Čović i Ivanić ujedinjeni u opstruiranju prava Bošnjaka

Stječe se dojam da su Čović i Ivanić ujedinjeni uvijek kada treba opstruirati prava Bošnjaka. Preglasavajući Izetbegovića, Ivanić i Čović ponizili su vjernike muslimane i pogazili načelo vjerskih sloboda. Zahvaljujući njima, Bošnjaci su dovedeni u poziciju da kao većinski narod u BiH nemaju prava kakva ostvaruju manjine u susjednim državama

Na posljednjoj sjednici Predsjedništva Bosne i Hercegovine, članovi Predsjedništva iz reda srpskog i hrvatskog naroda Mladen Ivanić i Dragan Čović odbili su da se na dnevni red stavi i zaključivanje osnovnog ugovora između države i Islamske zajednice. Za očito opstruiranje rada Predsjedništva od strane Ivanića i Čovića i izbjegavanje potpisivanja ugovora s najvećom vjerskom zajednicom u Bosni i Hercegovini Ivanić je optužio Izetbegovića, rekavši da je Izetbegović to tražio iako je bio svjestan da neće dobiti podršku.

“Očigledno nekome trebaju sukobi. Onaj ko to želi mora biti spreman na ovakav ishod”, rekao je Ivanić. Podsjetimo da je u februaru ove godine također pokrenuta inicijativa od Izetbegovića da napokon dođe do potpisivanja ovog ugovora, jer je s druge dvije vjerske zajednice u BiH sličan ugovor odavno potpisan. Prva vjerska zajednica koja je pristupila ugovornom reguliranju vjerskih pitanja s državom bila je Katolička crkva, odnosno Sveta Stolica kao univerzalni autoritet ove crkve, a ti su napori doveli do potpisivanja ugovora još 2006. godine. Godinu dana kasnije, i Srpska pravoslavna crkva potpisala je ugovor s državom Bosnom i Hercegovinom.

Godine 2008. Rijaset IZ BiH donio je odluku da pristupi proceduri sklapanja ugovora s državom. Finalni prijedlog osnovnog ugovora između Islamske zajednice i države BiH usvojilo je Vijeće ministara BiH u septembru 2015. godine, a zatim je taj prijedlog Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice dostavilo Predsjedništvu BiH u daljnju proceduru. Međutim, taj ugovor, za razliku od ugovora s drugim vjerskim zajednicama u BiH, nikada nije potpisan zbog primjedbi koje je u februaru iznio član Predsjedništva BiH Dragan Čović.

Kako je objasnila Semiha Borovac na sjednici Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH 20. februara, tekst ugovora bio je usaglašen između članova Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog i srpskog naroda, odnosno između Bakira Izetbegovića i Mladena Ivanića, ali dogovor nije bio postignut s članom Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda Draganom Čovićem, što je razlog zbog kojeg se Predsjedništvo BiH nije izjašnjavalo o Prijedlogu sporazuma Islamske zajednice i BiH.

Čoviću je u ugovoru smetalo poslovanje Islamske zajednice, zapošljavanje u njenim institucijama, arhiv, vakufska imovina i dr. Čović je imao zamjerke i na specifične islamske obrede i obaveze poput džuma-namaza, hadža ili kurbana, kao i sehura ili iftara za vrijeme ramazana, te nošenja mahrame. Riječju, smetalo mu sve što je islamsko. S druge strane, Mladen Ivanić nije se tokom februara uopće oglašavao o ovom pitanju, ostavši pri svom ranije obznanjenom stavu da je s Izetbegovićem usaglasio tekst ugovora.

Samo dva mjeseca kasnije, Ivanić pravi paradigmatski obrat po ovom pitanju i odlučuje s Čovićem ponovo spriječiti potpisivanje ugovora. U saopćenju povodom ponovnog opstruiranja potpisivanja ugovora navodi se da je Ivanić iznio niz netačnih i neargumentiranih tvrdnji, zlonamjerno iznoseći stavove i tumačeći odredbe sporazuma suprotno od onoga kako u njima doslovno piše, otvorivši time prostor za politiziranje i dodatno unošenje nepovjerenja među narodima i građanima BiH.

“Stavljanje ugovora na dnevni red Predsjedništva BiH bio je način da se svi članovi Predsjedništva izjasne i iznesu eventualne primjedbe i da se o njima raspravlja argumentirano i u utvrđenoj proceduri. Umjesto toga, sada se o sadržaju ugovora neutemeljeno i zlonamjerno manipulira u javnosti”, saopćeno je iz Ureda za odnose s javnošću Rijaseta IZ u Bosni i Hercegovini.

Čovićevo i Ivanićevo politiziranje jednog proceduralnog pitanja, kakvo je pitanje ugovora između države i vjerske zajednice, ozbiljno ugrožava, prije svega, muslimane u Bosni i Hercegovini, ali i koncept vjerskih sloboda garantiranih Zakonom o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica u BiH. Pritom se stječe dojam da su Čović i Ivanić ujedinjeni uvijek kada treba opstruirati prava Bošnjaka. Preglasavajući Izetbegovića, Ivanić i Čović ponizili su vjernike muslimane i pogazili načelo vjerskih sloboda. Zahvaljujući njima, Bošnjaci su dovedeni u poziciju da kao većinski narod u BiH nemaju prava kakva ostvaruju manjine u susjednim državama.

 

PROČITAJTE I...

I to je taj paradoks. Prave ustaše misle potpuno drukčije, ali ne priznaju Bošnjake kao naciju. Reducirane ustaše žele dijeliti Bosnu, a protuustaše prema muslimanima generalno, a onda i Bošnjacima imaju zapravo vrlo negativne stavove. Apsurd je dosegao kulminaciju kada je neku Sanju Modrić, novinarku Novog lista, prije par godina na HTV-u ismijao Slaven Letica, desničarski, uglavnom HDZ panegiričar, kada je tvrdila da je Bosna nemoguća država, i to zbog muslimana. Bošnjaci se kao narod i ne spominju. No, ima li se u vidu da je osnivač Novog lista, razočaran Jugoslaven i promotor mita o Crvenoj Hrvatskoj Frano Supilo, kao i Starčević, život okončao u ludnici? Nije li stoga stav Modrićke očekivan?

Kada na takve vrste zabluda i predrasuda dodamo činjenicu da je većina nosilaca ovog političkog trenda za vrijeme agresije ili dezertirala i kukavički pobjegla od obaveze da brani državu, ili bila sklonjena na sigurno, ili jednostavno bila suviše mlada da bi je se sjećala u takvoj mjeri da bi mogla formirati bilo kakva lična iskustva i zaključke, onda možemo razumjeti razliku između ozbiljnosti i osjećaja za državu kod starije generacije ljevičara i tragikomičnog odsustva zdravog razuma i bilo kakve političke odgovornosti kod crvenih “mladih gusana” čije vrijeme tek dolazi

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!