Čudesni mikrosvijet Jasenka Đorđevića

Đorđevićeva djela dio su stalne postavke u muzeju olovaka “The Cumberland Pencil Museum” u Velikoj Britaniji, a tokom sedmih Bijenala minijature u Tuzli dobio je nagradu za skulpturu i Grand Prix

Osim što mu grafitne olovke služe za uobičajene svrhe, za pisanje i crtanje, Jasenko Đorđević (33) iz Tuzle koristi ih i za svoj fascinantni hobi. Mikroskulpture, koje uz mnogo preciznosti i vještine izrađuje na vrhu grafitne olovke, nastaju danima, a ponekad su toliko sićušne da se njihove karakteristike teško uočavaju golim okom, pa se nerijetko za njihovo promatranje koristi lupa.

Do kraja 2016. godine dvadeset zanimljivih radova ovog autora bit će izloženo u Centru kulture u norveškom gradiću Portåsenu.

“Iznenađen sam zanimanjem za moje radove. U Norvešku sam odnio različite motive. Prisustvovao sam otvaranju izložbe i bilo je stotinjak posjetitelja. Ljudi su ulazili i po nekoliko puta, a neki su mi rekli da će se vratiti drugi dan kada ne bude gužva, kako bi u miru mogli pogledati radove. Imali su mnogo pitanja i čestitali su mi na ovome što radim. Ljudima je gotovo neshvatljivo šta mogu napraviti na tako malenom vrhu olovke”, kaže Đorđević.

Već šest godina izrađuje skulpture veličine četiri milimetara, koje nastaju na vrhu grafitne olovke, na dijelu olovke koji se koristi za pisanje. S obzirom na to da “kleše unutrašnjost olovke”, ističe da mu je vrlo teško naći kvalitetnu olovku.

“Ovo je vid klesarskog posla. Ono što klesari rade s kamenom, ja radim na ovom ograničenom, malom, krhkom prostoru do četiri milimetra, dok dužina dopušta oblike. Ja klešem grafit. Koristim uglavnom HB olovke jer imaju nešto veći format grafita. Moram biti vrlo pažljiv, a naučio sam da se ne uzbuđujem previše kada mi malo prije završetka pukne rad. Zamislite da radite po šest-sedam sati i opet budete na početku. Tada ili uzimam novu olovku ili shvatim da taj dan jednostavno nisam koncentriran, pa sve ostavim i radim nešto sasvim drugo, a ovo čime se bavim zahtijeva mnogo strpljenja i truda”, priča Đorđević, demonstrirajući metod transformacije neugledne HB olovke u umjetničko djelo.

Uzeo je skalpel te oštrim i sigurnim pokretima počeo skidati sloj po sloj drvenog dijela olovke sve dok nije došao do grafita, koji je kasnije rezbario i oblikovao.

“Ovo je moja površina za rad. Prvo odlučim koji motiv želim napraviti i nacrtam skicu, pa satima radim skalpelom i zubarskom iglom pokušavajući što vjerodostojnije crtež s papira prenijeti na grafit. Radim korak po korak, a kada završim jedan dio, to fotografiram. Tada je otprilike gotov taj sirovi dio. Najduže se zadržavam na detaljima. Promatrajući fotografije, odlučujem šta gdje treba doraditi. To može potrajati i do nekoliko dana, čak i sedmica. Posljednje što sam napravio bio je jedan čovječuljak, a rad sam nazvao ‘On The Edge’. Bio sam na ljetovanju u Neumu i, pošto alat uvijek nosim sa sobom, jedan dan bio sam naročito inspiriran pa sam se prihvatio posla. Zapravo, ovaj me hobi odmara i opušta, a kroz njega mogu ispoljiti svoju kreativnost i namjeravam raditi sve dok me vid bude služio”, pojašnjava.

Nepravilnosti i greške vrlo su uočljive na njegovim radovima, a gotovo da nije moguće ispraviti ih. Zbog svega, u svom mikrosvijetu Đorđević mora biti vrlo fokusiran. Potrebni su mu mir i odlično svjetlo za rad. Kaže da još radi bez povećala.

