“Da se nikada i nikome ne ponovi Srebrenica” događa se Rohinjama

Gledajući slike užasa koje dolaze iz ove daleke zemlje i uplakane majke s djecom, kao da vidim sebe u julu 1995. godine. Tada sam imao osam godina i, držeći majčinu ruku, strepio sam od straha. Tako strepe i djeca u Mijanmaru. Nažalost, mnoga su ubijena

Bosna, Palestina, Sirija, Mijanmar… Srebrenica, Gaza, Halep, Arakan. U Mijanmaru se trenutno dešava genocid. Najbrutalniji oblik zločina – GENOCID. Žrtve su muslimani – narod Rohinje koji živi u zapadnom dijelu Mijanmara, uglavnom u području Arakana. Najugroženija nacionalna manjina na svijetu žrtva je većinskog budističkog stanovništva, a riječ je o autohtonom narodu na tom području, što im se osporava. Oni koji bi da ih nema kažu da su doseljeni za vrijeme kolonijalne vlasti Britanaca nad ovim područjem, te da zbog toga ne pripadaju mjestu gdje su rođeni i gdje su stoljećima živjeli njihovi preci. Od 1982. godine uskraćene su im i ukinute temeljne građanske slobode i prava te su bez prava na državljanstvo.

Progon i stradanje traje decenijama, a u posljednje vrijeme je kulminiralo. Koliko je mrtvih, ne zna se tačno, ali zna se da je više od 350 hiljada protjeranih. Njihove su kuće spaljene, a članovi porodice ubijeni. Ne tako davno, Bošnjaci su slično proživljavali. Gledajući slike užasa koje dolaze iz ove daleke zemlje i uplakane majke s djecom, kao da vidim sebe u julu 1995. godine. Tada sam imao osam godina i, držeći majčinu ruku, strepio sam od straha. Tako strepe i djeca u Mijanmaru. Nažalost, mnoga su ubijena.

Pokušavajući da pobjegnu pred smrću i dođu do Bangladeša, majke s djecom u naručju kao da idu istim stopama majki i djece Srebrenice. Teške su te stope. Zbog toga što sam preživio stradanje Bošnjaka u Srebrenici 1995. godine, zbog toga što je moj otac danima putovao preko šuma da dođe do slobodne teritorije, zbog toga što je hiljade Bošnjaka ubijeno na sličan način, zbog toga na svojoj vlastitoj koži osjećam stradanje Rohinja i najdublje suosjećam iako doskoro nisam znao ni da postoje.

Suosjećam i zbog toga što je tada, kao i sada, svijet šutio. Svjetski “mirotvorci” i danas nijemo šute i prave se slijepi pred užasom koji se dešava. Šta smo mogli vidjeti do sada, osim da se Turska javno uključila i pokušava pomoći? O genocidu nad Rohinjama svjedoče potresne slike i snimci ubijene, spaljene, obješene, utopljene, raskomadane djece, žena, mladića, staraca. O genocidu u Srebrenici svjedoče danas preživjeli, svjedoče haške presude, svjedoče snimci ubijanja srebreničkih dječaka i muškaraca. Stradanje Bošnjaka događalo se na kraju 20. stoljeća, kako vole neki reći u civiliziranoj Evropi, a stradanje Rohinja dešava se u zemlji kojom vlada dobitnica Nobelove nagrade za mir Aung San Suu Kyi. Ona nije pokazala nikakvo protivljenje načinu na koji se tretiraju muslimani Rohinje niti je preduzela bilo kakve mjere u vezi sa zlostavljanjem koje provodi vojska. Govorimo o osobi koja je dobila Nobelovu nagradu za mir, što kao da samo za sebe svjedoči sav užas licemjernog svijeta u kojem živimo.

Teško da će riječi nas iz Srebrenice pomoći Rohinjama, ali ljudska je dužnost i obaveza reći i upozoriti na stradanja nevinog stanovništva ma gdje ono živjelo i ma koje vjere i nacije bilo. Kada kažemo “da se nikada i nigdje ne ponovi Srebrenica”, to treba ozbiljno da mislimo i borimo se da ni jedna majka ne ostane bez svog djeteta, da ni jedno dijete ne osjeti tešku vojničku ruku na svom vratu kao što sam je ja osjetio, da ni jedna kuća ne bude spaljena, ni jedna džamija ili crkva srušena, da ni jedan čovjek ne bude svirepo ubijen i njegovo tijelo bude pronađeno u nekoliko masovnih grobnica. Naše je da govorimo i borimo se za pravdu. Rohinje zaslužuju mir, pravdu i pravo na život.

PROČITAJTE I...

Naš novinar uradio je priču o dešavanjima u jednom od najvećih bošnjačkih džemata u dijaspori, objasnivši da je rukovodstvo džemata s Mahdijem Mekićem na čelu otuđilo vakufsku imovinu prebacivši je na privatnu fondaciju Frieden, tako da džemat više ni na koji način ne može kontrolirati tu imovinu i upravljati njome. Zatim su počele stizati prijeteće poruke

Na zvaničnom sajtu IKC Graz nema informacija o osnivanju nekoliko udruženja s predznakom džemata koja su Mahdiju Mekiću i rukovodstvu džemata služila za manipuliranje IZ BiH. Nema ni podataka o privatnoj fondaciji (“Gemeinnützige Privatstiftung Frieden”) koja je osnovana mimo saglasnosti IZBA-e i IZ BiH, a na koju se prebacuje vakufska imovina džemata. Na upravljanje džematskom imovinom vrijednom nekoliko miliona eura, prema Statutu fondacije, najveći broj vakifa džemata, IZBA i IZ BiH nemaju nikakvog utjecaja

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!