Čudnovate nezgode Sabine Ćudić

Jer upravo je Sabina Ćudić postala kandidat na osnovu dogovora postignutog iza zatvorenih vrata, noć prije glasanja. A za Abdulaha Skaku glasalo je 16 vijećnika, kojima je povjerenje na oktobarskim lokalnim izborima dalo 18.269 glasača. Vijećnici koji su Sabinu Ćudić vidjeli na mjestu gradonačelnice dobili su na tim izborima tri puta manje glasova: 5.428. Ups! Da, i stranke koje su se našle s druge strane Sabini Ćudić osvojile su u četiri sarajevske gradske općine više glasova od stranaka koje su je podržale.

Bilo je dovoljno 16 vijećničkih glasova da Sarajevo u ponedjeljak 6. februara dobije svog 38. gradonačelnika, tridesetrogodišnjeg Abdulaha Skaku. Za njegovu protukandidatkinju Sabinu Ćudić, za čiju je kandidaturu javnost saznala na dan izbora, glasalo je 12 vijećnika. Dva manje nego što je tzv. lijevi blok osigurao noć ranije, kada je na zatvorenom tajnovitom sastanku svojim potpisom 14 vijećnika priseglo da će glasove dati Miri Lazoviću (SDP) u izboru za predsjedavajućeg Gradskog vijeća i Sabini Ćudić (NS), koja je tu večer postala njihov zajednički kandidat za gradonačelnicu.

S druge strane stajao je koalicioni blok SDA-SBB s jedanaest vijećnika. Trebala su im još četiri glasa da izaberu svoje kandidate. Pored 14 vijećnika koji su se bili obećali Lazoviću i Ćudićki, i 11 iz SDA i SBB-a, još su tri vijećnika trebala svoje povjerenje dati jednoj od grupa. Dok je lijevoj grupi stranaka trebao još samo jedan glas, drugi blok morao je dobiti sve preostale glasove da bi izvukao barem remi. A neodlučan rezultat, po Statutu, vodio bi u žrijebanje, pa bi predsjedavajući Gradskog vijeća gradonačelnicu ili gradonačelnika izvukao iz šešira neovisno o oktobarskoj glasačkoj izbornoj volji.

Ali već u izboru za predsjedavajućeg vidjelo se da je dogovor lijevog bloka izigran. Kandidat SBB-a Igor Gavrić dobio je 15 glasova, a Miro Lazović 13. U nastavku sjednice, kada su birani Gavrićevi zamjenici, odnosno zamjenice, još jedan vijećnik promijenio je stranu, pa su Edina Gabela (SDA) i Mira Jurić (USD) izabrane s po 16 glasova. Ubrzo se saznalo da su Dado Stojnić (DF) i Almedin Miladin (SDP) u posljednjem trenu okrenuli ćurak i glasali protivno stajalištu svojih stranaka i dan ranije načinjenog dogovora.

Poražena i razočarana kandidatkinja Ćudić uz patetično “ne predajemo se, ovo nije kraj nego početak” izjavila je i to da su “decenije donošenja odluka iza zatvorenih vrata i političkog mešetarenja dovele do toga da Sarajevo dobije vlast koja nije odraz njegove izborne volje”. Iako se gubitnik, kažu, ima pravo ljutiti, pa u toj ljutnji koješta i lanuti, ipak je nemalo iznenađujuće da je proslavljena debatantkinja Ćudić u ovako malo riječi uspjela napraviti tako dvije krupne greške, i uz to malo i slagati.

Jer upravo je Sabina Ćudić postala kandidat na osnovu dogovora postignutog iza zatvorenih vrata, noć prije glasanja. A za Abdulaha Skaku glasalo je 16 vijećnika, kojima je povjerenje na oktobarskim lokalnim izborima dalo 18.269 glasača. Vijećnici koji su Sabinu Ćudić vidjeli na mjestu gradonačelnice dobili su na tim izborima tri puta manje glasova: 5.428. Ups! Da, i stranke koje su se našle s druge strane Sabini Ćudić osvojile su u četiri sarajevske gradske općine više glasova od stranaka koje su je podržale.

Sama SDA osvojila je 30,2% glasova, a skupa s preostalim strankama čiji su vijećnici glasali za Skaku 44,9% glasova. Ćudićkina Naša stranka imala je podršku 13,1% birača, a cijeli njen blok 41,9%, iz čega treba izuzeti one koji su glas dali dvojici članova DF-a i jednom članu SDP-a a koji više nisu zastupnici ovih dviju stranaka. Drugim riječima, upravo obratno tvrdnji poražene potpredsjednice Naše stranke, da je kojim slučajem izabrana Sabina Ćudić, u Sarajevu bismo imali “vlast koja nije odraz njegove izborne volje”.

 

 

PROČITAJTE I...

Miniranje džamije 1993. godine Večernji list okarakterizirao je “nerazumnim potezom”, da bi odmah potom ustvrdili kako se njenom obnovom neće okončati stoljetni prijepori oko kojih se nisu usuglasili čak ni povjesničari, ali ni pripadnici crkava i vjerskih zajednica, kao i triju naroda, oko jednog drugog povijesnog pamćenja koje se taloži i često bude povod za novo nasilje, a to je da je, prema crkvenim izvorima, tačno na tom mjestu, na Babunu u naselju llićima, do osmanske okupacije bila smještena katolička bogomolja, crkvica ili kapelica svete Ruže Viterbijske

Beogradski aplauzi na Rankovićevoj sahrani ozvaničili su vaskrsnuće velikosrpske ideologije koja će se iznutra, kroz partijske redove, uskoro etablirati i krenuti u pokušaj uspostavljanja dominacije koju, sudeći prema povijesno-političkim i ratnim reperkusijama, niko izvan Srbije nije dočekao s naročitim simpatijama. U konkretnom slučaju, aplauzi koji su odjekivali u Aleji velikana u Beogradu bili su podrška sarajevskom egzekutorskom timu koji je postupio rankovićevski, čvrsto i beskompromisno, kao što je i on svojevremeno činio, otpremajući svako sumnjivo lice u ondašnje kazamate

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!