Ćudić(la) se, aman, ja: Otvoreno pismo Sanjina Kodrića Sabini Ćudić

Sasvim mi je razumljivo da sudionike političkog života u njihovu radu i djelovanju često vode, nažalost, prije svega puki politički, stranački interesi, a manje stvarne činjenice i realna argumentacija, no vjerujem da Vam je poznato da su naučnici u svojem radu i djelovanju obavezani na poštivanje isključivo činjenica te na transparentnost s ovim u vezi.

Nakon izjave gđe Sabine Ćudić, potpredsjednice Naše stranke i zastupnice u Skupštini Kantona Sarajevo, u povodu zbivanja u vezi s revizijom nastavnih planova i programa za predmet Bosanski, hrvatski i srpski jezik i književnost u školama u Kantonu Sarajevo od 24. oktobra 2016. godine, zastupnici Ćudić javno sam se obratio putem jedne od društvenih mreža preko koje uobičajeno komunicira s javnošću. Kao autor tekstova Jesu li bosanski književni klasici nepoželjni u bosanskim školama i Zašto su morali stradati bosanski književni klasici, a kojima sam s akademskih pozicija problematizirao spomenutu spornu nastavnu reviziju, prilikom javnog obraćanja zastupnici Ćudić predložio sam razgovor o naučnim i stručnim pitanjima revizije nastavnih planova i programa o kojoj je riječ, a u interesu činjenica, učenika te građana Kantona Sarajevo, kao i sveukupne javnosti. Budući da zastupnica Ćudić nije odgovorila na moj javni prijedlog te budući da je u međuvremenu, 25. oktobra 2016. godine u večernjem dnevniku jedne televizijske kuće iznova nečinjenično i neargumentirano govorila o pitanjima nastavne revizije koju sam akademski kritizirao, ovim putem zastupnici Ćudić upućujem sljedeće

 

                                                                                     Otvoreno pismo

 

Poštovana gđo Ćudić,

kao autor tekstova Jesu li bosanski književni klasici nepoželjni u bosanskim školama i Zašto su morali stradati bosanski književni klasici, kojima sam s akademskih pozicija problematizirao nedavnu reviziju nastavnih planova i programa za predmet Bosanski, hrvatski i srpski jezik i književnost u školama u Kantonu Sarajevo, upoznat sam s Vašim stavovima povodom mojih reakcija na ovaj slučaj, a koje ste iznijeli u svojem javnom obraćanju 24. oktobra 2016. godine na internetskoj stranici Naše stranke, odnosno 25. oktobra 2016. godine u večernjem dnevniku jedne televizijske kuće.

Mada Vaše stavove ne želim detaljno komentirati ovom prilikom, i mada me se Vaše negativno razumijevanje mojih reakcija i Vaše negativne primjedbe na moj lični račun ne dotiču ni u kojoj mjeri, obavještavam Vas da Vaši stavovi nisu ni na koji način zasnovani na stvarnim činjenicama i realnoj argumentaciji, naprotiv u pitanju su očite dezinformacije, kao i naučno-stručno neobaviješteni te stereotipni i politički motivirani pristupi problemu o kojem je u ovom slučaju riječ. Štaviše, čak ni sami podaci koje ste iznijeli u izjavi te u spomenutom televizijskom razgovoru također nisu tačni, čak ni onda kad je riječ o samim promjenama u revidiranim nastavnim planovima i programima, kao ni onda kad je riječ o sastavu komisije koja je realizirala spornu nastavnu reviziju, a što potvrđuje to da o ovom problemu govorite nečinjenično i neargumentirano, odnosno paušalno i politizerski.

Uzevši u obzir poziciju skupštinske zastupnice iz koje nastupate u javnosti, posebno neprimjerenim smatram Vaše komentare ad hominem karaktera koje ste mi u izjavi od 24. oktobra 2016. godine indirektno (bez neposrednog spominjanja mojeg imena, ali s jasnim aluzijama) uputili opaskom o mojoj, kako se kaže, “zlonamjernosti” te mojim “bolesnim osudama” onog što ste nazvali “izbacivanjem bošnjačkih pisaca iz lektire”, kao i tvrdnjama koje netačno sugeriraju da sam, navodno, 200 nastavnika bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika i književnosti u Kantonu Sarajevo optužio za šovinizam, a u vezi s čim ste mi indirektno poručili između ostalog i sljedeće: “Nastavnici nisu šovinisti, a onaj ko ih je optužio za to treba da se stidi.” Ovakvo što potpuno je nečinjeničan i uopće sasvim neprimjeren način komuniciranja u javnom prostoru, a ne bi trebao biti uobičajeni način komuniciranja ni u politici kao oblasti kojom se bavite, dok je meni kao članu akademske zajednice potpuno stran i neprihvatljiv.

