CIK-CAK: U Stocu smo spriječili masovnu izbornu krađu

Dok su u ostatku države svi nestrpljivo čekali zatvaranje biračkih mjesta, naše strpljenje bilo je odveć na izmaku. Mi smo tako svoja biračka mjesta sami zatvorili. I to baš na vrijeme

“Možeš kako hoćeš, al’ ne možeš dokle hoćeš” poznata je narodna poslovica kojom bi se u najkraćem mogao opisati stolački izborni proces. Ne samo na ovim nego, bit će, na svim našim dosadašnjim izborima. Oni su radili šta su htjeli i kako su htjeli. Pred našim očima. I dok su ovaj put u ostatku države svi nestrpljivo čekali zatvaranje biračkih mjesta, naše strpljenje bilo je odveć na izmaku. Mi smo tako svoja biračka mjesta sami zatvorili. I to baš na vrijeme!

Na vrijeme smo spriječili masovnu izbornu krađu i tako efikasno ispalili harpun u tijelo ogromne lukave ljigave hobotnice beščašća, odstranivši pritom pipke tom velikom orkestriranom mekušcu koji se nije stidio raširiti svoj oblak crnila smanjujući tako sve više kakvu-takvu vidljivost u nadgledanju izbornog procesa. Jer, tjerali su nas u mutne vode!

Džaba smo cičali, vrištali, upozoravali, zapomagali i molili da nas odveć neko zaštiti od zagrobnog svijeta tame iz kojeg su nam glasači pristizali kao prikaze. A, pristizali su mahom i s dokumentima susjedne države. I šta ti ja znam još sve ne. U to se, naravno, nije moglo gledati i uslijedila je pravovremena reakcija. Naši su odbornici smijenjeni. Ha? A tu zamjenu spremo dočekali njihovi. Ma, znamo mi da bi oni nas odavno efikasno i za vazda rado da zamijene, ali ne, mi se tako lahko baš i ne damo. Mi ćemo se boriti, i izboriti! Pa kud puklo da puklo.

No, povrh svega, džaba smo slali prigovore i tokom izbornog procesa. Pravila i procedure izbornog procesa prekršena su više puta i na više načina. I niko ništa. “Od svih pristiglih prigovora, na CIK se odnosi samo njih deset, a sve se tiču kršenja izborne šutnje”, o prigovorima su rekli u CIK-u. Kažu nam da ostale prigovore adresiramo na općinske predsjednike izbornih komisija. Paf! Vozanje u stilu CIK-CAK! Žali se lopovu! Naši su izbori prekinuti jer je naš općinski izborni predsjednik imao neka svoja pravila, a zatim fingirao ozljede i bolnicu da ne bi završio u zatvoru.

A, mi još CIČIMO!

A prvi razbacani listovi pojavili su se kad je jedan kabadahija mislio da vrijedi za deset glasača i za “glasovanje” ponio deset “osobnih”. Potom je zapuhao vjetar i uslijedio ogromni val razbacivanja listića, samo s druge strane. Šta ima veze, ta svakako je LISTOPAD! Šta mislite zašto su osim dugih cijevi blizu “središta vladajuće stolačke stranke” policijske patrole postavljene i ispred privatnih imanja, zdanja i staništa središnjih likova iz sjene? Šta se to, pak, tamo imalo čuvati i ko je to mogao odobriti? Možda se baš tu jasno može vidjeti odakle vjetar puše – ili puha, kako to kažemo mi?!

PROČITAJTE I...

Nikada tisak ili štampa ili uzorito pisanje za medije neće izumrijeti. Kao što nije ni pozorište izumrlo, a film je sve prodorniji. Kao što ni radio nije izumro, a TV bivala sve snažnija. Novi mediji samo su nova korisna tehnika za napisano, za vidljivo, za fotografirano, za dogođeno. A tehnika ne misli. Ona samo služi, ako neko misli da će tehnika sama od sebe riješiti ijedan svjetski i ljudski problem, mora se razočarati, neće učiniti to.

Zanimljivo je da je ovaj pokušaj historijskog revizionizma naišao na malo reakcija, te da se niko, osim Vijeća kongresa bošnjačkih intelektualaca, nije oglasio u vezi s ovakvim sramnim provociranjem građana kojima su kojekakve vojvode tri puta u toku proteklog stoljeća radile o glavi.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!

error: Sadržaj je zaštićen!