog kandidata Bećirovića ili njegovu stranku čiji članovi smrtne egzekucije i verbalni delikt vide kao pozitivne tekovine prošlosti koje bi voljeli obnoviti?

PROČITAJTE I...

Kada na takve vrste zabluda i predrasuda dodamo činjenicu da je većina nosilaca ovog političkog trenda za vrijeme agresije ili dezertirala i kukavički pobjegla od obaveze da brani državu, ili bila sklonjena na sigurno, ili jednostavno bila suviše mlada da bi je se sjećala u takvoj mjeri da bi mogla formirati bilo kakva lična iskustva i zaključke, onda možemo razumjeti razliku između ozbiljnosti i osjećaja za državu kod starije generacije ljevičara i tragikomičnog odsustva zdravog razuma i bilo kakve političke odgovornosti kod crvenih “mladih gusana” čije vrijeme tek dolazi

Ideja o daljoj izgradnji EU s ciljem da ona postane istinska država ima moćne unutarevropske, direktne, eksplicitne protivnike – desničarske lidere, grupe, organizacije i pokrete, kao i protivnike izvan EU koji, plašeći se hipotetičkog konkurencijskog potencijala “Sjedinjenih Evropskih Država”, implicitno djeluju na kompromitaciji te ideje, a posebno na kompromitaciji prakse koja znači iskorake za ostvarivanje te ideje. U tome treba tražiti logiku ruske podrške evropskim radikalnim desničarima, gdje god oni postoje, ali i logiku Trumpovog američkog antagoniziranja naspram EU i njenih članica

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!