CIBRA ZA STAV (2): Radončićev šef je predsjednik Srbije

U završnoj fazi sam trećeg izdanja knjige o balkanskom mafijašu Fahrudinu Radončiću, kojom ću javnosti u potpunosti prezentirati koruptivno-kriminalno djelovanje Radončića u BiH i za sva vremena staviti pečat na njegovo kvazipoštenje i kvazipatriotizam koji već decenijama pokušava podvaliti Bošnjacima. Između ostalog, riječ je o dokumentaciji, fotografijama, transkriptima i izjavama iz kojih će javnost jasno vidjeti da se Fahrudin Radončić u BiH bavio špijunažom, u toku rata sarađivao s agresorskom stranom, te kao ratni profiter trgovao drogom, alkoholom, kahvom i slično, a što je nastavio i u kasnijem periodu

STAV: Možete li potvrditi i ranije manipulacije s državnim sigurnosnim aparatom u vezi s Radončićevim odnosom s Goranom Zupcem?

CIBRA: Da, već sam Gorana Zupca spomenuo maločas u kontekstu paljenja zgrade Predsjedništva BiH. Njegov odnos s Radončićem bio je jako prisan i oni su jako dobro sarađivali kad je u pitanju rušenje BiH i kad su u pitanju manipulacije s državnim sigurnosnim aparatom. Sljedeći primjer je katastrofalan. Nakon mog napuštanja Avaza krajem 2014. godine i izbjegavanja likvidacije od strane Radončića, ja sam, znajući da Radončić drži pod kontrolom MUP KS i Tužilaštvo KS i da na mom slučaju tadašnjeg demoliranja vozila i prijetnji smrću niko neće raditi po zakonu, odlučio sam kao iskusan policajac da sve hronološki prijavim SIPA-i.

To sam i uradio, javio sam se na recepciju SIPA-e, gdje su me primili inspektori Kriminalističko-istražnog odjela, gdje sam dao detaljnu izjavu o svim dešavanjima na okolnosti demoliranja mog vozila i prijetnjama smrću u vrijeme mog rada u Avazu. Inspektor Vahidin Šahinpašić, koji je bio tada kao jedan od glavnih u istrazi, proširio je ispitivanje na okolnosti ubistva Ramiza Delalića Ćele i okolnosti odnosa Radončića i Keljmendija, gdje sam ja dao jednu obimnu izjavu. Moje saslušanje u SIPA-i trajalo je više dana, te je moja izjava protokolom poslana prema Tužilaštvu BiH, gdje sam ja također u pratnji inspektora sproveden iz SIPA-e na saslušanje kod tužioca Tužilaštva BiH na sve okolnosti.

Izjava koju su inspektori SIPA-e poslali protokolom prema Tužilaštvu BiH nikad nije stigla u Tužilaštvo BiH. Kad je tadašnji direktor SIPA-e Goran Zubac, ratni zamjenik komandira pogranične stanice milicije Srpska Ilidža, došao u posjed moje izjave, istu je odnio Fahrudinu Radončiću. Kad je Radončić pročitao izjavu, tad je mene Dnevni avaz počeo udarati najprizemnijim naslovima i dovoditi me u vezu sa svim i svakim, kriminalizirati me, jer je Radončića pogodila istina radi koje bi se, da nema korupcije u pravosuđu, on našao iza rešetaka najmanje 20 godina.

Kada je SIPA na osnovu mog iskaza, te na osnovu istrage koju su vodili, uhapsila Fahrudina Radončića i upala u prostorije Dnevnog avaza i prostorije koje koristi Fahrudin Radončić, moju su izjavu našli u kabinetu Fahrudina Radončića na njegovom radnom stolu, što je bio jedan od dokaza prilikom suđenja Radončiću pred Sudom BiH. Na pitanje Suda otkud mu u kabinetu dokument SIPA-e, odnosno izjava svjedoka, Radončić je rekao da mu je najvjerovatnije donio neki pošteni policajac i ostavio na recepciji Avaza. To je smiješno kao što je smiješno sve što Radončić kaže, jer je sve laž, čovjek je bolestan, patološki lažov.

STAV: Zašto ste se odlučili raskrinkati Radončića, koji je bio razlog, kada je bio taj prijelomni trenutak.? Ovo se čini bitnim jer neki bi mogli reći da imate neki lični razlog, da se osvećujete, izmišljate i slično?

