Čuvar tradicije svojih pradjedova

Sakupio sam veliki broj eksponata. To nimalo nije bilo lahko, ni sam ne znam otkud mi tolika energija i volja. Neumorno godinama tragam za starim predmetima koji su najvećim dijelom zaboravljeni, bačeni i ostavljeni da propadaju. Neke od tih starina sam kupovao, neke sam dobio na poklon, a neke sam pronalazio na deponijama, kaže Hasan

 

Hasan Keranović (35) iz cazinskog naselja Ponjevići strastveni je zaljubljenik u krajiške običaje, kulturu i tradiciju koju pokušava otrgnuti od zaborava. Iako je zanimanje pokazao još u osnovnoj školi, tek prije sedam godina počeo je ostvarivati svoj san. Tada je nabavio prve starine poput ćilima, stapa, sofre i pegle na žar. Neke je stvari kupovao, a neke pronalazio na smetljištu, čistio ih i reparirao, te ih spremio u vlastitu kolekciju starina. Da se u potpunosti posveti ovom hobiju, ponukalo ga je to što je vidio koliko se ljudi u Hrvatskoj, Srbiji, Albaniji i Makedoniji bore da očuvaju vlastitu tradiciju.

“Nakon završetka srednje trgovačke škole, dobio sam posao i radio oko sedam godina. Kada sam ostao bez posla, dugo sam razmišljao čime da se bavim, ali moja je vaga prevagnula i tako sam se u potpunosti posvetio njegovanju i promoviranju tradicije i njene vrijednosti. Trenutno sam nezaposlen, ali kad insan ima volju za radom, trudi se. Stalno privatno ponešto radim. Živim s roditeljima u Ponjevićima, nedaleko od Cazina.

Moja ljubav prema tradiciji javila se još u osnovnoj školi, kada sam bio sedmi razred. Kao dijete sam volio slušati priče starih, posebno nena i deda. Zanimale su me izvorne pjesme naših majki, zavolio sam i folklor, te sam počeo igrati razne folklorne igre. Kad igraš folklor, tek tada saznaš mnogo lijepih običaja, od narodnih nošnji, izvornih pjesama, a moja nena i mama čak su i vezle ćilime. Tako sam i počeo da sakupljam stare eksponate od 2010. godine pa sve do danas. Veliki broj starina sakupio sam samo s jednim ciljem, a to je da ih sačuvam od zaborava”, ističe Hasan.

Bujrum-kuća

Pored starih predmeta, nošnje i jela, Hasana Keranovića privlače i razni običaji, ali i poslovi koji su gotovo izumrli. Najviše voli običaj starih krajiških sijela, i to zimi, kada se imalo vremena, a noć bila duga i pogodna za priču, igru i zabavu. Često samoinicijativno uz podršku kulturno‑umjetničkih društava organizira sijela na koja se odazovu i mladi ljudi. Želja mu je sagraditi staru bosansku kuću za koju već posjeduje sve što je potrebno da se namjesti njena unutrašnjost.

“Jednostavno, zanima me sve od tradicije, ne samo stari predmeti već i neki dio radova kao što je kosidba, tradicionalne pjesme, tradicionalna sijela, folklorne igre, domaća jela, ali posebno ona koja se prave na prostoru naše Bosanske krajine. Posebno mi je srcu draga tradicionalna nošnja koju volim nositi. U njoj se osjećam ponosno i sjetim se onog starog vakta, pa pomislim kako je tada narod živio u rahatluku, slozi i međusobnom potpomaganju. Nisu ljudi tada bili posebno imućni, ali su jedni druge poštovali, što nam danas uveliko nedostaje.

Nošnja je simbol jednog vremena ili naroda, odnosno narodna nošnja za mene je jedan pečat koji su nam u amanet ostavili naši preci. San mi je da napravim i namjestim staru kuću što mi je komšija dao. Nazvao bih je ‘Bujrum-kuća’. Napravio sam plan i projekt, aplicirao sam s tim Općini Cazin i sad očekujem da me podrže. Kuća bi služila kao muzej koji bi posjećivala djeca iz vrtića i učenici osnovnih i srednjih škola, da vide barem dašak te naše historije i kulture”, objašnjava Hasan.

Baviti se ovom vrstom hobija, kaže, nije lahko, jer to iziskuje ulaganje ogromnog truda i novčanih sredstava, ali Hasan ne planira odustati. Na tom putu, ističe, vode ga jaka volja i želja da sačuva krajišku tradiciju i kulturu za generacije koje dolaze kako bi se detaljnije upoznale s kulturom svojih pradjedova.

“Do sad sam sakupio veliki broj eksponata koje želim sačuvati od zaborava. To nimalo nije bilo lahko, ni sam ne znam otkud mi tolika energija i volja. Smatram da je razlog tome ogromna ljubav prema tradiciji koju osjećam u dubini sebe, što me je tjeralo da tako neumorno godinama tragam za starim predmetima, koji su najvećim dijelom zaboravljeni, bačeni i ostavljeni da propadaju. Neke od tih starina sam kupovao, neke sam dobio na poklon, a neke sam pronalazio na deponijama i nije me sram toga. Mogu slobodno kazati da je iza mene mnoštvo uspješno realiziranih projekata koji svjedoče o mom radu i volonterskom promoviranju tradicije.