U svijetu je svega nekoliko ljudi koji izrađuju grafitne mikroskulpture, a Đorđević kaže da nikoga od njih ne poznaje lično.

“Od djetinjstva volim minijature, a jedne sam prilike napravio brodić od papira čije su dimenzije bile 0,7 x 1 milimetar, no zbog formalnosti nije uvršten u Guinessovu knjigu rekorda. Znajući za moju ljubav prema minijaturama, brat mi je poslao link s fotografijama ovakvih djela jednog američkog autora i pitao me, više u šali, mogu li to napraviti. Ideja mi se svidjela i počeo sam raditi na njenoj realizaciji. Poslije nekoliko dana dao sam mu jedan takav rad i rekao: ‘Evo, vidiš da mogu.’ Bio je iznenađen, skoro da nije mogao vjerovati da sam to napravio. Bez ikakvog predznanja o tome, sam sam uspio napraviti skulpturu. Ne sjećam se tačno šta mi je tada bio motiv, a s vremenom sam stjecao i vještinu te sam učio o alatima i kvaliteti olovaka čiji grafit ne smije biti ni pretvrd ni premekan. Osim toga, promatrao sam i pratio rad autora Daltona Ghettija iz Amerike i još dvojice Kineza. Prema mojim saznanjima, najbliže nama, ovom vrstom umjetnosti koja još nije zvanično proglašena umjetnošću, bavi se i jedan čovjek iz Mađarske”, priča Đorđević, čijih je nekoliko djela dio stalne postavke u muzeju olovaka “The Cumberland Pencil Museum” u Velikoj Britaniji.

Najteže je, priznaje, izraditi portret neke osobe, a u svojoj kolekciji ima i jedno nedovršeno djelo za koje treba izrezbariti ne jedan, nego ukupno četiri lika.

“Počeo sam raditi planinu Rushmore iz Južne Dakote. To je poznata granitna skulptura glava četverice bivših američkih predsjednika i još je nisam dovršio jer moram dobro istražiti kako su ti ljudi zaista izgledali”, navodi Đorđević, koji je do sada uradio oko 150 mikroskulptura.

Više je puta pokušavao izraditi i mikroskulpturu Starog mosta u Mostaru, no to mu još nije pošlo za rukom. “Na sredini olovke oslobodim grafit, ali most je pretanak da bi nosio težinu olovke. Bez problema uradim kule i okolinu, ali luk mosta koji je tanak samo milimetar još je nemoguće napraviti. Ipak, ne odustajem i vjerujem da ću jednom uspjeti”, kaže ovaj mladić, inače trener borilačkih vještina u tuzlanskom Aikido klubu i višestruki darivalac krvi.

Jasenko Đorđević kaže da se ne može živjeti od izrade minijaturnih skulptura. S vremena na vrijeme uspije prodati neki rad, čija je cijena nekoliko stotina KM.

“Radove naručuju i kupuju pretežno ljudi iz inostranstva. Naročito mi je drago što sam uspio ostvariti saradnju sa Sarajevo Film Festivalom i Union bankom”, poručuje.

Do sada je imao više samostalnih i kolektivnih izložbi, a prije tri godine, tokom sedmih Bijenala minijature u Tuzli, u konkurenciji 184 autora i 475 radova, njegovo djelo jednoglasnom odlukom peteročlanog žirija dobilo je dvije nagradu za skulpturu i Grand Prix bijenala.

PROČITAJTE I...

Sad je najviše koncentrirana na Olimpijadu koja će se 2018. godine održati u Južnoj Koreji. Olimpijadi prethodi Svjetsko prvenstvo u skijanju za osobe s invaliditetom u Italiji. Ilma kaže da će joj nastup na Svjetskom prvenstvu biti dobro zagrijavanje za Olimpijadu, ali i kako joj u trenažnom procesu najveći problem to što je jedina u Bosni i Hercegovini koja se profesionalno bavi paraolimpijskim skijanjem. Kaže da će naredne trke posvetiti svom rahmetli treneru prof. dr. hadži Senadu Turkoviću

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!