Dah Bosne u Austriji

Islamski kulturni centar u Grazu podignut je tridesetak kilometara od Bošnjačkog groblja, u kojem je ukopano 805 Bošnjaka palih u borbi za Austro-Ugarsku u Prvom svjetskom ratu. Poput drugih sličnih centara u dijaspori, on ne služi samo za obavljanje molitve već i kao prostor kulture u kojem mladi uče o domovini, bosanskom jeziku i bošnjačkoj kulturi. Predavanja, kursevi, izložbe slika i koncerti duhovne muzike sadržaji su koji upotpunjuju mozaik duhovnosti što ga nudi ovaj nesvakidašnji centar, koji je ujedno i druga po redu izgrađena austrijska džamija s munarom

 

Kad je 1979. godine na Dunavu u Beču napravljena prva džamija s munarom u Austriji, muslimani nisu slutili da će biti potrebno više od trideset godina da ugledaju i drugu austrijsku munaru. U međuvremenu je u ovoj zemlji otvoreno tristotinjak mjesta za islamsku molitvu, ali se na munaru čekalo trećinu stoljeća, sve dok Bošnjaci nisu izgradili Islamski kulturni centar u Grazu. Ipak, postoji jedna bitna razlika. Džamiju u Beču pravila je Saudijska Arabija, a džamiju u Grazu izgradile su isključivo džematlije svojim sredstvima.

To je tek druga džamija koja je u Austriji napravljena s upotrebnom dozvolom i koja ima munaru. I to kakvu! Izgrađena u jedinstvenom stilu, u kombinaciji betona i stakla, ova je munara istinski biser Islamskog kulturnog centra u Grazu. Svojim svijetlim kandiljima, čija je toplina posebno izražena u kontrastu s hladnom betonskom konstrukcijom Centra, iskazuje dobrodošlicu gostima. Budući da se u Austriji ne smije učiti ezan, na staklenom vrhu munare ispisane su riječi ezana kako bi vjernici makar čitali poziv na molitvu. Jedina je to munara na svijetu s koje se ezan ne čuje, a na kojoj ezan neprestano počiva. A kad bi se bolje osluhnulo, možda bi i shvatila poruka stihova znamenite ilahije: “Nemoj nikad reći da je tiho / Nego reci: Ja ništa ne čujem.”

PRVI RAMAZAN SVOJI NA SVOM

Poput svjetionika u vodama izgnanstva, munara Islamskog kulturnog centra osvjetljava put svima koji žele obaviti molitvu, jesti halal-hranu i družiti se. Jedan od dvojice imama u Islamskom kulturnom centru jeste Fikret Fazlić. On je prije osam mjeseci došao iz jednog džemata iz Njemačke sačinjenog od dvadeset pet nacija.

“Ovdje u Austriji nije tako. Džemat Graz bošnjački je džemat. Mi smo ovdje svoji na svome. Ima jedan dio džematlija drugih nacionalnosti koji dolaze u naš džemat, a među njima je najviše Arapa, Turaka i Austrijanaca koji su primili islam”, kaže Fazlić. On ističe da se veoma razlikuje život u Njemačkoj i Austriji te da se mnogi Bošnjaci, poput njega, odlučuju za Austriju uprkos boljoj ekonomskoj situaciji u Njemačkoj. “Naši ljudi ljepše se osjećaju u Austriji nego u Njemačkoj. U Njemačkoj su mnogo bolje plaće, ondje je sve jeftinije, od prehrane i elektronike do osiguranja, ali je život mnogo ljepši u Austriji. Razloge treba tražiti u tome što ovdje niko ne negira tvoj identitet. Njemačka je prevelika da bi se prilagodila, a ovdje u Austriji s ponosom možeš reći da si Bosanac, Bošnjak, musliman, jer su Austrijanci svjesni historijskih veza s nama”, objašnjava efendija Fazlić.

Prije sedam godina u Graz je došao imam Ibrahim Šišić, čime je pokrenut niz događaja koji su obilježili sudbinu ovog džemata. Uskoro nakon njegovog dolaska kupljeno je dvanaest dunuma zemlje u Grazu, dobivene potrebne dozvole od općinske vlasti i pokrenuto pravljenje Islamskog kulturnog centra.

“Iako još nisu završeni fini radovi na Islamskom kulturnom centru, mi smo, Bogu hvala, uspjeli opremiti prostorije, tako da možemo u njima obavljati molitvu. Uoči ramazana smo dobili upotrebnu dozvolu od općine, i to je bio istinski događaj i velika radost za naš džemat, tako da sada sve naše aktivnosti provodimo u Islamskom kulturnom centru. Ali, put do ovog rahatluka nije bilo lahak. Kad sam došao u Graz 2010. godine, klanjali smo u jednoj većoj kući. Iako se ona prostirala na 1.200 kvadratnih metara, bila je tijesna za sve koji su u njoj htjeli obavljati molitvu. Onda smo u novembru iste godine kupili dvanaest dunuma zemlje za 1,7 miliona eura. Dolazili smo na ledinu koju smo kupili i tu klanjali, sa suzama upućivali dove da nam Dragi Allah pomogne da što prije izgradimo objekt u kojem ćemo biti svoji na svome. I, Bogu hvala, nije prošlo mnogo vremena, a evo smo uselili u svoje prostorije, u pravu džamiju”, prisjeća se efendija Šišić.

