ČOVIĆ U KOLU SRPSKIH SESTARA

Kako se historija često ponavlja, više je nego očito da Čović, Lučić i njima slični spasonosni izlaz nalaze baš u Musićevoj recepturi. Otud saradnja s Dodikom, uzrokovana strahom da s kojim slučajem ne krene Šarovićevim stopama; otud sve češće konsultacije s Beogradom. Još samo da se vrati ćiriličnoj verziji vlastitog potpisa, kako je to činio prije rata

 

Pitanje hoće li i kad će lokalni izbori u Stocu biti održani nije toliko misteriozno kako se na prvi pogled čini. Na dnevni red Centralne izborne komisije Stolac bit će stavljen kada predsjednik Ahmet Šantić, od strane glavnog posrednika prema HDZ-u Vlade Rogića, bude obavješten da su građani hrvatske nacionalnosti, koji su tokom proteklih godina krenuli diljem svijeta, ali ne i s biračkih spiskova, konačno “odobrovoljeni” da srede potrebne papire za glasanje. Odgovor je, dakle, dok se ne skupi dovoljan broj “povratnika” za pobjedu HDZ-a. Sve će dotle dr. Dragan Čović javnost da zabeluhava nekakvim transferzalama. Naravno, uz pomoć Ive Lučića, utemeljitelja SIS-a HVO, prerušenog u povjesničara. Čović je tu da na politički jezik samo prevodi i adaptira poglede Ive Lučića, nedavno objavljene u Večernjem listu pod naslovom Kaplan je dobio zadatak osvojiti Stolac, glavnu točku na bošnjačkom putu ka moru. Na taj se način Hrvati imaju motivirati da u bošnjačkim namjerama prepoznaju glavnu opasnost za vlastiti opstanak na prostorima koje HDZ-ovi čelnici bez ustezanja imenuju hrvatskim.

Takvo stajalište, razmotrimo li ga racionalno i u duhu statusa BiH, moguće je razumjeti samo kao poziv na ugrožavanje slobode kretanja, i to pripadnicima jednog konstitutivnog naroda koji, kao i ostali, ima potpuno pravo živjeti gdje mu je volja i kreće se u vlastitoj zemlji gdje god to poželi. Na koncu, s kojim bi pravom Bošnjacima neko uskratio pristup bosanskohercegovačkom moru jer je ovdje u pitanju Neum, koji je dio BiH, a ne Hrvatske. Da su njihove ambicije usmjerene na Metković, Ston ili Dubrovnik, Lučićeva priča mogla bi se označiti prihvatljivom. Izložena, međutim, u ovakvoj formi, ona može značiti samo jedno – odbranu nelegalne tvorevine Herceg‑Bosne, i ništa drugo.

U cijeloj priči Lučić poseže za glorifikacijama jedne kontraverzne ličnosti, vođe Hercegovačkog ustanka don Ivana Musića, kojem su HDZ vlasti u Stocu podigle spomenik. Naravno, samo iz jednog razloga. Ono što je pod okriljem HDZ i HVO-a tokom 1993. godine provođeno u Stocu, Musić je činio nešto više od stotinu godina ranije, i to je jedini razlog zbog kojeg HDZ njegovu ulogu i ličnost preferira. Drugi razlozi za njegovo veličanje naprosto ne postoje. Sve drugo u svakom pogledu činio je ono čega bi se revnosni katolik, pogotovo crkveni dostojanstvenik, mogao samo postidjeti.

Kad u austrijskim vlastima nije dobio podršku da nastavi sa zločinima nad bošnjačkim stanovništvom, don Ivan Musić prekršio je prvo ženidbom temeljni crkveni zakon celibata, a onda se pridružio Crnogorcima. To, međutim, nije sve kad je on u pitanju. Nakon uspostavljanja saradnje s Crnogorcima, ovjenčan je i titulom vojvode koja se, koliko mi je poznato, ne može dobiti bez pomasti u pravoslavnoj crkvi. Njegovo dalje kretanje prema Beogradu i Rusiji, kao i činjenica da je njegova kćerka ovozemaljsko postojanje završila kao predsjednica “Kola srpskih sestara”, teško da može odati ličnost koju bi Hrvati i katolici trebali posebno veličati i slaviti.

