Da li bi ostao ijedan Srbin da je vjera islam, koja je vladala Srbijom 400 godina, ona koja vrši pritisak

Zajednicu muslimana “Milli Görüş” osnovali su Turci koji su šezdesetih godina 20. stoljeća otišli na privremeni rad u Njemačku. Grupa entuzijasta oformila je organizaciju koja je prvo tražila prostor za obavljanje molitve. S vremenom je izrasla u jednu od najvećih islamskih nevladinih organizacija u Evropi, a područje djelovanja prošireno je na polje obrazovanja, humanitarni rad, pružanje socijalne pomoći

Kemal Ergün rođen je 1967. godine u Ordu, Turska. Studirao je na Teološkom fakultetu u Istanbulu, a na Al-Azharu je specijalizirao hadiske nauke 1992. godine. Naredne godine dolazi u Njemačku kao imam u Frankfurtu, a od 1995. godine uključen je aktivno u Islamsku organizaciju “Milli Görüş”, gdje je obavljao više funkcija, a od maja 2011. godine nalazi se na čelu ove organizacije. Magistrirao je na Univerzitetu Anadolu na temu Njemačka imigraciona i integraciona politika. Zajednica muslimana “Milli Görüs” formirana je 1985. godine kao izraz vjerske i ekonomske potrebe, te odgovora na socijalne i društvene izazove. Članstvo “Milli Görüsa” pretežno čine muslimani porijeklom iz Turske. Zbog velikog broja turskih državljana koji žive u Njemačkoj, centrala se nalazi u Njemačkoj, u Kölnu. Kao organizacija, djeluje u svim zapadnoevropskim zemljama u Kanadi i Australiji. Danas “Milli Görüs” djeluje u 36 regija, a jedna od podružnica formirana je na Balkanu 2014. godine i sjedište joj je u Sarajevu. “Milli Görüş” bio je veoma aktivan u pružanju pomoći Bosni i Hercegovini u vrijeme agresije na našu zemlju. “U tom teškom vremenu, mi smo za svoju braću u Bosni odvajali polovinu, a neki i više od polovine svoga hljeba, i tu se ne radi o skromnom doprinosu našoj braći u Bosni. To je dobro znao kralj mudrosti, rahmetli Alija Izetbegović. Nakon agresije, pomagali smo Islamsku zajednicu, Mlade muslimane, Merhamet, medrese, studente… Ali naša se filozofija ne temelji na tome da se razmećemo time što smo uradili, nego da to i sami zaboravimo jer smo to radili u ime Allaha, dž.š.”, kazao je, između ostalog, direktor “Milli Görüşa” Kemal Ergün u intervjuu za Stav.

 

STAV: Organizacija “Milli Görüş” jedna je od najvećih, ako ne i najveća islamska nevladina organizacija u Evropi. Koji su ciljevi organizacije zbog kojih je osnovana i koja su područja djelovanja koja ona pokriva?

ERGÜN: Odlazak muslimana na Zapad počeo je prije pedesetak godina kao proces radničkih migracija. Ovaj odlazak muslimana na Zapad kroz radničke migracije planiran je da bude kratkotrajnog karaktera, međutim, nakon pojave prve, druge, treće, pa i četvrte generacije, muslimani su shvatili da oni tu nisu privremeno, već da su zastalno. Prilikom prijelaza među generacijama desila su se jako ozbiljna posustajanja. Razlog za to jesu predrasude stvorene izgovorima od strane pojedinih radikalnih i rasističkih političkih partija usmjerene protiv muslimana i izbjeglica, a naročito zbog slabije komunikacije. Također, percepcije koje su se pojavile zbog zbivanja na Bliskom istoku i pojedinih terorističkih organizacija koje se krše s islamskim načelima, jako su ozbiljno utjecale na način gledanja na obične muslimane. Očigledno je da postoji ozbiljna i nepodnošljiva predrasuda prema islamskoj tradiciji. Međutim, jedino s uspostavljanjem zdravih odnosa među muslimanima može se u velikoj mjeri promijeniti glavni tok događaja u tamošnjim politikama.

 

STAV: Kako komentirate stanje i položaj islama i muslimana u Evropi, posebno na Balkanu?