CIBRA: Osjećao sam da je moja služba kod Radončića bila nešto čime se ne mogu ponositi. Osjećao sam da sam dužan, ako sam već sebe izložio tom okruženju, da javnosti predočim činjenično stanje i istinu o čovjeku koji želi vladati Bošnjacima, a istovremeno se bavi drogom, ubistvima kao i drugim oblicima teškog kriminala. Ako sam u tome uspio, mislim da je taj period mog života imao određeni rezultat od opće koristi. Međutim, prijelomni trenutak je bila druga polovina 2014. godine, kada je proces na Kosovu koji se vodio protiv Nasera Keljmendija krenuo u pravcu Fahrudina Radončića, odnosno u pravom smjeru.

Ja sam tada osjetio marginalizaciju i određeni pritisak od strane Radončića. Razlog je jasan, bio sam taj koji je bio prisutan i znao sve o likvidaciji Delalića, o Radončićevoj trgovini drogom, o Keljmendijevim novčanim donacijama za izgradnju “Avazovog” tornja, odnosno o svim dešavanjima u vezi s Keljmendijem i Radončićem. Napustio sam Avaz i sve prijavio u SIPA-u, koja je već imala sva saznanja i još saznanje više, da je Radončić, poučen djelima svog saradnika Zijada Turkovića, koji je ubijao svjedoke, pripremao moju likvidaciju još u vrijeme dok sam bio uposlen u Avazu kao njegov vozač, kako bi bio siguran da se oko ubistva Delalića i drugih kriminalnih djela kojima se bavio ništa neće saznati. Okidač je bio pokušaj i namjera moje eliminacije. Ja preko toga ne prelazim.

STAV: Ko je šef Fahrudinu Radončiću? Ovo se pitanje nameće nakon čitanja Vaše knjige i svih onih srbijanskih i crnogorskih političara i “biznismena” koje navodite i s kojim je Radončić održavao kontakte i susrete.

CIBRA: Šef Fahrudinu Radončiću je predsjednik Republike Srbije, neovisno o kome se radi. To je uvijek tako bilo i mi smo redovno išli u Beograd gdje je Radončić imao sastanke i dobijao bukvalno instrukcije od državnog vrha Srbije. Na jednom od sastanaka tadašnji predsjednik Srbije je rekao Radončiću: “Fahro, ti znaš da je Srbija majka politike. Kad se dogovorimo jedno, drži se toga, nemoj samo dolaziti ovdje kad ti nešto treba.” Ostalim prisutnima na tom istom sastanku, među kojima je bio i Milorad Dodik, tadašnji premijer Ivica Dačić je rekao Dodiku: “Nije bitan Lagumdžija, nama Fahro u Bosni treba na poziciji, nikako u opoziciji.”

Dakle, Radončić ima podršku i logistiku Srbije, on zastupa interese Srbije i radi po instrukcijama protiv Bosne i Hercegovine. Ja sam svjedok tih dešavanja i smijem to reći ne samo za vaš list već u kameru i na poligraf. Nakon jednog od sastanaka s ljudima iz državnog vrha Srbije, u avionu je Radončić meni bukvalno više puta podvukao prijetećim tonom da nikad u životu ne smijem reći gdje smo bili i koga sam vidio s njim.

STAV: Radončić često spominje tri šehida iz porodice svoje bivše žene. Je li ih ikada spominjao u Vašem prisustvu?

CIBRA: Radončić laže da u svojoj kući ima tri šehida. Znači, u njegovoj kući ne fali niko, svi su živi i zdravi. Ja znam da je njegov bivši punac u ratu izgubio dva sina, i to je zaista jedna tragedija. Radončić nikada nije otišao na mezar tim momcima, a svog punca je meni spominjao u negativnom kontekstu, nazivajući ga “sandžački piljar”, te je često znao reći i za svoju suprugu Azru: “Kako da ja nju vodim na prijeme kad je ona obična frizerka koju je napravio piljar?!” Znači, kad su uvrede u pitanju, Radončić nema mjere, niti je njemu nešto sveto.

STAV: U zadnje vrijeme se često spominjalo da Radončić nikada nije bio na kolektivnoj dženazi u Srebrenici 11. jula, na šehidskom mezarju Kovači, u džamiji, da on ustvari nema nikakve poveznice s bošnjačkim narodom. Šta nam Vi možete reći o životnim navikama čovjeka koji pretendira da uđe u Predsjedništvo BiH i predstavlja se kao spas za BiH i bošnjački narod?

