Danas je peti april, dan Vikićevih specijalaca

U odbrani Sarajeva i Bosne i Hercegovine 81 pripadnik ove elitne formacije dao je svoj život, a nekoliko stotina ih je ranjeno. U njenim redovima borilo se više od 1.500 specijalaca. Odredu policije “Bosna”, tokom svog postojanja, uručeno je mnoštvo odlikovanja i priznanja: Orden zlatnog grba s mačevima, četiri Zlatna ljiljana i pet Policijskih medalja za hrabrost, 86 Zlatnih policijskih znački i 60 Srebrenih policijskih znački.

 

Danas je peti april, datum koji puno znači svakom pripadniku Udruženja veterana Odreda policije “Bosna”. Vikićevim specijalcima. Pripadnicima jedinice specijalne namjene MUP-a Republike Bosne i Hercegovine, jedinice koja je odigrala ključnu ulogu u odbrani grada Sarajeva, u odbrani strateških pravaca u gradu i jedinici koja je održala moral građana i boraca opsjednutog Sarajeva.

Pripadnici Odreda policije “Bosna” u izuzetno teškim i često presudnim bitkama pokazali su kako se voli i brani domovina. Bila je to i ostala jedinica multietničkog sastava koja je uživala neizmjerno poštovanje i povjerenje građana, formacija koja je odlučno stala u odbranu očuvanja cjelovitosti države Bosne i Hercegovine, kao i istinskih civilizacijskih vrijednosti, zajedništva i suživota.

U odbrani Sarajeva i Bosne i Hercegovine 81 pripadnik ove elitne formacije dao je svoj život, a nekoliko stotina ih je ranjeno. U njenim redovima borilo se više od 1.500 specijalaca. Odredu policije “Bosna”, tokom svog postojanja, uručeno je mnoštvo odlikovanja i priznanja: Orden zlatnog grba s mačevima, četiri Zlatna ljiljana i pet Policijskih medalja za hrabrost, 86 Zlatnih policijskih znački i 60 Srebrenih policijskih znački.

Zbog izuzetnog i nemjerljivog doprinosa u odbrani Sarajeva tokom četverogodišnje agresije na Bosnu i Hercegovinu, kao i zbog angažmana na gotovo svim ratištima širom teritorije BiH, Odredu policije “Bosna” 2002. godine dodijeljena je i Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva.

Prvih dana aprila 1992. godine komandir Dragan Vikić ušao je u Skupštinu Republike Bosne i Hercegovine i pozvao građane Sarajeva, rekao im da imamo rat pred sobom i da će predstojati teška borba.

„Tada smo dobili obavijest da su na mostu ubijene dvije djevojke. Dobro se sjećam tih momenata i šta mi je tada kroz glavu prolazilo. Bilo mi je potpuno neshvatljivo da bilo ko može da puca u goloruke civile, a pogotovo u žene. Šta te uopće može natjerati da pucaš u nenaoružana čovjeka, ni sada mi nije jasno. Pa to su ljudi, nisu životinje. I kad se ide u lov, pravi se neka selekcija. Bio sam ljut. Uzeo sam osu koju je jedan od mojih kolega napunio, opalio i neutralizirao to gnijezdo odakle su ubijene djevojke. Sada, nakon 25 godina, s ponosom kažem da ih je stigla zaslužena kazna”, kazao je za Stav Mušan Kovač, jedan od najbližih Vikićevih suradnika.

Danas su pripadnici ove jedinice u svakodnevnom kontaktu sa svojim suborcima i preko Udruženja veterana Specijalne jedinice “Bosna” pomažu porodicama šehida, poginulih boraca i onim saborcima koji ne rade, pa im se pokuša pronaći neki posao.

Pored njih, u jedinci su bili još i Kemal Ademović, Zoran Čegar, Ivica Šutalo, Vinko Šamarlić i mnogi, mnogi drugi. Sklanjali su četbničke barikade sa ulica Sarajeva, davali svoje živote u odbrani grada Sarajeva i Bosne i Hercegovine.

Ostali su upamćeni i po spotu za pjesmu „Vojnik sreće“, kojeg su osmislili Samir Mehić Meha i Mirsad Herović Hera. U kreiranju spota učestvovali su Ismet Nuno Arnautalić, Ademir Kenović i produkcijska kuća“Saga”.

PROČITAJTE I...

Ove godine, 20. oktobra, navršava se stotinu četrdeset godina od austrougarske okupacije naše domovine, događaja u kojem je hiljade Bošnjaka svjedočilo svoju ljubav i odanost prema svojoj domovini, vjeri i narodu. Hiljade naših predaka i prethodnika dalo je tada svoje živote da bismo mi, njihovi nasljednici i potomci, danas živjeli. I evo, sto četrdeseti put dočekujemo godišnjicu okupacije bez ijedne riječi ili slova o njima. Za sto četrdeset godina nismo podigli nijedan spomenik našim junacima niti smo se puno trudili da bar sačuvamo njihove mezaristane, kojih je iz godine u godinu sve manje

Nisam na početku napomenuo, ali nije ni važno, hodža je bio momak, možda i pušćenac. Uglavnom, žene uzase nije imao pa se počelo govorkati kako je hodža već bacio oko na ovu, pa na onu. Po narodu je hodža svakog dana begenisao drugu. Zbilja je, ipak, bila drugačija. Sigurno ste pomislili kako nije begenisao nijednu. Niste u pravu, ali ću vas opet iznenaditi. Hodža se do ušiju zatreskao, ali ne u jednu nego u dvije, i to, nećete vjerovati, rođene sestre. Znam da se čudite, ali vam pripovijedam sve kako je bilo i kako je do mene stiglo

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!