Za ovu priliku ću izdvojiti samo neke od njih: ‘Tradicionalno krajiško sijelo’, na kojem je prikazan izvorni muški i ženski napjev, domaća hrana, zanimljive stare priče naših nena, sevdah, narodna nošnja, razni radovi, pređa vune i stari vezovi; učestvovao sam u spotu ilahija i kasida ‘Bajram šerif mubarek olsun’ u izvedbi Alije Durakovića Gumenog. Namjestio sam jednu kuću svojim starinama u starom ruhu i tu je zatim snimljen navedeni spot. Tu je i ‘Večer sevdaha i kulturne baštine’, održana u Kulturnom centru u Cazinu, u okviru koje je bila upriličena promocija domaće hrane, izvornih pjesama, sevdaha i narodnih nošnji, a formirao sam tu i malu tipičnu bosansku sobu.

Organizator sam i snimanja popularne emisije Selu u pohode za BH Radio 1, u svom selu Ponjevići, u kojoj je bilo mnogo zanimljivih tema, od imena sela i toga kako se čuva tradicija do toga kako žive mladi, a posebno su se osvrnuli na moj rad i njegovanje tradicije. Formirao sam malu bosansku sobu u Republici Sloveniji, u Postojni, povodom Bajrama i kulturne manifestacije koja je upriličena na taj dan. Prošle godine bio sam organizator snimanja dokumentarnog filma Krajiška ženidba, za koji sam osmislio i napisao scene, te okupio veliki broj učesnika koji su igrali uloge. Film je snimala ekipa RTV Unsko-sanskog kantona. Bio sam učesnik velikog broja manifestacija na prostoru skoro cijele Bosne i Hercegovine”, ističe Hasan Keranović.

TURISTIČKA PONUDA I PROMOCIJA

Posebno zadovoljstvo mu predstavlja činjenica što danas u Bosanskoj krajini egzistira veliki broj kulturno-umjetničkih društava koja vrijedno čuvaju i promoviraju bošnjačku kulturu i tradiciju. Na takve se manifestacije, kaže, rado odazove, a posebno mu imponira što se na takvim druženjima osjeća kao kod kuće zbog činjenice da svi imaju zajednički cilj i jedni druge podržavaju.

“Imam saradnju s više od 50 kulturno-umjetničkih društava, ne samo iz Bosne i Hercegovine već i iz susjednih država. Smatram da je potrebno kontinuirano njegovati tradiciju kako ne bi otišla u zaborav. Ne žalim niti jedne marke, što kažu, koju sam uložio na tom putu i tako sebi uskratio štošta, samo da bih uspio u tom svom naumu. Sebe vidim kao borca za tradiciju koji mora istrajati u toj borbi njenog očuvanja”, kaže Hasan.

Postoje velike razlike u običajima na prostoru cijele Bosne i Hercegovine. S obzirom na to da je prošao kroz mnoge gradove i sela, Hasan je upoznao mnogo različitih običaja, ali ističe kako su najveće razlike primjetne u pogledu tradicionalne nošnje. Sve to se može vrlo lahko staviti u službu promocije naše zemlje: “Mogu odmah kazati da je to vrlo lahko izvodljivo i da već sada postoji interesiranje za krajišku tradiciju i običaje. Mnogi prijatelji i poznanici koji su čuli za mene javljaju se i pitaju me da li postoje stare kuće ili neke vrste muzeja koje bi mogli posjetiti ovdje u Bosanskoj krajini i tako se detaljnije upoznali s našom kulturom i tradicijom.

Uz sve to bi se mogli ponuditi različiti ugostiteljsko-turistički sadržaji. Postoji mogućnost, do nas je. Država mora osigurati sredstva za to, jer mi pojedinci i kulturno-umjetnička društva to sami ne možemo uraditi.” Hasan Keranović prošle godine bio je učesnik u vrlo značajnom projektu “Živa biblioteka”, koji je realiziran u organizaciji JU Prva osnovna škola u Velikoj Kladuši. Projekt je naišao na veliko oduševljenje publike, a Hasan je mališanima pričao o poslu kojim se bavi, te ih malo bolje upoznao s krajiškom tradicijom.

“Ove godine imam veliku čast da ću raditi novi projekt u saradnji s Gimnazijom u Cazinu, gdje ću imati priliku da upoznam djecu s onim čime se bavim i šta sam sve uradio na polju očuvanja tradicije. Mališani će imati priliku da uživo vide malu tipičnu bosansku sobu koju ću formirati za tu priliku, zatim domaću hranu, čuti izvorne pjesme s prostora Bosanske krajine, a posebna mi je čast što će djeca imati priliku da pogledaju moj dokumentarni film Krajiška ženidba, u kojem će moći vidjeti neke običaje specifične za kulturu i tradiciju ženidbe na ovim prostorima”, rekao je Hasan, zahvalivši se na pozivu direktoru Gimnazije Jasminu Siliću.

 

PROČITAJTE I...

Usred agresije na Bosnu i Hercegovinu i dotad nezapamćenih zločina nad Bošnjacima, njihova kulturna i politička elita sazvala je Prvi bošnjački kongres u Sarajevu 1993. godine, na kojem je donesena historijska odluka o službenom povratu nacionalnog naziva Bošnjak. Od tada, ni kod kuće ni u svijetu nema dileme, ili je ne bi trebalo biti, o nazivu, identitetu, kulturnom i civilizacijskom subjektivitetu Bošnjaka

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!