Crkva zna ko je kakav Hrvat

Izuzetno je sporno i Puljićevo propitivanje etničke pripadnosti Željka Komšića i dovođenje u pitanje njegovog hrvatstva. Puljić tvrdi da je imao uvid u Komšićeve dokumente u kojima stoji nešto drugačije, te ga stoga smatra “nezakonitim” Hrvatom, tj. osobom koja se lažno predstavlja kao Hrvat, što je, kako tvrdi Puljić, izuzetno česta pojava.

Da je strah od ideje demokratske većine u suštini strah i gnušanje od bošnjačke većine te da su to više kulturološke predrasude nego dnevna politika, pokazuje i gostovanje vrhbosanskog nadbiskupa kardinala Vinka Puljića u emisiji Dobar, loš, zao na Našoj TV.

Kardinal bilo kakvu priču o građanskom uređenju vidi u suštini kao majorizaciju te joj suprotstavlja ideju konstitutivnih naroda. Puljić smatra i da Dejtonski mirovni sporazum nije osigurao jednakopravnost sva tri naroda, no ne navodi eksplicitno u čemu se ta neravnopravnost ogleda i da li je ta zamišljena i sanjana ravnopravnost neki ekskluzivni hrvatski prostor ili državno uređenje u kojem će glas jednog Hrvata imati istu političku težinu i istu vrijednost kao glas pet Bošnjaka.

Izuzetno je sporno i Puljićevo propitivanje etničke pripadnosti Željka Komšića i dovođenje u pitanje njegovog hrvatstva. Puljić tvrdi da je imao uvid u Komšićeve dokumente u kojima stoji nešto drugačije, te ga stoga smatra “nezakonitim” Hrvatom, tj. osobom koja se lažno predstavlja kao Hrvat, što je, kako tvrdi Puljić, izuzetno česta pojava.

Ovakvi stavovi i nisu ekskluzivno stvar crkvenih velikodostojnika jer, kako je nedavno pokazao skandal s Tvrtkom Milovićem, tačnije njegovim braniteljima, poput bračnog para Vlaisavljević, postoje i oni koji Hrvate dijele ne samo na zakonite i nezakonite nego i na “asimilirane” i “neasimilirane”.

Milović, kao megafon antibošnjačkog govora mržnje, baš je zbog toga neasimiliran, tj. pravi je Hrvat, dok je onaj Hrvat koji dijeli neke drugačije svjetonazore i političke stavove u vezi sa suživotom, te u vezi s organizacijom države i društva, poput Željka Komšića, ustvari asimiliran, tj. nije pravi Hrvat.

PROČITAJTE I...

Neprincipijelna propagandistička šizofrenija gdje se jednog te istog političara ili stranku napada zbog defetizma i kapitulantstva kada smiruju napetu situaciju, da bi ih se onda napalo kao ratoborne huškače kada glasno poruče da državu ima ko braniti.

Sastavni dio agitacije za ujedinjenje ljevice jeste agitacija protiv saradnje s “nacionalistima”, kako se u ideološkom ambijentu ljevice nazivaju sve političke stranke s nacionalnim predznakom, tako i SDA. U uvjetima političke strukture i ustavnog uređenja Bosne i Hercegovine, kakva bi god ljevica pobijedila, ona ne bi mogla uspostaviti vlast bez saradnje s nacionalnim strankama. Upravo to dobro znaju ljevičarski agitatori protiv saradnje s nacionalnim strankama, jer bi, u slučaju pobjede na izborima, za ljevicu bilo bitno eliminirati SDA, a saradnja s hrvatskim i srpskim nacionalnim strankama njima bi bila sasvim prihvatljiva

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!