Crkva zna ko je kakav Hrvat

Izuzetno je sporno i Puljićevo propitivanje etničke pripadnosti Željka Komšića i dovođenje u pitanje njegovog hrvatstva. Puljić tvrdi da je imao uvid u Komšićeve dokumente u kojima stoji nešto drugačije, te ga stoga smatra “nezakonitim” Hrvatom, tj. osobom koja se lažno predstavlja kao Hrvat, što je, kako tvrdi Puljić, izuzetno česta pojava.

Da je strah od ideje demokratske većine u suštini strah i gnušanje od bošnjačke većine te da su to više kulturološke predrasude nego dnevna politika, pokazuje i gostovanje vrhbosanskog nadbiskupa kardinala Vinka Puljića u emisiji Dobar, loš, zao na Našoj TV.

Kardinal bilo kakvu priču o građanskom uređenju vidi u suštini kao majorizaciju te joj suprotstavlja ideju konstitutivnih naroda. Puljić smatra i da Dejtonski mirovni sporazum nije osigurao jednakopravnost sva tri naroda, no ne navodi eksplicitno u čemu se ta neravnopravnost ogleda i da li je ta zamišljena i sanjana ravnopravnost neki ekskluzivni hrvatski prostor ili državno uređenje u kojem će glas jednog Hrvata imati istu političku težinu i istu vrijednost kao glas pet Bošnjaka.

Izuzetno je sporno i Puljićevo propitivanje etničke pripadnosti Željka Komšića i dovođenje u pitanje njegovog hrvatstva. Puljić tvrdi da je imao uvid u Komšićeve dokumente u kojima stoji nešto drugačije, te ga stoga smatra “nezakonitim” Hrvatom, tj. osobom koja se lažno predstavlja kao Hrvat, što je, kako tvrdi Puljić, izuzetno česta pojava.

Ovakvi stavovi i nisu ekskluzivno stvar crkvenih velikodostojnika jer, kako je nedavno pokazao skandal s Tvrtkom Milovićem, tačnije njegovim braniteljima, poput bračnog para Vlaisavljević, postoje i oni koji Hrvate dijele ne samo na zakonite i nezakonite nego i na “asimilirane” i “neasimilirane”.

Milović, kao megafon antibošnjačkog govora mržnje, baš je zbog toga neasimiliran, tj. pravi je Hrvat, dok je onaj Hrvat koji dijeli neke drugačije svjetonazore i političke stavove u vezi sa suživotom, te u vezi s organizacijom države i društva, poput Željka Komšića, ustvari asimiliran, tj. nije pravi Hrvat.

PROČITAJTE I...

Naravno, umjesto da se bave činjenicom da se u RS-u uči isključivo srpski, a u dijelovima koji su bili pod vlašću HZHB, a danas pod vlašću HDZ-a BiH, isključivo hrvatski, njima je lakše prepoznati segregaciju i diskriminaciju u Sarajevu. Oni je vide u činjenici da u Sarajevu svi učenici mogu birati jedan od tri službena jezika BiH. Zašto je to tako kada znamo da je sam bosanski jezik integrirajući, da ga Bošnjaci ne svojataju kao privatno dobro, da se oko ove kategorije okupio najveći broj građana Bosne i Hercegovine tokom popisa stanovništva?

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!

error: Sadržaj je zaštićen!