DAMIR MAŠIĆ, NENADMAŠNI MAJSTOR NEBITNOG I SPOREDNOG

Pogotovo je zanimljivo to što kod Mašića i njegovih partijskih drugara nema takve histerije kada je riječ o neprestanom uraganu govora mržnje i zveckanja oružjem koji dolaze iz velikosrpskih dodikovskih krugova.

U vezi s SDP-om može se reći mnogo toga, ali kada govorimo o prioritetima u vezi sa stranačkim oglašavanjem i reagiranjem, onda su visokopozicionirani članovi te partije nenadmašni majstori nebitnog i sporednog.

To je nedavno demonstrirao – a ko će drugi nego on – Damir Mašić, nekadašnji voditelj zabavnih i muzičkih televizijskih emisija na TV Hayat, koji je uspio da tihuje i odšuti bezbrojne atake na državu, njen glavni grad i njen najbrojniji narod, ali je zato, pun pravedničkog jugonostalgičarskog gnjeva, digao svoj glas jer je neko ostavio “uvredljivu” poruku na ogradi Ambasade Srbije u Sarajevu.

Mašić ju je okarakterizirao kao radikalizam i govor mržnje, protumačivši je gotovo terorističkim činom usmjerenim protiv suživota i pluralnog duha. Ova Mašićeva gomila gluposti ne bi zaslužila ništa drugo nego podsmijeh da nije na prvi pogled jedne čudne činjenice: histeričnije je na ovaj događaj reagirao Mašić nego inače na histeriju uvijek spremni srbijanski tabloidi, koji u svemu vide ugrožavanje srpske nejači i čeljadi, povampirene ustaše i zapjenušane mudžahedine.

Pogotovo je zanimljivo to što kod Mašića i njegovih partijskih drugara nema takve histerije kada je riječ o neprestanom uraganu govora mržnje i zveckanja oružjem koji dolaze iz velikosrpskih dodikovskih krugova.

Neki misle da je Mašićevo skandalozno i subudalasto ponašanje na tragu dogovora i skoro pa koalicije između SNSD-a i SDP-a, dok neki pak tvrde da se negativnom karakterizacijom Srbije Mašić osjetio prozvanim jer je, navodno, tokom agresije SR Jugoslavije na Bosnu i Hercegovinu neko vrijeme živio u toj zemlji.

PROČITAJTE I...

Nezir Hadžić, bivši direktor sarajevskog Vodovoda i kanalizacije (ViK), do sada nije imao priliku reći istinu o svojoj smjeni, niti se odbraniti od orkestriranog napada koji je, prema njegovim tvrdnjama, podmuklo osmislio i proveo njegov bivši prijatelj i bivši stranački kolega Elmedin Konaković ne bi li prikrio svoje manipulacije u ViK-u i sa sebe skinuo odgovornost i gnjev građana. Nezir Hadžić sin je rahmetli Safeta Hadžića, proslavljenog narodnog heroja, a sada bez ustezanja za Stav najavljuje borbu “s pobješnjelim pojedincima i sveznalicama” pred kojima neće pognuti glavu. Nezir smatra da je slijeđenje puta “hrabrog i čestitog Bošnjaka” dužan i imenu svog babe. Za Stav otkriva da je zbog Konakovićevih lažnih potvora puno trpio te je, nakon dede i rahmetli babe, koji su također radili u ViK-u, napustio Vodovod nakon 17 godina provedenih u ovom preduzeću. Ponuđeno mu je mjesto koje je imalo za cilj nastavak poniženja i represije Elmedina Konakovića spram njega i njegovog porodičnog naslijeđa, što nije mogao prihvatiti. “Čvrsto vjerujući da moju nafaku ne određuju ljudi, izašao sam iz ViK a s osjećajem da napuštam sopstveni dom i porodicu jer, u konačnici, svaki dio mog života i mojih predaka bio je vezan za ovo preduzeće, a Elmedin Konaković nakon pet mjeseci dolazi na obilježavanje godišnjice smrti mog oca na kapiji 'Pretisa' jer mu savjest nije mirna”, kaže, među ostalim, Nezir Hadžić u ekskluzivnom intervjuu koji otkriva sve potankosti Konakovićevih malverzacija i manipulacija

Tokom izborne kampanje za predsjedničke izbore 2017. godine građanima Sandžaka Vučić i njegovi saradnici obećavali su nove puteve, domove zdravlja, industrijske zone, fabrike... Dvije godine nakon izbora, od obećanog nema ni trafostanice u Tutinu. Sve na kraju “plaćeno” transfernim “infuzijama” na kraju godine. Umjesto rješenja statusnih pitanja, nove negacije jezika, tradicije, kulture, identiteta Bošnjaka

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!