ERGÜN: Evropski muslimani danas imaju tri izazova. Prvi je izjednačavanje islama s terorizmom. Kako bi se ovo mišljenje poimalo kao nešto sasvim normalno, jedan dio centara moći stoji iza ovakvog stava. Međutim, riječi našeg Poslanika, s.a.v.s., ukazuju na to da je islam u cijelosti daleko od onih koji čine ova djela. Drugi izazov jeste dobijanje glasova rasističkih partija na račun islama i izbjeglica, tj. stranaca. A treći izazov potječe od zatvorenosti Evrope, od straha prema različitim jezicima i vjerama, te prema vlastitoj dugogodišnjoj tradiciji homogeniziranih zajednica i suživota mnogih jezika i kultura koje su zapravo Evropu učinile Evropom. Što se tiče Balkana, prošlost muslimana s ovih prostora ne potječe od prije 50 godina, nego više od 500 godina. Zapravo, Balkan je najbolji primjer kako ljudi različitih vjera mogu živjeti zajedno pod muslimanskom upravom, osim posljednjih stotinjak godina, kada su nastali i razvili se nacionalni tokovi.

 

STAV: Kakve su perspektive muslimanskih zajednica u Zapadnoj Evropi?

ERGÜN: Očigledno je da su muslimani u Zapadnoj, ali i cijeloj Evropi pod jakim utjecajem događaja koje smo spomenuli. Međutim, sada muslimani koji žive u Evropi i zemlje u kojima žive počinju da prihvataju kao svoje. Nijedna migracija tokom povijesti nije se vratila tamo odakle je počela. Uprkos mnogim ozbiljnim nedaćama u Zapadnoj Evropi, Jevreji nisu napustili evropske zemlje.

S obzirom na to da se nijedna migracija neće vratiti ondje odakle je počela, na zemlje u kojima borave muslimani gledaju i gledat će kao na svoje matične zemlje. Kako bi napredovale njihove matične zemlje, muslimani će raditi kroz privrženost svojim kulturama, zanimanjima, estetici, kao i temeljnim vrijednostima, te će ukloniti predrasude koje su prisutne u tim zemljama i Allahovom će dozvolom kroz ustanove i ljude koje budu odgojili još više povećati učešće. Uprkos svim nedaćama u evropskim zemljama u kojima žive muslimani, vjerujem da su upravo oni veliki dobitak za evropske zemlje, te da će se Allahovom dozvolom riješiti mnogi problemi i da će ondje nastaviti živjeti. Zbog čega sam ovoliko optimističan? Odgojili smo toliko ljudi da se to ne može uporediti s brojem od prije pedesetak godina. Imamo odgojenu braću muslimane koji učestvuju u mnogim poljima, počevši od vrtića, srednjih škola, univerziteta, bolnica, službenih ustanova, imamo arhitekata, doktora, političara… To nam daje nadu za budućnost. Dok ovo govorim, treba istaknuti i to da muslimani ne trebaju prekidati veze s državama iz kojih potječu, kao i s kulturnim ostavštinama, jezicima i vjerom. Ovo će im doprinijeti da budu jaki i puni života. A na taj će način nastaviti svoje duhovno postojanje.

 

STAV: Volio bih da se malo dotaknemo i politike, bar načelno. Kako mislite da bi sve evidentniji rast političke desnice u Evropi mogao utjecati na migrantsku krizu, ali i na muslimane Evrope općenito?

ERGÜN: Nažalost, ovi rasistički govori jako su ozbiljna opasnost za sve muslimane i izbjeglice. To je realnost od koje ne treba bježati. Stalno ukazivanje na muslimane i izbjeglice kao generatore problema djeluje i na kompletno društvo. To utječe i na predvodnike politike, pa, zbog jačanja rasističkih političkih partija, vidimo da se radikaliziraju i govori.

