Članstvo u NATO-u ne ugrožava nikoga u Bosni i Hercegovini

Spremnost NATO-a da Bosni i Hercegovini i njenim Oružanim snagama pruži ne samo stručnu već i materijalnu pomoć radi ubrzavanja procesa modernizacije dodatno je ohrabrujuća ako se ima u vidu zastoj u realizaciji Akcionog plana za članstvo (Membership Action Plan – MAP) uslijed opstrukcija Vlade Republike Srpske o pitanju knjiženja vojne imovine, što je jedan od bitnih preduvjeta za ulazak u NATO

U sjenci obraćanja Bakira Izetbegovića Komitetu za vanjsku politiku Evropskog parlamenta u Bruxellesu, u kojem je tada još predsjedavajući Predsjedništva BiH rekapitulirao, uprkos brojnim iskušenjima i opstrukcijama, uspješno skoro dvogodišnje političko razdoblje tokom kojeg je Bosna i Hercegovina načinila veći napredak ka evroatlantskim integracijama nego za prethodnih desetak godina i u kojem je ekonomska reforma počela pokazivati opipljive rezultate, ostao je Izetbegovićev susret s generalnim sekretarom NATO-a Jensom Stoltenbergom. Tokom sastanka Izetbegovića i Stoltenberga, održanog 9. novembra, potvrđeno je da Bosni i Hercegovini nisu otvorena vrata samo Evropske unije već i Sjevernoatlantskog vojnog saveza, kao najozbiljnijeg garanta kolektivne sigurnosti.

Pitanje o kojem se ne pregovara

Stoltenbergovo isticanje da su vrata NATO-a otvorena za Bosnu i Hercegovinu, ali i za ostale zemlje zapadnog Balkana, naročito je značajno u svjetlu činjenice da svijet još od doba Hladnog rata ne pamti veće sigurnosne izazove od današnjih. Ukrajina, Bliski istok, Sjeverna Afrika, Baltik… samo su neka od neuralgičnih područja koja zahtijevaju staložen politički pristup, ali i odgovarajuće vojno prisustvo radi suzbijanja eskalacije konflikata.

Spremnost NATO-a da Bosni i Hercegovini i njenim Oružanim snagama pruži ne samo stručnu već i materijalnu pomoć radi ubrzavanja procesa modernizacije dodatno je ohrabrujuća ako se ima u vidu zastoj u realizaciji Akcionog plana za članstvo (Membership Action Plan – MAP) uslijed opstrukcija Vlade Republike Srpske o pitanju knjiženja vojne imovine, što je jedan od bitnih preduvjeta za ulazak u NATO. “Bosna i Hercegovina izvršila je uknjiženje niza lokacija u Federaciji Bosne i Hercegovine i prve lokacije u Republici Srpskoj. Međutim, ono što je važno napomenuti jeste da to više nije političko pitanje, niti pitanje pregovora i dogovora, već je uknjiženje preostalih lokacija pitanje vladavine prava i rada na prikupljanju papira. Oružane snage Bosne Hercegovine u posjedu su kasarni i svih ostalih bitnih lokacija i elemenata koji su propisani ‘talinskim uvjetom’ i postoji odluka suda u BiH da je sve to državna imovina. Samo je pitanje vremena i prikupljanja papira, a to može potrajati jer nekih papira nemamo. Možda ćemo i mijenjati neke od tih lokacija, ali je ta stvar generalno riješena”, kazao je Izetbegović.

Da u potpunosti razumijeva ulogu Sjevernoatlantskog vojnog saveza i suštinu pitanja kolektivne sigurnosti, Izetbegović je potvrdio kroz prijedlog intenziviranja saradnje NATO-a s regijom, uz razvijanje posebnih mehanizama koordinacije i razmjene informacija, uključujući tu i formiranje namjenskih institucionalnih tijela. “Potreban je i okvirni mehanizam za planiranje koordinacije i predložio sam generalnom sekretaru da bi mogući okvirni mehanizam za to mogao biti jedan poseban partnerski aranžman, možemo ga nazvati Partnerstvo NATO-a i zapadnog Balkana. Ključni cilj takvog aranžmana bio bi razvoj sigurnosne uvezanosti, interoperabilnosti između zemalja u regiji, kao i između regije i NATO-a, vojna podrška civilnim vlastima, uključujući i odgovore na prirodne katastrofe s kakvim smo se suočavali posljednjih godina, borba protiv terorizma, nasilnog ekstremizma, radikalizacije, zajedničke vježbe, manevri, krizno planiranje, uspostavljanje prekograničnih procedura za pojednostavljivanje uzajamne pomoći u sektoru sigurnosti”, izjavio je Izetbegović podsjećajući na činjenicu da su se razmahale snage protivne evroatlantskom putu Bosne i Hercegovine, kojoj je potrebna podrška Alijanse da što brže i što bezbolnije suzbije pogubne posljedice djelovanja tih snaga.