Ne želim nagađati da li ste nesvjesno ili svjesno posegnuli za tzv. spinovanjem, odnosno dezavuirali javnost i možda pokušali pokrenuti javni linč protiv mene kao člana akademske zajednice, no kao profesor na Odsjeku za književnosti naroda Bosne i Hercegovine Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu osjećam odgovornost i potrebu da Vam se kao zastupnici u Skupštini Kantona Sarajevo stavim na raspolaganje u vezi s mogućnošću informiranja o činjenicama u povodu revizije o kojima sam prethodno pisao u medijima, naravno ukoliko ste za takvo što zainteresirani. Sasvim mi je razumljivo da sudionike političkog života u njihovu radu i djelovanju često vode, nažalost, prije svega puki politički, stranački interesi, a manje stvarne činjenice i realna argumentacija, no vjerujem da Vam je poznato da su naučnici u svojem radu i djelovanju obavezani na poštivanje isključivo činjenica te na transparentnost s ovim u vezi. U tom smislu, a u interesu činjenica, učenika te građana Kantona Sarajevo, kao i sveukupne javnosti, i ovim putem ljubazno Vam predlažem razgovor o naučnim i stručnim pitanjima sporne revizije nastavnih planova i programa o kojoj je riječ. Kao i historičar i teoretičar književnosti rado ću Vas upoznati s onim što su upravo naučne i stručne činjenice koje ukazuju na skandalozni karakter sporne revizije nastavnih planova i programa za Bosanski, hrvatski i srpski jezik i književnost u školama Kantona Sarajevo, tim prije što je to moja akademska dužnost, ali i obaveza koju imam spram društva s obzirom na moju akademsku poziciju.

Napominjem još jednom da ovo pitanje nije niti smije biti pitanje političkog karaktera, već pitanje isključivo nauke i struke, odnosno činjenica i naučno-stručnih kompetencija. Pogotovo nije riječ o pojavi “bošnjačkog nacionalizma” ili o interesima pojedinih političkih stranaka, kako potpuno pogrešno sugerirate, politizirajući cijeli slučaj i vezujući me za kontekst čiji nisam dio ni na koji način, a naročito nije riječ o omalovažavanju nastavnika u školama Kantona Sarajevo, kako također potpuno pogrešno želite predstaviti ovo pitanje. Pošto u javnosti pokušavate izgraditi imidž političarke koja se zalaže za depolitizaciju onih oblasti života gdje politici nije mjesto po prirodi stvari, nadam se da ćete ovakvo što uvažiti i poštivati, utoliko prije što ste kao skupštinska zastupnica čiji rad finansiraju građani Kantona Sarajevo obavezani na djelovanje u korist javnog interesa, a ne pojedinaca ili skupina koje su Vam eventualno bliske u nekom smislu. Umjesto sitnih stranačkih i drugih pojedinačnih interesa nauštrb rješavanja suštinskih problema, pitanje revizije nastavnih planova i programa potrebno je vratiti tamo gdje ono jedino pripada – nauci i struci, a u najboljem interesu svih učenika i građana Kantona Sarajevo, odnosno Bosne i Hercegovine uopće.

Uz srdačne pozdrave,

prof. dr. Sanjin Kodrić

Sarajevo, 25. oktobar 2016.

PROČITAJTE I...

Spomenik je na vojnoj koti 449, na brdu Bandera, nazvanom tako valjda po tome što dominira ovim krajem – gotovo cijelom Posavinom. Od spomenika se kao na dlanu vide Gradačac, Brčko, Modriča, Odžak, Šamac, a za lijepih dana čak i zvonik đakovačke crkve s one strane Save. U svakom su se ratu vojske borile za ovu kotu, pa i u posljednjoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!