I to bi trebalo biti normalno za Evropljane koji su primjer multikulturalnosti i multinacionalnosti. Međutim, to predstavlja granicu od koje počinje istinski ispit. Nažalost, zbog populističkih i rasističkih govora, naročito zbog brige za glasovima, ruši se ono razumijevanje koje je pomagalo suživotu ljudi različitih kultura i jezika. Rastom političke desnice, Evropa počinje rušiti piramidu vlastite filozofije. Očigledno je da ovakvi govori po Evropi u muslimanima bude ozbiljnu zabrinutost za njihovu budućnost. Ovo ne treba olahko shvaćati. Svakako da i mi kao muslimani imamo određene zadaće koje trebamo uraditi protiv svega ovoga, kao što je više komunikacije, više institucionaliziranja, više boravka u centru zajednice, ali svakako da i politike imaju važne zadaće po ovom pitanju. Oni koji vode državu imaju jako važne zadaće. Potrebno je da ne zatvaraju oči u borbi protiv diskriminacije bilo koga, pa i muslimana. Potrebno je da znaju da se ova praksa koja se danas primjenjuje protiv muslimana sutra može primijeniti protiv opozicionih partija. U prošlosti postoje primjeri za ovo. U nedavnoj prošlosti Evrope imamo primjer za to. Trenutni politički diskursi, gledajući s etičke strane, nisu ispravni za izbjeglice. Ovo treba jako dobro izučavati i dobro razmisliti. Ne treba voditi politiku protiv izbjeglica i skupljati glasove na osnovu toga. Mnogi imigranti doprinijeli su Evropi, od jela i pića do drugih kulturnih formi. Imigranti su mnogo pomogli evropskim državama. Dakle, imigrante ne treba shvatati kao teret, već naprotiv, kao dobitak. Međutim, da li se to primjećuje kod Evropljana? Ne možemo ih, naravno, generalizirati i reći: “Evo, ovakvi su Evropljani.” Naravno da postoji i jedan jako ozbiljan dio evropske zajednice koji vidi sve ovo. Kroz uspostavljanje boljih odnosa s tim dijelom treba doprinijeti da se i drugi bore protiv kršenja ljudskih prava. Ovo je naš cilj. Hvala Allahu, mi to i radimo u našim aktivnostima.

 

STAV: Iako je rast političke desnice realna opasnost, iako je riječ o procesima koji su mjerljivi, ne čini li Vam se da muslimani nekada, od običnih ljudi do funkcionera koji ih predstavljaju, previše svaljuju krivnju na druge, na Evropu? Koliko su muslimani Evrope razjedinjeni i koliko vjerske i nacionalne podjele utječu na prijeko potrebno jedinstvo?

ERGÜN: Prije nego što se čovjek prihvati pitanja zašto postoji jedna ovakva briga i strah, treba ispravno procijeniti cjelokupno stanje u svijetu. Jedan od razloga zbog kojeg je antiislamski diskurs našao plodno tlo u Evropi jesu zbivanja na Bliskom istoku. U Evropi postoji skupina ljudi koji svjedoče kako neki ljudi kolju druge govoreći: “Allahu ekber!” Ono što mi radimo unazad pedeset godina, a to je izgradnja jako ozbiljnih odnosa s Evropom, ruše zabludjele ideologije iz Rakke i Iraka, koje, navodno, govore da rade u ime islama. Mediji svaki dan serviraju ovo, neki ciljano, a neki zbog običnog novinarskog shvatanja da je to vijest. Ja razumijem utjecaj toga na narod i strah kod naroda koji je nastao zbog ovog medijskog prezentiranja islama na ovaj način, ali ne razumijem poruke onih koji upravljaju državom ili onih koji žele da upravljaju, koji govore da je ovo islam. To tretiram kao jedan jako ružan napad, zato što oni dobro znaju da muslimani i islam nemaju nikakvu korist od ovog načina prikazivanja. Treba li uopće spominjati da ovo nije filozofija islama? Poslanik, a.s., i naša tradicija ovo odbacuju od samog početka. Vidimo da su ljudi koji vladaju u evropskim državama visoko obrazovani i jako kulturni ljudi. Znamo da izuzetno dobro poznaju povijest. Dobro znaju za Andaluziju, da su tamo živjele sve tri vjere pod zaštitom islama, bez ikakvog pritiska. Znamo da znaju za Siciliju. Muslimani su vladali Balkanom, u kojem se trenutno nalazimo, nekim državama 200, nekim državama 400, a nekim 500 godina. Da li bi ostao ijedan Srbin ili kršćanin da je vjera islam, koja je vladala Srbijom 400 godina, vjera koja vrši pritisak i širi strah? Vladali smo Bugarskom 3 stoljeća. Zar bi tamo ostao ijedan kršćanin? Oni koji upravljaju Evropom ovo znaju jako dobro. Poput nas, jako dobro znaju za ajet: “U vjeri nema prisile.” Razumijem predrasude koje se javljaju kod naroda zbog utjecaja slika s Bliskog istoka, međutim, nikako ne mogu da shvatim da birokrate i političari koji upravljaju državama nasjedaju na takve interpretacije.

