Čovićev plan B Dodikov je plan A

U čitavoj priči oko zaustavljanja kolone izbjeglica najtužniji detalj jeste zapravo to da je kolonu na Ivan-sedlo vratila policija iz Konjica. Policajci iz Konjica, dakle, bili su s druge strane tunela. Ako gledamo čisto formalno, policajci iz Konjica bili su savršeno profesionalni, izvršili su naredbu. Ali, ako gledamo logički, zašto bi policajac izvršio naredbu komesara koji nije komesar nego je neki policijski volonter koji nelegalno sjedi u kancelariji policijskog komesara

“Moramo pripremati mjere nesuradnje i građanskog neposluha – bojkota, štrajkova, nenasilnog otpora, ali ne napamet. Treba biti maksimalno tolerantan, poštovati zakone države i steći uvjete da se mogu provoditi mjere građanskog neposluha, to se mora raditi strpljivo i nenasilno, kao što je kazao Gandhi: Za svoj cilj umrijeti, a ni za kakav ubiti. Treba uvjeriti predstavnike bošnjačkog i srpskog naroda da je to i njihov interes, u razgovorima izbjegavati priču o prošlosti, htjeli ili ne, imamo tri istine o prošlosti, svako za sebe i svako je u pravu, izbjegavati teme koje vrijeđaju i diskreditiraju sugovornike, ne inzistirati na trećem entitetu, ali ne isključivati tu mogućnost, to je stvar dogovora, i ne govoriti o ukidanju entiteta, ako bismo se dogovorili, treba regulirati jednakopravnost svih manjinskih naroda u svakom entitetu”, savjetovao je akademik Frano Ljubić političke predstavnike Hrvata u Neumu prije nekoliko mjeseci.

Dakle, oni što tvrde da politički predstavljaju Hrvate nisu dobili ono što su zamislili i počeli su provoditi malo modificirani Ljubićev plan. A naumili su da kroz izmjene Izbornog zakona BiH osiguraju da HDZ-ov kandidat dok je vijeka i svijeta pobjeđuje u trci za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, da zauvijek HDZ BiH pobjeđuje na svim nivoima, da HDZ određuje ko je Hrvat, a ko nije. Nakon što predsjednik HDZ-a Dragan Čović u pregovorima o izmjenama Izbornog zakona ništa od toga nije dobio, ponovo se okrenuo svom partneru Miloradu Dodiku najavivši plan B.

U planu B prva tačka jeste partnerstvo s Miloradom Dodikom, što u principu podrazumijeva rušenje države, međusobno pomaganje da obojica sebi otkinu po komad Bosne i Hercegovine. Zapravo, nije to nikakav Čovićev plan B, nego je Dodikov plan A. U intervjuu za Jutarnji list 2014. godine predsjednik RS i lider SNSD-a Milorad Dodik otvoreno je najavio da će Hrvatima u BiH ponuditi savezništvo s ciljem preustroja BiH na način da se formiraju tri republike, za svaki narod po jedna, i da se na kraju dvije otcijepe, Republika Srpska i Herceg‑Bosna. Sve se kreće prema ostvarenju tog plana.

ČOVIĆEVA ZONA UTJECAJA

Ljubićev savjet da se poštuju zakoni države Čović vjerovatno nije čuo, pa je pokušao izvršiti državni udar. HDZ-ovci u MUP-u Hercegovačko-neretvanskog kantona naredili su da se u petak, 18. maja, zaustavi kolona autobusa s izbjeglicama i migrantima koji su iz Sarajeva premještani u izbjeglički centar Salakovac kod Mostara. U ovom je slučaju Čović pokušao svoje ambicije ostvariti preko leđa unesrećenih ljudi koji bježe od nasilja i ratova.

Dvije su ključne stvari u ovom događaju. Prvo, Dragan Čović je preko svojih ljudi iz HDZ-a pokušao izvršiti državni udar ne dozvoljavajući institucijama Bosne i Hercegovine da izbjeglice, koje su ustavna nadležnost države, odvedu u objekte koji su u vlasništvu institucija BiH.

Drugo, koliko god ovaj slučaj imao elemente državnog udara, jer to definitivno jeste zbog činjenice da policija nižeg nivoa vlasti sprečava institucije višeg nivoa vlasti da provode svoje ustavne nadležnosti, ovo je ipak prije bio pokušaj pokazivanja dokle seže zona utjecaja Dragana Čovića i kako, zapravo, izgleda plan B u praksi.

Naredbu za zaustavljanje kolone izdao je čovjek koji nelegalno obavlja funkciju policijskog komesara MUP-a HNK Ilija Lasić. On čak i ne prima platu za to jer mu je sud ukinuo platu, ali i dalje ga HDZ održava na tom mjestu. Sada smo vidjeli i zbog čega. Za izvršavanje nelegalnih aktivnosti, jer se tog čovjeka čak ne može ni suspendirati. Ne može mu se dati otkaz jer nije ni zaposlen.

Ono što je karakteristika poslijeratne Hercegovine u kojoj Dragan Čović ima utjecaj jeste upravo model “policijskih komesara”, odnosno nasilja nad pravnim poretkom i institucijama od pojedinaca i grupa povezanih s HDZ-om. Bolje upućeni znaju da u Hercegovini imaju kompanije koje obrću milione maraka, ali poreze ne plaćaju. Najbolji primjer za to jeste Dinko Slezak. U vlasništvu njegove supruge i sinova jeste ljetnikovac “Radobolja”, gdje je Čović nedavno upriličio večeru za regionalne lidere. A taj Slezak državi duguje 40 miliona maraka za poreze.