DOBRIM ODNOSIMA S VLASTIMA PRIJETE RADIKALNI AUSTRIJSKI DESNIČARI

Dvije godine nakon što je kupljeno zemljište, kazuje Šišić, položen je kamen temeljac za Islamski kulturni centar. “Tačno pet godina nakon polaganja kamena temeljca, iz općine su poslali upotrebnu dozvolu i odobrili djelovanje džemata u izgrađenim prostorijama. Bilo je u tome neke simbolike”, kaže efendija Fazlić.

Ibrahim Šišić ističe da je i sam džemat rastao s Islamskim kulturnim centrom: “Naš džemat sada broji oko 800 članova i taj broj neprekidno raste. Imamo oko 200 polaznika mektepske nastave, što je svakako znatan broj. Čak smo omogućili da djeca koja ne mogu dolaziti vikendom u mekteb dolaze radnim danima”, kaže Šišić, ističući da u Grazu djeluje još jedan bošnjački džemat koji broji oko 500 članova, a da u samom gradu živi oko 10.000 Bošnjaka.

Šišić je organizirao i halku hifza koja broji oko trideset polaznika, a čiji je cilj učenje Kur’ana napamet. “Tu ima djece različitih uzrasti, koja dođu i sjedeći uče i ponavljaju za mnom, a njihovi roditelji slušaju. Neki su roditelji na taj način, samo slušajući, naučili određene sure”, objašnjava Šišić.

Mahdi Mekić, predsjednik džemata, kaže da su rezultati koje danas ostvaruju nevjerovatni, s obzirom na to da mu je i sama kupovina zemljišta prije sedam godina izgledala kao san. “Kad smo kupili zemljište, shvatili smo koliko smo veliki posao uradili. Rekli smo: ‘Pa dobro, da više ništa ne uradimo, i ovo je sjajno.’ Međutim, nismo stali na tome i nastavili smo graditi. Evo, sad smo se uselili u naše prostorije koje nisu završene, ali služe svojoj namjeni”, veli Mekić.

Efendija Fazlić ističe da su u Islamskom kulturnom centru veoma zadovoljni odnosom općine i predstavnika vlasti prema Islamskom kulturnom centru, kao i prema muslimanima općenito, ali da ih zabrinjava uspon radikalne desnice u Evropi koji je zahvatio i Austriju.

“U posljednje vrijeme postoji tendencija porasta radikalnih desničarskih stranaka koje su antiislamski orijentirane. Nažalost, na posljednjim je izborima ovdje sklopljena koalicija između desno orijentiranih slobodnjaka i desničarskih nacionalista koji otvoreno mrze muslimane”, objašnjava efendija Fazlić, ističući da se muslimani Austrije nadaju da je taj trend rasta radikalne desnice samo privremen i da će splasnuti. Uprkos takvoj situaciji, Bošnjaci u Grazu zadovoljni su svojim statusom, a naročito Islamskim kulturnim centrom, koji predstavlja istinski centar duhovnog života muslimana u Grazu.

U ISLAMSKOM CENTRU NE FALI RAMAZANSKIH MIRISA

Mahdi Mekić kaže da u Islamskom centru nastoje pokazati da i u Austriji ima ramazana i da se on razlikuje od drugih mjeseci. “Džamije i islamski centri u dijaspori imaju veći društveni značaj za nas muslimane, nego u matici iz koje potičemo. Ovdje nema mahala u kojima se osjeća ramazan, do nas ne dopire miris somuna iz pekare pred iftar, jedino je džamija ta oaza u kojoj se ramazan zaista može doživjeti. U našem Islamskom centru uči se i ikindijska mukabela, a nakon toga počne pripremanje iftara, i sve podsjeća na zavičaj”, s osmjehom kazuje Mekić.

Svakodnevni iftari u Islamskom centru nude se svima koji dođu. “Graz je univerzitetski grad koji ima veliki broj naših bosanskih studenata, pa smo odlučili da tim studentima pružimo atmosferu zavičaja, toplu i svježu hranu, te ugodno društvo. To je i prilika da se međusobno družimo, da se naše hanume upoznaju i da se naša djeca zajedno igraju. Još jedan bitan detalj u ovoj priči jeste to što je Graz na ruti izbjeglicama koje idu s Bliskog istoka. Veliki broj njih zadržao se u Grazu, a mi smo im nastojali biti servis. Stoga kod nas na iftarima ima i izbjeglica. Mi nismo mogli ostati gluhi i slijepi spram njihovih potreba, jer većina onih koji danas sačinjavaju naš džemat devedesetih je godina na isti način došla u Austriju”, poručuje Mekić.