Ali, kako se historija često ponavlja, više je nego očito da Čović, Lučić i njima slični spasonosni izlaz nalaze baš u Musićevoj recepturi. Otud saradnja s Dodikom, uzrokovana strahom da se kojim slučajem ne krene Šarovićevim stopama; otud sve češće konsultacije s Beogradom. Još samo da se vrati ćiriličnoj verziji vlastitog potpisa, kako je to činio prije rata. Polemika oko Stoca, nema sumnje, samo je taktičko pribježište, u najvećoj mjeri uzrokovano spašavanjem vlastite kože i koža njegovih ortaka. Na Čoviću, odnosno politici HDZ-a, jeste da pokrije i sakrije glavni problem – odlazak Hrvata iz BiH, o kojem nešto glasnije govore samo crkveni dostojanstvenici.

Gdje su Hrvati iz Stoca koji su nakon rata u ovoj općini iz već spomenutih razloga postali većinom da je HDZ-ova garnitura u Općinskoj izbornoj komisiji u panici morala posezati za lažiranjima, kako im Inicijativa za Stolac ne bi preotela vlast? U objašnjenjima da su iskoristili dvostruko državljanstvo i curili ne samo iz Stoca nego i cijele zemlje leži samo dio odgovora. Da im je vlast, a ona je u Stocu u kontinuitetu od devedesetih pa sve do danas u rukama HDZ‑a, omogućila normalan život, zasigurno bi odlasci takve vrste bili više nego minorni. Drugim riječima, Hrvati u Stocu kao i cijeloj BiH nemaju problem s Bošnjacima. HDZ je vinovnik njihovog progona iz ove zemlje i nije daleko dan kada će glavni vinovnici opće bježanije Hrvata iz BiH, na čelu s Draganom Čovićem, pred hrvatskim narodom odgovarati za njihov progon. Pobjeda vlasti osposobljene isključivo da perspektivne sredine poput Stoca pretvara u pustinje mogla bi taj konačni sud samo ubrzati.

PROČITAJTE I...

Velika prednost HDZ-a, po ispitivanjima nekoliko agencija, počela se topiti, iako stvarno stranka Zna se nema trenutno ozbiljnog izazivača. Premda su rezultati izbora za Evropski parlament pokazali prve znakove slabljenja podrške aktivnog biračkog tijela koje većinski glasa za HDZ i, zbog neaktivnosti drugih birača, dovodi tu stranku na vlast u barem dva mandata uzastopno. Glavni razlog pada nije samo razočarenje biračkog tijela i nešto veća aktivnost glasača tzv. lijevog centra na čelu sa SDP-om već i polarizacija desnog spektra i glasača HDZ a na stvarno desne i one koji slijede Plenkovića

Do sada su se ključne odluke za TK donosile na poluprivatnim i privatnim sijelima. Moramo vratiti povjerenje građana u institucije Kantona koje predstavljaju državu. Pravda je devalvirana i odsutnost ovog pojma prisutna je među građanima TK. Odgovorno tvrdim da je nepravda, odnosno odsustvo pravde, otjerala više ljudi iz BiH nego siromaštvo. Institucije države institucije su građana, a sada smo došli u situaciju da su institucije svedene na način da je institucija jednako direktor, direktor jednako stranka, stranka jednako tamo neki čovjek koji iz sjene upravlja svim procesima. Građani TK te iste institucije poistovjećuju sa strankama, pa je, npr., neka SBB-ova ili SDA škola, PDA-ov zavod, SDP-ov UKC itd., itd. Moramo vratiti javno dobro građanima

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!