TUŽITELJICA U SLUŽBI HDZ-A

U priči oko zaustavljanja kolone izbjeglica najtužniji detalj jeste to što je kolonu na Ivan-sedlo vratila policija iz Konjica. Policajci iz Konjica, dakle, bili su s druge strane tunela. Ako gledamo čisto formalno, policajci iz Konjica bili su savršeno profesionalni, izvršili su naredbu. Ali, ako gledamo logički, zašto bi policajac izvršio nezakonitu naredbu komesara koji nije komesar, nego HDZ-ov poslušnik koji nelegalno sjedi u kancelariji policijskog komesara? Pokušali smo kontaktirati odgovorne u Policijskoj upravi Konjic, međutim, niko nije htio razgovarati, načelnik Policijske uprave Konjic Mirsad Subašić već je neko vrijeme na odmoru, pa su nas uputili da zovemo glasnogovornika MUP-a HNK, koji je također na odmoru.

Problem s manifestacijom dijela Čovićevog plana B djelomično je riješen u trenutku kada se policija HNK povukla i kada je kolona s migrantima i izbjeglicama nastavila put prema izbjegličkom centru u Salakovcu kod Mostara. Drugi dio ovog problema ipak bi mogao ostati neriješen. Naime, još jedna karta na koju Čović igra jeste Tužilaštvo BiH. Vršiteljica dužnosti glavne tužiteljice Gordana Tadić u petak, 18. maja, umjesto donošenja naredbe o provođenju istrage protiv Ilije Lasića, donijela je odluku o sazivanju sjednice Udarne grupe za borbu protiv trgovine ljudima i ilegalnih migracija.

Ta Udarna grupa trebala je biti ukinuta 2004. godine, kada je SIPA počela raditi u punom kapacitetu. Da bi zadovoljila javnost, Tadić je izdala SIPA‑i naredbu da sasluša Lasića. Ali, saslušanje nije isto što i ispitivanje. Svjedoka se saslušava, a osumnjičenog ispituje. “Komesar” Lasić, koji je spriječio državne organe u obavljanju poslova, tako je dobio status svjedoka, a kompletan “formirani predmet” zaveden je pod oznakom KTA. To znači da Tužilaštvo BiH vrši provjere, ali ne provodi istragu, prenosi Žurnal. Da je kojim slučajem Gordana Tadić donijela naredbu o provođenju istrage, Lasić bi odmah morao biti suspendiran, jer bi mu, u tom slučaju, bio oduzet certifikat o pristupu tajnim podacima bez kojeg ne bi mogao obavljati policijske poslove.

Da Tadić pokušava zaštiti HDZ-ovog nelegalnog komesara Lasića, govori i podatak da je na sjednici Udarne grupe, koju je sama sazvala, odbila usvajanje zaključka kojim se Tužilaštvo BiH obavezuje da poduzme sve potrebne radnje ako državni organi budu sprečavani da rješavaju pitanje ilegalnih migranata.

Ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić izjavio je da je sumnjičav u vezi s procesuiranjem ovog slučaja: “Pozivam Tužilaštvo BiH da ovo odvede do kraja, ali sam vrlo, vrlo sumnjičav zato što na mnoge stvari, koje su po složenosti ravne ovom događaju, Tužilaštvo uopšte nije reagovalo, razvlačili su neopravdano i ti slučajevi nikada nisu dobijali sudski epilog. Imam dosta rezervi prema tome.”

Ovo je model po kojem će Dragan Čović provoditi svoj plan B, a toga će biti sve više kako se približavaju opći izbori. Čović radi isto ono što i Dodik, iskorištava institucije u koje je instalirao svoje ljudi da spriječi ili obezvrijedi posao državnih institucija, da bi onda mogao ponavljati mantru o nefunkcionalnoj državi i zahtijevati svoj entitet. Dva su se loša udružila. Bilo je lahko dok je Dodik bio sam, sada je već postalo vrlo ozbiljno.

S obzirom na neugodna iskustva brojnih Bošnjaka tokom rata u Mostaru koji su kao zarobljenici, na zahtjev Dragana Čovića, odvođeni na prisilni rad u mostarski “Soko”, u kojem je Čović bio direktor, a mnogi se nikada nisu vratili iz Čovićeve firme, bilo bi pametno dobro osigurati izbjeglice u Salakovcu jer Čović može pomisliti da su zarobljenici pa će ih odvesti na prisilni rad.

Prethodni članak

Zašto smeta Amar Osim

Sljedeći članak

Mile Lasica

PROČITAJTE I...

U završnoj fazi sam trećeg izdanja knjige o balkanskom mafijašu Fahrudinu Radončiću, kojom ću javnosti u potpunosti prezentirati koruptivno-kriminalno djelovanje Radončića u BiH i za sva vremena staviti pečat na njegovo kvazipoštenje i kvazipatriotizam koji već decenijama pokušava podvaliti Bošnjacima. Između ostalog, riječ je o dokumentaciji, fotografijama, transkriptima i izjavama iz kojih će javnost jasno vidjeti da se Fahrudin Radončić u BiH bavio špijunažom, u toku rata sarađivao s agresorskom stranom, te kao ratni profiter trgovao drogom, alkoholom, kahvom i slično, a što je nastavio i u kasnijem periodu

Do izbora nam je ostalo još desetak dana, a kampanja se zahuktava. Sve je više plakata s kojih stižu poruke koje bi trebale privući glasače. Političke plakate nije tako jednostavno ni osmisliti ni dizajnirati, ali se teško oteti dojmu da nekima fali mašte i kreativnosti. Analiziramo šta nam poručuju plakati i ostali promotivni materijali političkih kandidata na predstojećim izborima

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!