Danas jesmo, sutra ko zna gdje smo

Upravo kada su svatovi izašli na Pile, Zuki prilazi Mirko Đekić, ondašnji glavni urednik beogradskog NIN-a, i donosi vijest da je na svoje ljetnje odredište stigao Vlada Bulatović, poznatiji kao VIB. Čuvši za tu vijest, Zuko okrenu leđa svatovima, a i ja za njim, te s Mirkovim autom pravac prema Herceg-Novom

Kada bih došao u Beograd, redovno sam svraćao u kafanu “Šumatovac”, ispod zgrade “Politike”. Odmah po ulazu u kafanu, s desne strane, bila je velika sofa u kojoj su sjedili, uglavnom, urednici “Politikinih” i NIN-ovih rubrika, a među njima i književnik, humorista, satiričar i aforističar Vlada Bulatović, poznatiji kao VIB.

Uglavnom je sofa bila stalno zauzeta, a kada nije bilo nikoga od starosjedioca poslovođa kafane, Božo Alimpijević je budno pratio da se u njoj ne nađe neki zalutali gost. Radio sam neki posao u “Politikinoj” štampariji, kada me je urednik deska lista Politika pozvao na kahvu u “Šumatovac”. Tako sam se i ja našao u sofi, u društvu urednika među kojima je sjedio VIB. Razgovor, ponekad i polemički, vodio se po ustaljenom novinarskom pravilu: “Ko?; Šta?; Gdje?; Kada?; Kako?; Zašto?”

VIB je aktivno učestvovao u razgovoru, ali mi se činilo da je više slušao, da izvuče što više materijala za svoje buduće humorističko-satirične tekstove i aforizme. Naravno, i ja sam se povremeno oglašavao, da dam do znanja da sam tu. Obično pri prvom mom oglašavanju slijedilo bi pitanje kakvo je vrijeme u Sarajevu. Znajući da se alaudira na politiku, odgovarao sam da je isto kao i u Beogradu. S novim turama pića širile su se teme i dileme i sve se dublje zadiralo u probleme.

Kada bi na sofu stigla hrpa tek odštampanog prvog izdanja Politike, bio je to znak za fajront. Svako je uzimao primjerak lista i odlazio kući. S njima i ja, uz list, nosio sam svježe poznanstvo s VIB-om. Počeli smo se i družiti pri slučajnim susretima na beogradskim ulicama. Razgovarali smo uglavnom o humoru, satiri i karikaturi. VIB se redovno interesirao šta novo spremam. Tada sam upravo uradio mapu od sto najeminentnijih jugoslovenskih stvaralaca vezanih za pozorište i pokazao crteže VIB-u. Uskoro se u listu Politika pojavio vibovski tekst pod naslovom Peta galerija Hasana Fazlića, koji mi je dobrodošao kao predgovor u mapi Djeca boginje Talije. Moja mapa crteža s VIB-ovim predgovorom još nas je više zbližila i naše druženje pretvorilo se skoro pa u prijateljstvo.

Večer je u Dubrovniku, a ja na Stradunu (gdje bih drugo?), naslonjen na kameni zid, zahvalan ljetu, uživam gledajući domaće i strane ljepotice pristigle sa svih strana svijeta. Uživanje, sejir, ćejf, prekida mi očito gosparska, svadbena kolona. Negdje skoro pri kraju kolone primjećujem moga ahbaba Zuku Džumhura, kao i uvijek u farmericama i preko leđa prebačenim džemperom. Mašem Zuki, a on me poziva, insistira da se i ja priključim. Branim se da ne poznajem mladence niti bilo koga u svatovima, a Zuko me tješi da ni on ne zna nikoga osim prijatelja koji ga je pozvao u svatove. Priključujem se Zuki i svatovima, kontajući da, kud svi “Turci”, može i mali Mujo, pa šta bude.

Upravo kada su svatovi izašli na Pile, Zuki prilazi Mirko Đekić, ondašnji glavni urednik beogradskog NIN-a i donosi vijest da je na svoje ljetnje odredište stigao VIB. Čuvši za tu vijest, Zuko okrenu leđa svatovima, a i ja za njim, te s Mirkovim autom pravac prema Herceg‑Novom. Zatičemo VIB-a na okupu s familijom, u kupaćim gaćama, s obaveznom lulom u ustima i čuđenjem: “Odakle mi?!” Pozdravili smo se, a VIB se dao na posao, paljenje roštilja i redanje flaša po stolu. Neka se nađe, zlu ne trebalo. VIB i Mirko jedu i zalijevaju sa špricerima, a Zuko i ja udarili laganicu, sve pod motom: “Danas jesmo, sutra ko zna gdje smo.” I sve tako do u sitne sate.

Dugo je trajalo moje druženje s VIB-om. Bilo je to pred oluju koja će zahvatiti Jugoslaviju. Zatekao sam se u Beogradu, našli smo se, gore, u restoranu na Kalenića pijaci. VIB o tome nije govorio, ali sam na njegovom licu primjećivao zabrinutost zbog crnih oblaka koji su se nadvijali nad Jugoslavijom. Rastali smo se da se više nikada ne vidimo.

 

 

PROČITAJTE I...

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!