Da li se Falatar uopće raspakivao

Ovakve izjave pokazuju da je Falatar političar kratkog daha, borac za jedno ljeto, neko ko bi htio da je počasna zvanica i glavna zvijezda zabave, ali ne bi ostao da pospremi iza sebe, a ovoj državi trebaju upravo oni koji će biti s njom i jedinom i onda kada dernek utihne.

Izjave Boriše Falatara, kandidata Naše stranke za poziciju člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda, date na predizbornom skupu u Zenici, otkrile su nekoliko detalja u vezi s politikom, ali i političkom kulturom ovog više ne tako mlađahnog kandidata.

Kao prvo, činjenica da Falatar predizbornu kampanju počinje u dominantno bošnjačkoj sredini pokazuje da računa na istu vrstu sentimenta i istu vrstu glasačkog tijela kao i Željko Komšić. Drugo, izjave da se prethodni, tj. dosadašnji sazivi Predsjedništva Bosne i Hercegovine nisu dovoljno bavili socijalnim pitanjima pokazuje ne toliko Falatarovu neupućenost, jer u ustavne nadležnosti članova Predsjedništva ne svrstava se socijalna politika koliko jeftini populizam komšićevskog tipa.

I treće, nadobudna Falatarova izjava da “za promjenu treba 200.000 glasača, a ako nas nema, bolje se spakovati i otići” smješta Falatara direktno uz političke pojave tipa Sefera Halilovića, čije konstatacije da narod može glasati za njega ili “nastaviti živjeti od 300 KM i nosati transparente” imaju drugu formu, ali istu suštinu.

Falatar takvim izjavama pokazuje ne samo potpuno odsustvo svijesti o vlastitoj političkoj težini već i iritantnu umišljenost kočopernog političkog pjetlića koji sebe zamišlja daleko važnijim i većim nego što ga javnost, pa i njegova vlastita stranka vidi. A uz to i previđa kako je glasačima dobro poznato da se on već jednom “spakovao” i da, za razliku od njih, ima kamo otići.

Ovakve izjave pokazuju da je Falatar političar kratkog daha, borac za jedno ljeto, neko ko bi htio da je počasna zvanica i glavna zvijezda zabave, ali ne bi ostao da pospremi iza sebe, a ovoj državi trebaju upravo oni koji će biti s njom i jedinom i onda kada dernek utihne.

PROČITAJTE I...

15. juli 2016. godine živ je i svakodnevno prisutan u turskoj javnosti. Bilo bi nenormalno da je drugačije. Svaki (vojni) puč ostavio je dubokog traga u svijesti turskog naroda. Međutim, ovaj pokušaj bio je različit od svega što je taj narod preturio preko glave. Prije svega, to nije bio vojni puč nego pokušaj preuzimanja države od strane jednog kulta čiji se članovi grabe za prljave gaće njihovog lidera. Bio je to pokušaj preuzimanja države po cijenu, ako ne i priželjkivanje građanskog rata

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

KOMENTARI

  • puka 59 – PRIJEDLOG 25.06.2018.

    VETERANI 317 SBBR GRADA HEROJA TVRDE POŠTO MU JE NENA GORNJEVAKUFLJANKA DA SU MU SLABI SAVJETNICI U IZBORNOM ŠTABU , ALI BI DOBRO DOŠAO KAO POMOĆNIK VANJSKE POLITIKE U LJILJANOVOM – KOMŠIĆEVOM KABINETU PREDSJEDNIŠTVO BIH . POZDRAV DOMOVINI SA KAPIJE BOSNE

    Odgovori

Podržite nas na Facebooku!