Čudnovate nezgode Sabine Ćudić

Jer upravo je Sabina Ćudić postala kandidat na osnovu dogovora postignutog iza zatvorenih vrata, noć prije glasanja. A za Abdulaha Skaku glasalo je 16 vijećnika, kojima je povjerenje na oktobarskim lokalnim izborima dalo 18.269 glasača. Vijećnici koji su Sabinu Ćudić vidjeli na mjestu gradonačelnice dobili su na tim izborima tri puta manje glasova: 5.428. Ups! Da, i stranke koje su se našle s druge strane Sabini Ćudić osvojile su u četiri sarajevske gradske općine više glasova od stranaka koje su je podržale.

Bilo je dovoljno 16 vijećničkih glasova da Sarajevo u ponedjeljak 6. februara dobije svog 38. gradonačelnika, tridesetrogodišnjeg Abdulaha Skaku. Za njegovu protukandidatkinju Sabinu Ćudić, za čiju je kandidaturu javnost saznala na dan izbora, glasalo je 12 vijećnika. Dva manje nego što je tzv. lijevi blok osigurao noć ranije, kada je na zatvorenom tajnovitom sastanku svojim potpisom 14 vijećnika priseglo da će glasove dati Miri Lazoviću (SDP) u izboru za predsjedavajućeg Gradskog vijeća i Sabini Ćudić (NS), koja je tu večer postala njihov zajednički kandidat za gradonačelnicu.

S druge strane stajao je koalicioni blok SDA-SBB s jedanaest vijećnika. Trebala su im još četiri glasa da izaberu svoje kandidate. Pored 14 vijećnika koji su se bili obećali Lazoviću i Ćudićki, i 11 iz SDA i SBB-a, još su tri vijećnika trebala svoje povjerenje dati jednoj od grupa. Dok je lijevoj grupi stranaka trebao još samo jedan glas, drugi blok morao je dobiti sve preostale glasove da bi izvukao barem remi. A neodlučan rezultat, po Statutu, vodio bi u žrijebanje, pa bi predsjedavajući Gradskog vijeća gradonačelnicu ili gradonačelnika izvukao iz šešira neovisno o oktobarskoj glasačkoj izbornoj volji.

Ali već u izboru za predsjedavajućeg vidjelo se da je dogovor lijevog bloka izigran. Kandidat SBB-a Igor Gavrić dobio je 15 glasova, a Miro Lazović 13. U nastavku sjednice, kada su birani Gavrićevi zamjenici, odnosno zamjenice, još jedan vijećnik promijenio je stranu, pa su Edina Gabela (SDA) i Mira Jurić (USD) izabrane s po 16 glasova. Ubrzo se saznalo da su Dado Stojnić (DF) i Almedin Miladin (SDP) u posljednjem trenu okrenuli ćurak i glasali protivno stajalištu svojih stranaka i dan ranije načinjenog dogovora.

Poražena i razočarana kandidatkinja Ćudić uz patetično “ne predajemo se, ovo nije kraj nego početak” izjavila je i to da su “decenije donošenja odluka iza zatvorenih vrata i političkog mešetarenja dovele do toga da Sarajevo dobije vlast koja nije odraz njegove izborne volje”. Iako se gubitnik, kažu, ima pravo ljutiti, pa u toj ljutnji koješta i lanuti, ipak je nemalo iznenađujuće da je proslavljena debatantkinja Ćudić u ovako malo riječi uspjela napraviti tako dvije krupne greške, i uz to malo i slagati.

Jer upravo je Sabina Ćudić postala kandidat na osnovu dogovora postignutog iza zatvorenih vrata, noć prije glasanja. A za Abdulaha Skaku glasalo je 16 vijećnika, kojima je povjerenje na oktobarskim lokalnim izborima dalo 18.269 glasača. Vijećnici koji su Sabinu Ćudić vidjeli na mjestu gradonačelnice dobili su na tim izborima tri puta manje glasova: 5.428. Ups! Da, i stranke koje su se našle s druge strane Sabini Ćudić osvojile su u četiri sarajevske gradske općine više glasova od stranaka koje su je podržale.

Sama SDA osvojila je 30,2% glasova, a skupa s preostalim strankama čiji su vijećnici glasali za Skaku 44,9% glasova. Ćudićkina Naša stranka imala je podršku 13,1% birača, a cijeli njen blok 41,9%, iz čega treba izuzeti one koji su glas dali dvojici članova DF-a i jednom članu SDP-a a koji više nisu zastupnici ovih dviju stranaka. Drugim riječima, upravo obratno tvrdnji poražene potpredsjednice Naše stranke, da je kojim slučajem izabrana Sabina Ćudić, u Sarajevu bismo imali “vlast koja nije odraz njegove izborne volje”.

 

 

PROČITAJTE I...

Cerić je danas posve potrošen, osim što nas podsjeća na prošle političke procese, a na njih smo dužni upozoriti. Naime, kako je uopće Cerić došao u priliku da iz vjerske pozicije krene u pohod na nacionalno-političke visine? Ovaj fenomen indirektno je povezan s jednim novokonstruiranim mitom, bez obzira dolazio iz usta Fahrudina Radončića ili notornog Envera Kazaza, o tome da je Sulejman Tihić navodno bio sekularno i proevropski orijentiran za razliku od Alije Izetbegovića i Bakira Izetbegovića.

Stanoviti Jelica, Nikola i Ranko bili su pripadnici srpske agresorske vojske, ali i partneri i vezni kontakti Fahrudina Radončića i njegove kriminalno-švercerske i ratnoprofiterske družine za vrijeme odbrane Republike BiH od agresije. Oni su za vrijeme opsade Sarajeva zarađivali na preprodaji robe pod izlikom da nabavljaju humanitarnu pomoć za bolnicu. To možemo zaključiti po dokumentu kojega je sačinila tadašnja Služba državne bezbednosti RBiH u operativnoj akciji za više osoba prema osnovanoj sumnji da provode kriminalnu djelatnost i da su u vezi sa osobama na neprijateljskoj strani, a glavna ličnost i naredbodavac u tom lancu je bio „novinar“ Fahrudin Radončić. U svakom slučaju bilo je riječ o „velikoj lovi“ kako tvrdi sam Radončić u transkriptu razgovora. O kolikoj nepravdi i profiterstvu je bilo riječ, pažljivo pročitajte i sami zaključite:

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!