Želim vam navesti primjer iz mog života. Studirao sam u Egiptu. Nakon diplomiranja, prešao sam u Maroko radi mastera. Živio sam i u Tunisu. Tunis, Maroko i Alžir bile su francuske, ali i jednim dijelom španske kolonije. Službeni jezik u Maroku do 1984. godine bio je francuski jezik. Ja sam svjedok da akademici u Maroku, autohtoni Marokanci, nisu znali pisati arapskim pismom. Trećina njihovog arapskog jezika sastoji se od španskog, a druga trećina od francuskog jezika. To više nije pravi arapski jezik. Koliko su se Francuska i Španija zadržale tamo? Zadržale su se 40-45 godina. S druge srane, imate primjer islamske vlasti u Andaluziji, Siciliji i na Balkanu. Pa ko je onda vršio kulturološki pritisak? Danas kada odete u Maroko, Alžir ili Libiju, možete uočiti jako veliku kulturnu eroziju. Stoga osuđujem loše predstavljanje muslimana u cjelini od strane politika i onih koji znaju za zbivanja u Tunisu, Alžiru i Maroku.

Kad je riječ o jedinstvu muslimana, o čemu pitate, ono postoji u tome da zlodjela i smaknuća koja se čine u ime islama nemaju nikakvu vezu s islamom. To govore pripadnici i šiizma i sunizma i svih priznatih mezheba. I mi kao organizacija isto to ponavljamo. Ali uprkos tome, kroz kanale utjecajnih medija i u političkom žargonu, uporno se ponavlja pojam islamskog terorizma.

 

STAV: Ali u javnom prostoru, u medijskoj leksici, nemamo sintagmu kršćanski ili budistički terorizma, naprimjer…

ERGÜN: Mi ne ulazimo u to. No, ne govori li ovo o nekim skrivenim namjerama? Uprkos svemu ovom, mi muslimani volimo sve ljude svijeta i vjerujemo da smo svi od istog oca i majke, jednom riječju, sinovi Ademovi.

Jednoj bebi čija je kuća bombardirana, majci koja se davi u moru, ocu koji je zatočen u ruševinama zemljotresa, dedi koji se bori s bujicama poplave – mi kao organizacija ne gledamo na boju kože, vjeru i jezik, već nastojimo biti ispružena ruka spasa. Naše poimanje islama, naš skromni trud i glas kojim pozivamo na zdrav razum, urodit će, ako Bog da, plodom. Predrasude u vezi muslimana uz naš trud i trud onih koji gledaju iz našeg ugla doprinijet će, ako Bog da, u kratkom vremenu da se svi ovi nesporazumi prebrode. Naravno, u prošlosti je bilo još ovakvih nerazumijevanja i mi i sada gledamo odlomak jedne takve predstave. Našim nastojanjima, radom, komunikacijom, ljudskim potencijalom koji smo odgojili, obrazovnim institucijama, našom pozicijom u društvu, uz Božiju pomoć, polahko, ali sigurno uspjet ćemo prevladati ovu situaciju.

 

STAV: Zbog čega muslimani u Evropi nisu politički aktivniji? Je li uopće moguća politička stranka s islamskim predznakom u Francuskoj ili Njemačkoj, državama u kojima živi znatan broj muslimana?