CIBRA: U zadnjih desetak godina, dok sam bio s njim, nikad nije otišao 11. jula u Srebrenicu, niti je odao počast žrtvama genocida na taj dan. Svoj blindirani automobil je iznajmljivao na 11. juli za siguran prijevoz crnogorskih i srbijanskih predstavnika vlasti koji su dolazili u Potočare, tako da sam ja imao priliku da ih vozim tog dana. Sjećam se da sam jednom prilikom 11. jula vozio tadašnjeg predsjednika Crne Gore, gospodina Filipa Vujanovića. O njegovim pretenzijama da uđe u Predsjedništvo BiH mogu reći da on prvo nema to obrazovanje niti taj diplomatski i državnički gard, izgled i ponašanje.

Radi se o nastavniku likovnog vaspitanja, a nikada u javnosti nije rekao to svoje zanimanje, čak ni u predizbornim kampanjama kada svi kandidati kažu svoju biografiju. Ne vidim čemu ga je stid reći da je po zanimanju nastavnik likovnog vaspitanja. A nema stida da sam za sebe kaže i lažno se predstavi da je intelektualac. Radi se o čovjeku s mnogo unutrašnjih kompleksa i nabojem i nagonom da bude neko, da se fotografira, što voli iznad svega. Druga stvar, njemu Bosna i Hercegovina ne znači ništa, naprotiv, on radi u interesu druge države, tačnije Srbije, što je potpuno i prirodno za njega. Ako bi on uradio nešto protiv Srbije ili Crne Gore, oni ga mogu zvati izdajnikom, mi nikako.

STAV: Kažete da Radončića poznajete “u dušu”. Kako bi, po Vašem mišljenju, izgledalo da ovaj čovjek zaista uspije osvojiti vlast?

CIBRA: Mislim da je neprimjereno spominjati “dušu” u njegovom slučaju, ali apsolutno ga poznajem i mogu slobodno reći da je on za mene pročitana knjiga, kao i za ostale građane BiH, jer ne treba puno da ljudi prepoznaju lažova, smutljivca i dvoličnog mafijaša kao što je Fahrudin Radončić. Što se tiče Vašeg pitanja o njegovom preuzimanju vlasti, to će u Bosni i Hercegovini ostati trajna nemoguća misija i njegov doživotni trud. Za sada su ulazna vrata Predsjedništva ipak previsoka za njega. Ne dao Bog da visina tih vrata, odnosno kriteriji građana koji glasaju, budu niži, ne dao Bog.

PROČITAJTE I...

U presudi Općinskog suda u Sarajevu iz 2017. godine piše da iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je Fikret Muslimović došao do saznanja da je Fahrudin Radončić bio saradnik kontraobavještajne službe bivše JNA, što je i naveo u tekstovima svoje knjige, pa da se u tom dijelu Muslimovićevo pisanje, po ocjeni Suda, ne može smatrati klevetom

Carigradska patrijaršija, po hijerarhijskoj tradiciji najviša pravoslavna crkva u svijetu, prošlog četvrtka priznala je neovisnu Ukrajinsku pravoslavnu crkvu, te odlučila vratiti na funkciju patrijarha Filareta Denisenka. Nakon neovisnosti Ukrajine 1991. godine i raspada Sovjetskog Saveza, Filaret je osnovao Ukrajinsku pravoslavnu crkvu i proglasio se patrijarhom, nakon čega ga je Moskva ekskomunicirala. Pravoslavci u Ukrajini su podijeljeni, dio pripada crkvi pripojenoj Moskovskoj patrijaršiji, a drugi dio vjeran je Kijevskoj, samoproglašenoj nakon neovisnosti zemlje 1992. godine, koju do sada nije priznavala nijedna pravoslavna crkva u svijetu. Ruska pravoslavna crkva prekinula je u septembru dio svojih veza s Carigradskom patrijaršijom, s kojom je i do tada imala teške odnose. Ruska crkva također je upozorila na moguće nemire u Ukrajini nakon odluke ekumenskog patrijarha, jer su neki crkveni dužnosnici vjerni Moskvi pozvali svoje vjernike da budu spremni braniti crkve i manastire.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!