Dokazana zrelost Oružanih snaga BiH

Stoltenberg je, uz naglašavanje važnosti dugogodišnjeg partnerstva Bosne i Hercegovine i NATO-a, izrekao pohvalu dosadašnjim rezultatima koje je BiH ostvarila na očuvanju sigurnosti, ne samo u zemlji i regiji već i na globalnom planu kroz učešće u mirovnoj misiji u Afganistanu. “Danas smo razgovarali o važnim reformama koje Bosna i Hercegovina provodi i pozdravljam ono što je do sada ostvareno u reformiranju odbrambenog i sigurnosnog sektora, te računam na vas da ćete nastaviti s reformskim procesima”, rekao je Stoltenberg i dodao da “puna integracija u evroatlantsku porodicu zahtijeva vrijeme i napor, ali je vrijedno toga”. “Ona vodi ka većoj sigurnosti i prosperitetu”, poručio je generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg.

U protekloj deceniji, od 1. januara 2006. godine, kada je postignut sporazum o spajanju entitetskih vojski u jedinstvene državne oružane snage, preko učešća u programu Partnerstvo za mir i u mirovnim operacijama NATO‑a u Afganistanu, pa do danas, Bosna i Hercegovina pokazala je da itekako ima šta ponuditi Alijansi i da je interes za njen prijem u punopravno članstvo obostran. Rad Centra za obuku za operacije podrške miru, koji je jedan od 12 takvih centara na evroazijskom prostoru s certifikatom NATO-a i koji pruža usluge na međunarodnom nivou, domaćinstvo međunarodnoj konferenciji centara za obuku za operacije podrške miru, na čijem će se čelu Bosna i Hercegovina nalaziti do iduće konferencije u Brazilu 2017. godine, učešće u planiranju, organizaciji i izvođenju zajedničkih i združenih vježbi poput “REGEX 2016”, te besprijekorna realizacija zadataka u okviru misije NATO-a u Afganistanu, samo su neki od momenata koji pokazuju zrelost Oružanih snaga Bosne i Hercegovine i njihovu spremnost za još čvršću saradnju s NATO-om.

Političke snage koje se protive toj saradnji kao da ne shvataju koliko je alternativa približavanju NATO-u neizvjesna, mračna, pa i opasna. Ona bi podrazumijevala iznuđenu i vještački održavanu neutralnost, koja bi se urušila pred prvim iskušenjem, a oni na čiju bi se pomoć u toj situaciji računalo ne bi bili u stanju pružiti je i osigurati makar i minimum stabilnosti i sigurnosti. Pored toga, s vremenom bi Bosna i Hercegovina bila prinuđena odustati od koncepta profesionalne vojske i ponovo uvesti opću vojnu obavezu, odnosno obavezno služenje vojnog roka, jer profesionalna vojska može funkcionirati samo u sistemima kolektivne sigurnosti ili u suštinski neutralnim zemljama. Pitanje je da li bi ekonomija zemlje mogla i da li bi bila voljna podnositi teret finansiranja regrutne armije, koja pritom, kako nas uči povijesno iskustvo, nije baš neki garant očuvanja mira i sigurnosti. Na kraju, treba reći i to da je alternativa NATO-u ostajanje Bosne i Hercegovine u pretpolju civilizacije, što možda i jeste interes kratkovidih političara, ali ni u kom slučaju nije interes države, pogotovo ne njenih naroda i njenih građana, uključujući i one kojima strpljivo treba pružati dodatna uvjerenja da ih Bosna i Hercegovina u NATO-u ne ugrožava ni na koji način i kojima treba pružiti podršku da se što prije zahvale političarima koji bi da čitav narod pretvore u taoce svojih privatnih i poslovnih agendi, zamaskiranih u nekakvu nacionalnu politiku.

 

PROČITAJTE I...

Aktivni član SDP-a Zoran Mijić poručuje Dautoviću da se “moli kome hoće i kako hoće da ga ne sretne u gradu a kamoli u vijeću SG”, ostali bi ga “preimenovali u KUM” i “morat će na plastičnu operaciju da ga prepoznaju”, a “faca mu se ubila za gaženje martinkom”, jer sve te “jebene balijske isprdke treba flammenwerferom”. Smatraju da je vrijeme da se “Antifa i raznorodni anarhisti slobodarci dignu u BiH ko oni u Murici i jebu mater ovim kozojebima ovdje”, na šta se odgovora: “čekaj malo, kuha se čorba”. Dautoviću, sinu od “oca supčića hodžice”, “treba jebat mater i ćao”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!