Cibra za Stav (1): Imam neoborive dokaze da je Radončić ratni profiter i trgovac drogom

U završnoj fazi sam trećeg izdanja knjige o balkanskom mafijašu Fahrudinu Radončiću, kojom ću javnosti u potpunosti prezentirati koruptivno-kriminalno djelovanje Radončića u BiH i za sva vremena staviti pečat na njegovo kvazipoštenje i kvazipatriotizam koji već decenijama pokušava podvaliti Bošnjacima. Između ostalog, riječ je o dokumentaciji, fotografijama, transkriptima i izjavama iz kojih će javnost jasno vidjeti da se Fahrudin Radončić u BiH bavio špijunažom, u toku rata sarađivao s agresorskom stranom, te kao ratni profiter trgovao drogom, alkoholom, kahvom i slično, a što je nastavio i u kasnijem periodu

 

Bivši tjelohranitelj i vozač Fahrudina Radončića (u periodu od oktobra 2006. do decembra 2014. godine) rođen je 1974. godine u Sarajevu. Bio je dugogodišnji pripadnik MUP-a RBiH, jedinice za specijalne operacije, i SDB-a BiH. Odlikovani je veteran policije. Obavljao je poslove i zadatke policajca MUP-a RBiH u ratnim uvjetima, kao i operativca SDB-a BiH na poslovima operativnog tehničara u odjeljenju za praćenje bezbjedonosno interesantnih lica, kao i na poslovima operativno-preventivnog osiguranja i kontraobavještajne zaštite štićenih ličnosti i stranih delegacija prilikom njihovih službenih posjeta BiH.

Objašnjava da je obučen za odbrambenu VIP vožnju, kriminalističku tehniku i forenziku te antiterorističko djelovanje. Povod intervjuu s Arminom Cibrom treće je dopunjeno izdanje knjige Fahrudin Radončić – Mafijaš u podzemlju Balkana, u kojem će biti objavljeni ekskluzivni transkripti koji će, kako autor kaže, raskrinkati kriminalne aktivnosti Fahrudina Radončića. Prvo izdanje izazvalo je velike bure u javnosti, a, bez sumnje, veliku uznemirenost u kabinetu lidera SBB-a Fahrudina Radončića.

Objavljujemo prvi dio Cibrinog intervjua za Stav.

STAV: Uskoro izdajete treće izdanje Vaše knjige Fahrudin Radončić – Mafijaš u podzemlju Balkana. Šta je dopunjeno i s kakvim novim materijalima raspolažete?

CIBRA: Da, tako je, u završnoj fazi sam trećeg izdanja knjige o balkanskom mafijašu Fahrudinu Radončiću, kojom ću javnosti u potpunosti prezentirati koruptivno-kriminalno djelovanje Radončića u BiH i za sva vremena staviti pečat na njegovo kvazipoštenje i kvazipatriotizam koji već decenijama pokušava podvaliti Bošnjacima. Između ostalog, riječ je o dokumentaciji, fotografijama, transkriptima, izjavama iz kojih će javnost jasno vidjeti da se Fahrudin Radončić u BiH bavio špijunažom, u toku rata sarađivao s agresorskom stranom, te kao ratni profiter trgovao drogom, alkoholom, kahvom i slično, a što je nastavio i u kasnijem periodu.

STAV: O kojem periodu govorimo kada je riječ o Radončićevim kriminalnim aktivnostima koji će biti opisani u knjizi? Odnosno, šta se događalo za vrijeme agresije na BiH?

CIBRA: Kao dugogodišnji pripadnik MUP-a RBiH, a pogotovo Službe državne bezbjednosti BiH, veoma sam mnogo znao o Fahrudinu Radončiću prije mog zasnivanja radnog odnosa u njegovoj privatnoj kompaniji, kao njegov lični vozač i pratilac. Radončić je kontinuirano bio pod operativno‑tehničkim mjerama službe pod pseudonimom Novinar, kao bezbjednosno interesantno lice povezano sa sarajevskim ratnoprofiterskim kriminalnim miljeom, te kao indicirani saradnik stranih obavještajnih službi i oficira JNA, odnosno VRS-a.

