CIK-CAK: U Stocu smo spriječili masovnu izbornu krađu

Dok su u ostatku države svi nestrpljivo čekali zatvaranje biračkih mjesta, naše strpljenje bilo je odveć na izmaku. Mi smo tako svoja biračka mjesta sami zatvorili. I to baš na vrijeme

“Možeš kako hoćeš, al’ ne možeš dokle hoćeš” poznata je narodna poslovica kojom bi se u najkraćem mogao opisati stolački izborni proces. Ne samo na ovim nego, bit će, na svim našim dosadašnjim izborima. Oni su radili šta su htjeli i kako su htjeli. Pred našim očima. I dok su ovaj put u ostatku države svi nestrpljivo čekali zatvaranje biračkih mjesta, naše strpljenje bilo je odveć na izmaku. Mi smo tako svoja biračka mjesta sami zatvorili. I to baš na vrijeme!

Na vrijeme smo spriječili masovnu izbornu krađu i tako efikasno ispalili harpun u tijelo ogromne lukave ljigave hobotnice beščašća, odstranivši pritom pipke tom velikom orkestriranom mekušcu koji se nije stidio raširiti svoj oblak crnila smanjujući tako sve više kakvu-takvu vidljivost u nadgledanju izbornog procesa. Jer, tjerali su nas u mutne vode!

Džaba smo cičali, vrištali, upozoravali, zapomagali i molili da nas odveć neko zaštiti od zagrobnog svijeta tame iz kojeg su nam glasači pristizali kao prikaze. A, pristizali su mahom i s dokumentima susjedne države. I šta ti ja znam još sve ne. U to se, naravno, nije moglo gledati i uslijedila je pravovremena reakcija. Naši su odbornici smijenjeni. Ha? A tu zamjenu spremo dočekali njihovi. Ma, znamo mi da bi oni nas odavno efikasno i za vazda rado da zamijene, ali ne, mi se tako lahko baš i ne damo. Mi ćemo se boriti, i izboriti! Pa kud puklo da puklo.

No, povrh svega, džaba smo slali prigovore i tokom izbornog procesa. Pravila i procedure izbornog procesa prekršena su više puta i na više načina. I niko ništa. “Od svih pristiglih prigovora, na CIK se odnosi samo njih deset, a sve se tiču kršenja izborne šutnje”, o prigovorima su rekli u CIK-u. Kažu nam da ostale prigovore adresiramo na općinske predsjednike izbornih komisija. Paf! Vozanje u stilu CIK-CAK! Žali se lopovu! Naši su izbori prekinuti jer je naš općinski izborni predsjednik imao neka svoja pravila, a zatim fingirao ozljede i bolnicu da ne bi završio u zatvoru.

A, mi još CIČIMO!

A prvi razbacani listovi pojavili su se kad je jedan kabadahija mislio da vrijedi za deset glasača i za “glasovanje” ponio deset “osobnih”. Potom je zapuhao vjetar i uslijedio ogromni val razbacivanja listića, samo s druge strane. Šta ima veze, ta svakako je LISTOPAD! Šta mislite zašto su osim dugih cijevi blizu “središta vladajuće stolačke stranke” policijske patrole postavljene i ispred privatnih imanja, zdanja i staništa središnjih likova iz sjene? Šta se to, pak, tamo imalo čuvati i ko je to mogao odobriti? Možda se baš tu jasno može vidjeti odakle vjetar puše – ili puha, kako to kažemo mi?!

PROČITAJTE I...

Sukobi u Saboru počeli su prilikom rasprave o Nacrtu zakona o poštanskoj štedionici krajem 1910. i početkom 1911. godine, a pokretanje jezičkog i agrarnog pitanja u Saboru prekinulo je definitivno sporazumni rad i dovelo do pregrupiranja i traženja saveznika među političkim grupama te do nastojanja Zemaljske vlade da stvori radnu većinu, sastavljenu od poslanika iz sve tri vjersko-nacionalne grupe

Bez ZAVNOBiH-a, i na njemu izgrađenih institucija javne vlasti, ne bi bilo ni aktualne državne neovisnosti. Bošnjaci su uvijek Bosnu smatrali svojom domovinom, baš kao i danas, te tradiraju sve pozitivne tekovine jedne takve ideje, bez obzira na to u kakvim se povijesnim kontekstima ona razvijala

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!