Čovićevo sve ili ništa

Za Čovića je izborna pobjeda možda još i bitnija. Nakon što je na propagandi o “ugrozbi” do usijanja doveo političku situaciju u državi, pri čemu je stvorio i čitav interesni kartel raspoređen po institucijama koji je vertikalom ovisan o njegovom uspjehu, poraz bi za Čovića i čovićevce bio ravan katastrofi.

Predstojeći izbori već pokazuju da će biti među važnijim u poslijeratnoj historiji Bosne i Hercegovine te da će bitka za pozicije biti žestoka i “bez zarobljenika”. Mada je, po običaju, najveća gužva za mjesto člana Predsjedništva iz reda Bošnjaka, i pitanje člana Predsjedništva iz reda Hrvata postalo je veoma bitno. Ne samo politički nego i sasvim lično za dva glavna kandidata, pa se čini da ćemo prisustvovati onoj vrsti nadmetanja u kojem “pobjednik odnosi sve”.

Za Željka Komšića, čija stranka krvari i nalazi se u stanju “slobodnog raspadanja”, pitanje mandata od egzistencijalne je važnosti, ne samo za političku karijeru nego za bilo kakvu karijeru uopće. Ne postane li član Predsjedništva nakon što ostane bez parlamentarnog “bijelog hljeba”, teško je i zamisliti šta će Komšić uopće raditi, kako i od čega će se izdržavati. Izborni poraz plus raspadnuta stranka od Komšića bi napravile politički nebitnu pojavu, nešto poput Stjepana Kljuića, koja sebi ne bi mogla osigurati bilo kakvu sinekuru kroz eventualnu političku trgovinu.

No, za Čovića je izborna pobjeda možda još i bitnija. Nakon što je na propagandi o “ugrozbi” do usijanja doveo političku situaciju u državi, pri čemu je stvorio i čitav interesni kartel raspoređen po institucijama koji je vertikalom ovisan o njegovom uspjehu, poraz bi za Čovića i čovićevce bio ravan katastrofi.

U hrvatskom političkom korpusu već se nazire zasićenost i potpuna razočaranost čovićizmom, pa Hrvati sve više “glasaju nogama”, odnosno iseljavanjem iz BiH. Kada bi se na to dodao Čovićev izborni poraz, pogotovo nakon što je do kraja kompromitirao hrvatsku politiku kroz ponižavajuću servilnost Dodiku i pružanje ruke Rusima, to bi značio potpuni bankrot čitavog političkog kursa hrvatske politike ovdje, zbog čega bi, vjerovatno, razni hercegovački lobiji prvi napustili brod koji tone kako bi sebi osigurali opstanak u novim uvjetima.

Za Čovića, posljedice bi također bile kataklizmične i, mada mu ne bi bila ugrožena egzistencija kao Željku Komšiću, gotovo bi ga sigurno snašla politička marginalizacija koja bi uz eventualno narastanje neke hrvatske alternative ili smjene klanova u HDZ-u kad-tad dovela i do krivičnog progona. Naravno, uvijek ostaje scenarij po kojem bi, nakon izbornog poraza, Čović zaigrao na sve ili ništa i pokušao uvesti državu u krizu i blokadu, ali tek onda bi mu politička sudbina bila zapečaćena. Doduše, on bi se gotovo sigurno mogao skloniti u Hrvatsku i tamo figurirati kao eventualni politički uskok i džoker službenog Zagreba, ali za Čovića i poziciju koju on danas uživa u BiH bio bi to pad s konja u blato štale. Upravo zbog ovakvih visokih uloga, treba očekivati ostrašćenu i nemilosrdnu borbu dvaju kandidata koji više nemaju šta izgubiti.

PROČITAJTE I...

Radi se o dominaciji stereotipa “Turčin”, zbog kojeg je jedan dio stanovništva bio osuđen da ispašta “krivicu” koja ne postoji, zbog nekog navodnog “istorijskog greha”. Prvo što su morali da urade jeste da dokažu da su to što jesu, a ne ono što drugi misle da su. Dakle, u Tursku su se zvanično selili “pripadnici turske nacionalne manjine”, a oni su uglavnom živjeli na području Kosova i Makedonije. Otuda su muslimani iz Sandžaka počeli odlaziti tamo jer su tako lakše dobijali “vasike” (vize za iseljavanje), uz zvaničnu potvrdu da su Turci

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!