Dakle, kad je riječ o njegovim kriminalnim aktivnostima, u mojoj narednoj knjizi bit će obuhvaćen i ratni period, za vrijeme kojeg je Fahrudin Radončić vršio kriminalna djela. Fahrudin Radončić bio je direktno uključen u ratnoprofiterski kriminalni milje koji se enormno bogatio i sarađivao s agresorskom stranom, odnosno s ljudima koji su s okolnih brda snajperima ubijali našu djecu, razarali porodilište, hapsili i odvodili u logore starce, silovali i pljačkali i tako dalje. S druge strane, Fahrudin Radončić imao je ulogu kad je u pitanju špijunaža i saradnja s vojnim obavještajnim aparatom JNA. Registrirani je i dokazani saradnik KOS-a.

Naprimjer, general Sefer Halilović jednom prilikom, kad je Radončić otišao u Hamburg, zove svoje prijatelje u Njemačkoj i kaže doslovno da ništa ne vjeruju Radončiću kad dođe tamo, da je on kosovsko-četnička mafija i da voli da se predstavlja kao njegov šef kabineta. Naglašava da je on u štabu Armije RBiH bio kao špijun. Taj transkript jako je interesantan i bit će objavljen u knjizi. Kad su u pitanju osobe koje su s Radončićem vršile kriminalna djela, izdvojio bih nedavno presuđenog ratnog zločinca Nihada Bojadžića. Radončić i Bojadžić imali su česte telefonske kontakte u kojima je Radončić oslovljavao Bojadžića s “Gdje si, teroristo”, ili “Gdje si, vođo narkomafije”. Bojadžić je nazivao Radončića u vrijeme dok je sa svojom jedinicom zauzimao sela na području Hercegovine.

Pitao je Radončića da mu pošalje droge koju je zarobio, na šta mu je Radončić rekao: “Pošalji sve do 100 hiljada, ja na sitno ne umijem.” Također, redovne i, mogu slobodno reći, svakodnevne kontakte Fahrudin Radončić je imao sa Selverom Lekićem i Ekremom Lekićem. U tom periodu, Služba državne bezbjednosti je Selvera Lekića tretirala kao bezbjednosno interesantno lice koje je pripadalo ratnoprofiterskom kriminalnom podzemlju, sklono trgovini drogom, iznudom, koje je imalo više napada vatrenim oružjem na drugu osobu. Služba državne bezbjednosti je u ratnom periodu presrela više telefonskih razgovora između Fahrudina Radončića, Selvera Lekića i Ekrema Lekića, u kojima su, uz pomoć određenih starješina VRS, dogovarali prodaju humanitarne pomoći namijenjenu za bolnicu u opkoljenom Sarajevu, uvoz i prodaju kahve, alkohola i droge, gdje su tom prilikom koristili i teretna motorna vozila Armije RBiH. Ovi i mnogi drugi, da kažem jezivi transkripti bit će dio narednog izdanja knjige, koji će doslovno i zauvijek dokazati Radončićevu ulogu u opkoljenom Sarajevu.

Želio bih samo dodati da će javnost prvi put vidjeti šta je Radončić kroz plač rekao inspektorima Službe državne i vojne bezbjednosti BiH prilikom saslušanja u zatvorskoj ćeliji 1994. godine, kad je i zbog čega uhapšen, kako je prijetio ubistvom Harisu Silajdžiću, kako se telefonski predao tadašnjem načelniku Službe državne bezbjednosti Enveru Mujezinoviću, te operativni plan akcije njegovog saslušanja na te okolnosti.

Također, Radončić je dokumentiran kako dezinformira razna lica iz vrha tadašnjih civilnih i vojnih vlasti te pokušava da manipulira i tadašnjim predsjednikom Alijom Izetbegovićem, u smislu lobiranja i ugovaranja sastanaka s njim, dok se istovremeno iza kulisa obrušava i na samog predsjednika govoreći neprimjerene stvari o njemu. U posebnom dijelu bit će iznesene činjenice i dokumentacija o Radončićevom pokretanju Bošnjačkog avaza, njegov odlazak i proboj na tržište u Njemačku, telefonski kontakti i lobiranja za intervju s mnogim osobama iz tadašnjeg javnog života, transkripti razgovora i njegova sprega s određenim policijskim čelnicima, odvjetnicima, direktorima i mnogo toga što će zaprepastiti.

STAV: Kada govorimo o periodu nakon agresije na BiH, osim Keljmendija, s kojim je još viđenijim pripadnicima kriminalnog miljea Radončić održavao kontakte, a da ste ih Vi svjedočili?