Na iftaru je, među 400 duša, bila i Erna Musić, koja je kao dijete s majkom Lutfom 1992. godine izbjegla iz Prijedora. Njih dvije kazuju kako su i ranije dolazile na iftare, ali su tada morale sa sobom nositi hranu i piće, a sada im je sve osigurano u Islamskom centru.

“Bilo je teško. Izgubila sam tri brata i oca, ukupno 58 članova bliže porodice. Još sam došla u tuđu zemlju. Ali, uz ove divne ljude mnogo je lakše živjeti, posebno sada kad smo dobili Islamski centar, u kojem se možemo okupljati. Evo nas, haman k’o u Bosni”, kazuje majka Lutfa. Erna ističe da joj je veoma važno to što se njena djeca mogu educirati o svojoj vjeri i kulturi te da je u tome neosporna vrijednost džemata i Islamskog kulturnog centra. “Ovdje će naučiti osnove vjere, ali će govoriti i bosanski jezik, što je veoma važno s obzirom na to da u školi govore njemačkim jezikom”, objašnjava Erna.

Imam Fikret Fazlić kaže da pred iftar pomisli da je negdje u Bosni jer ga atmosfera i ambijent Islamskog centra neodoljivo podsjećaju na domovinu. “Naravno da nigdje nije kao kod kuće, ali džematlije ovdje naprave takvu atmosferu da možemo reći da nam Bosna možda i ne nedostaje kao drugima u dijaspori. To se posebno odnosi na ramazan, kad su naše aktivnosti takve da je u džamiji uvijek živo. Mi smo Bosnu donijeli ovdje”, kaže Fazlić.

NAJVEĆA DOBIT JESU NOVI ČLANOVI

Mekić ističe da Austrijanci svake godine s jednakim čuđenjem govore o ramazanu. “Njima je to čudnovato, interesantno, nevjerovatno! Teško im je pojmiti da se neko odriče jela i pića tokom cijelog dana. Ali, ako čovjek sam cijeni svoju vjeru, kulturu, tradiciju i običaje, onda će i drugi cijeniti i poštovati te elemente čovjekovog identiteta. Moje iskustvo potvrđuje ovu istinu. Možda ima i onih Austrijanaca koji ne vole muslimane, ali sigurno poštuju one koji svojim djelima pokazuju da nastoje živjeti onako kako im islam nalaže”, kaže Mekić.

Džematski odbor kazao je na početku ramazana džematlijama da pozovu svoje kolege iz firmi, s posla, da dođu na iftare u Islamski kulturni centar, da vide kako to izgleda i da se upoznaju s džamijom. “Tokom cijelog ramazana imali smo takvih gostiju, Austrijanaca, razvijajući tako suživot i međusobno se upoznavajući. Svake godine organiziramo i jedan open air iftar u centru grada, a ove smo ga godine napravili na vakufskom zemljištu, pored Islamskog centra”, objašnjava Mekić.

Efendija Fazlić posebno je oduševljen ovom praksom. “Na iftaru su bile osobe iz političkog, kulturnog i vjerskog života Austrije. Bili su predstavnici političkih stranaka i crkava, pa smo iftar iskoristili i da učvrstimo veze s našim komšijama. Prije toga smo organizirali i iftar za omladinu na kojem je bilo više od petsto omladinaca. Bio je to sigurno najveći omladinski iftar u Austriji. A organizirali smo i iftar za žene na kojem je bio veliki broj gošći”, kaže Fazlić.

Ukupna vrijednost Islamskog kulturnog centra iznosi oko deset miliona eura, a još oko 700 hiljada eura potrebno je da bi se kompletirali unutarnji radovi kako bi Centar napokon zasjao onako kako je to predviđeno projektom. Ipak, vedra lica i obasjana srca Bošnjaka, ponosnih na urađeni posao, bitnija su od sjaja samog objekta. Kako u jednoj pjesmi primijeti naš divanski pjesnik Fevzi Mostarac: “Šta jadni čovjek da traži u obilasku Kabe / Ako u Kabi njegova srca ne plamti kandilj vječitog sunca?”

PROČITAJTE I...

Financial Times objavio je tekst Godinu poslije pokušaja puča, Turska se hrva s istinom, čija je osnovna teza da Turska nije uvjerila svoje saveznike da iza puča stoji teroristička organizacija fetulahdžija (FETÖ). Šta uopće znači hrvanje s istinom? S istinom se hrva onaj koji je ne prihvata, naprimjer, oni koji poriču počinjeni genocid u Srebrenici, a u slučaju pokušaja puča u Turskoj, Zapad je taj koji se hrva s istinom

Zahvaljujući Al Jazeeri, Katar je postao nezavisna sila koju se više ne može kontrolirati i potčiniti volji susjeda. Ona je danas simbol katarskog suvereniteta koji je proteklih decenija više puta bio doveden u pitanje jer su vlasti u Rijadu podržale nekoliko propalih državnih udara u Dohi, kako bi na vlast dovele svoje odane klijente, spremne na kolaboraciju i subordiniran odnos spram Rijada

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!