ERGÜN: Mi kao “Milli Görüş” učešće u politici ne vidimo samo kao izlazak na biračka mjesta, već nastojimo utjecati na sve političke nivoe, nastojimo biti korisni društvu, a posebno utjecati na promjene u društvu. U tom smislu, preporučujemo preuzimanje tereta i odgovornosti, ali u atmosferi u kojoj su toliko glasne nacionalističke poruke, formiranje stranke s predznakom islama i partije koja je formirana od strane muslimana možda ne bi bilo korisno. Ja u tome ne vidim koristi. Mislim da bi u tom slučaju došlo do još izraženije polarizacije i podjele društva. Međutim, mislim da bi muslimani na svim nivoima vlasti unutar velikih političkih partija mogli biti aktivniji. Pritom ne treba zaboraviti predrasude političkih partija prema muslimanima. Zato treba otvoriti prostor za političko djelovanje muslimana. S obzirom na to da su muslimani u Evropi nepromjenjiva realnost i da njihovom političkom angažmanu jedino mogu doprinijeti opet evropske političke partije, i mi u ovom pravcu kao organizacija podstičemo naše članove na aktivnije učešće u politici i javnom životu. Pritom smatram da se muslimani trebaju aktivirati u onim političkim opcijama koje se zalažu za univerzalne ljudske vrijednosti, a ne praviti stranke s islamskim predznakom.

 

STAV: U Turskoj uskoro predstoji dugo očekivani referendum. Šta Vi mislite o referendumu i šta očekujete od njega?

ERGÜN: Turski će narod odabrati pravo rješenje. Trebamo se uzdati u demokratiju i nadam se da će rezultat glasanja biti za dobrobit naroda. Mi smo u jedinstvo i svijest našeg naroda uložili puno rada i truda, i naš stav, s obzirom na to da nismo politička stranka, jeste u smjeru podsticanja na aktivnije učešće u društvu, na masovniji izlazak na izbore, kako u Turskoj, tako i u državama u kojima živimo. Što se tiče ishoda referenduma, vjerujem da će moj narod izabrati najbolje za sebe, a pošto nisam političar, ne bih da dajem bilo kakve prognoze.

 

STAV: Budući da je sjedište Vaše organizacije u Kölnu, da li se diplomatska kriza između Turske i Njemačke odražava na rad organizacije koju predvodite?

ERGÜN: Kada se pitamo da li ova kriza između Turske i Njemačke utječe na rad naše organizacije, mi kao našu organizaciju podrazumijevamo, prije svega, sve muslimane koji su porijeklom iz Turske. Zato trenutni događaji na relaciji Turska – Njemačka rastužuju sve one koji vole i doživljavaju domovinom i jednu i drugu državu. NVO i vjerske zajednice koje dobro poznaju prilike u objema državama odigrat će konstruktivnu ulogu u prevladavanju trenutnih tenzija. Shodno našim mogućnostima, i mi dajemo doprinos tome. Vjerujem da su dobri historijski odnosi između Turske i Njemačke dovoljno čvrsti i da se ne mogu promijeniti aktuelnim dešavanjima.

 

PROČITAJTE I...

U tom smislu, ilustrativna je nedavna izjava Ane Babić, predsjednice Skupštine Kantona Sarajevo i članice SBB-a, koju je dala krajem oktobra: da je SBB pogriješio što je glasao za imenovanje škole u Dobroševićima po Mustafi Busuladžiću te da će ta stranka na nekoj od narednih skupštinskih sjednica pokrenuti pitanje promjene imena ove škole

Fahrudin Radončić glavni je nosilac izazivanja, širenja i produbljivanja moralne i političke krize i negativnog stanja među Bošnjacima. Dalji trend takvih pogubnih Radončićevih utjecaja treba spriječiti glasanjem na izborima 2018. godine. Patriotske snage odgovorne su da narodu objasne karakter Radončićeve destrukcije. Ako društveni i politički faktori ispune tu vrstu svoje odgovornosti, onda ostaje samo odgovornost na narodu. Ako se problem Fahrudina Radončića ne objasni narodu, onda za posljedice nije odgovoran narod, već će biti odgovorni politički i drugi društveni faktori koji su trebali, a nisu narod osvijestili o opasnostima Radončićevog neprijateljskog djelovanja

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!