CIBRA: Bit ću brutalno iskren sada, svakog regionalnog mafijaša sam upoznao u vrijeme mog rada s Fahrudinom Radončićem. Znači, ne postoji kriminalac koji nije ušao kod Radončića u kabinet, ili obratno. Osim Nasera Keljmendija, sad govorim o licima s međunarodnih potjernica crvenih, ili već ne znam kojih. Radončić je imao susrete s narkobosom Darkom Šarićem. Znači, da vam pojednostavim stvar, kad su Šarića tražile sve policije svijeta i niko nije znao gdje je on, Radončić se s njim sastajao u mom prisustvu u Šarićevoj diskoteci “Maximus” u Kotoru, koju je tada držao Šarićev prijatelj, izvjesni Fric.

Također, imao je kontakte sa Zijadom Turkovićem, vođom najveće zločinačke organizacije u BiH, s kojim je dogovarao ubistva određenih ljudi, kao i nekim ljudima iz Republike Srbije koji su bili pripadnici i oficiri Srpske dobrovoljačke garde s kojima smo se sastajali u Beogradu, te licima poput ratnog zločinca i osnivača JSO ili “Crvenih beretki” Frankom Simatovićem zvanim Frenki, s kojim je Radončić ostvario kontakt i od istog tražio profesionalne ubice koje bi likvidirale Ramiza Delalića Ćelu, o čemu sam ja pisao u prvom dijelu moje knjige.

Osim toga, Radončić je u Beogradu imao veoma česte sastanke s državnim vrhom Srbije, gdje sam odlazio s njim u pratnji. Tim sastancima su prisustvovali tadašnji predsjednik Srbije Tomislav Nikolić, Ivica Dačić, kao i srbijanski tajkun, Radončićev poslovni partner i prijatelj Miroslav Mišković. Sastanke privatnog karaktera u Srbiji Radončić je održavao odvojeno i tajno s Aleksandrom Vučićem na određenim privatnim odmaralištima i vilama, gdje su njih dvojica bili sami. Potpuno na isti način i u više slučajeva u privatnoj i tajnoj posjeti Radončić se sastajao s Miloradom Dodikom u Banjoj Luci i u Beogradu, tako da mogu slobodno reći da smo mi praktično više bili u Srbiji nego u Bosni. U mom pasošu je najviše pečata s aerodroma Surčin i graničnog prijelaza Karakaj.

STAV: Vi ste javno prozvali Radončića da je imao prste u paljenju Vaše garaže i automobila, ali da su njegovi ljudi direktno sudjelovali i u paljenju Predsjedništva BiH 2014. godine. Čega se to plaši Radončić u vezi s Arminom Cibrom i u kojoj su fazi njegove sudske tužbe protiv Vas?

CIBRA: Da, tako je. I ovaj put ga javno prozivam, ne samo da je imao prste u paljenju moje garaže, to je previše blag termin, Radončić je organizator tog terorističkog čina. Prvo, to nije paljenje garaže, to je paljenje kuće, gdje je u tom trenutku spavalo četvero maloljetne djece koja bi sigurno izgorjela da alarmi na automobilima nisu probudili prvo mene, pa sve ostale ukućane. To je terorizam, ja znam ko je po Radončićevom nalogu bio u mojoj garaži, znam ko je zapalio automobile, znam ko je učestvovao u kompletnoj akciji, znam ko je i kojim automobilom dolazio u izviđanje i opservaciju nakon paljenja. Znam ko je po Radončićevom nalogu pripremao moju likvidaciju deset dana nakon paljenja automobila i ko je kome nudio novac da mene dovede na određenu lokaciju na kahvu. Sve sam to hronološki prijavio nadležnoj policijskoj upravi, Tužilaštvu KS, SIPA-i i Tužilaštvu BiH, gdje postoje izjave svjedoka, snimci nadzora i kompletan predmet, i gdje su neke osobe i saslušane, kako sam prije nekoliko dana obaviješten.

Kad je u pitanju paljenje zgrade Predsjedništva BiH 2014. godine, tvrdim, a to sam detaljno rekao u istrazi i napisao u prvom dijelu moje knjige, da su to po nalogu tadašnjeg ministra sigurnosti BiH Fahrudina Radončića uradile dobro organizirane i plaćene huliganske skupine koje su predvodili Dževad Rađo, Adnan Solaković i sadašnji Radončićevi tjelohranitelji Samir Čajić zvani Čaja i Edin Nikšić zvani Kuduz, koji je bio tada uposlenik zaštitarske agencije “COIN”, čiji je direktor izvjesni Grgo Bakula i čije je interventno vozilo i korišteno za prijevoz zapaljivog materijala kojim su paljene institucije BiH. U to vrijeme sam vozio Radončića, bili smo u restoranu na 31. spratu “Avazovog” tornja u društvu s tadašnjim direktorom SIPA-e Goranom Zupcem, i čuo sam kako Radončić sa Samirom Čajićem telefonom koordinira paljenjem zgrade Predsjedništva BiH, govoreći mu: “Čaja, gori li babina stolica?”

Na Vaše pitanje čega se Radončić plaši kad sam ja u pitanju, mogu reći da se on plaši mog svjedočenja i prisustva i svega onoga šta sam čuo i vidio prilikom mog rada s njim, jer zna da sam dovoljno hrabar i da smijem to reći i za medije i pred najvećim pravosudnim organima, ne samo u BiH već i u svijetu. Siguran sam da je njegov najveći strah dokumentacija koju ja posjedujem, dokumentacija koja u potpunosti rasvjetljava njegovo koruptivno-kriminalno djelovanje na ovim prostorima. Jedan dio dokumentacije koja kompromitira Radončića posjedovao je i rahmetli Ramiz Delalić Ćelo, što je bio i jedan od glavnih razloga da Radončić organizira njegovu likvidaciju. U ovom slučaju, ja posjedujem i svaku izjavu koju je rahmetli Ramiz Delalić dao Službi državne i vojne bezbjednosti, na razne okolnosti, među kojima su i izjave o Fahrudinu Radončiću, Nihadu Bojadžiću, zločinima u Grabovici nad hrvatskim civilima i mnogo toga još. To je Radončićev najveći strah, a pogotovo što ću ja sve to publikovati u narednom izdanju moje knjige, te su njegove sudske tužbe protiv mene upravo iz njegovog straha da se konačno ne skine maska s njegovog lica, a skida se sigurno.

STAV: Možete li nam iznijeti na čemu se temelji Vaše svjedočenje u slučaju Delalić, na Kosovu i u BiH?

CIBRA: Moje svjedočenje o ubistvu Ramiza Delalića Ćele na Kosovu i u Tužilaštvu BiH temelji se na tome da sam ja praktično bio lični vozač Fahrudina Radončića, jednog od glavnih nalogodavaca Delalićeve likvidacije. Samim tim, bio sam direktno i svakodnevno prisutan pripremom i zagovaranjem ubistva Ramiza Delalića i svjedok sam međusobnog kontakta i druženja Radončića, Keljmendija i Ekrema Lekića povodom te likvidacije. Ponovo ponavljam po ko zna koji put, Ekrem Lekić je svakodnevno i najviše insistirao kod Radončića da se ubije Ramiz Delalić, pogotovo nakon ubistva Selvera Lekića, koji je igrom slučaja i sa mnom bio u veoma dobrim odnosima još iz vremena mog rada u policiji.

Dakle, bukvalno, Radončić je obećao Ekremu Lekiću da će “uspavati” Ramiza Delalića, što se kasnije i dogodilo i o čemu sam ja dao detaljnu izjavu policijskim i pravosudnim organima BiH, a kasnije i Kosova, te u sudnici prilikom svjedočenja Naseru Keljmendiju u septembru 2015. godine u Prištini. Dakle, bio sam s Radončićem i kad je srbijanski mafijaš Ljubiša Buha zvani Čume došao u Sarajevo sa suprugom Ivanom u hotel “Casa Grande” kod Nasera Keljmendija na finalni dogovor o likvidaciji Ramiza Delalića. Tom prilikom Radončić je u automobilu rekao Ekremu Lekiću: “Zatvori priču oko Ćele, stvari su krenule.”

Vozio sam Radončića i Ekrema Lekića i dan nakon ubistva Ramiza Delalića, odnosno tog jutra kad je Radončić rekao Lekiću: “Braco, jesam li ti rekao da ću ga uspavati?” Na ovom svemu i na još mnogo toga temelji se moje svjedočenje u slučaju Delalić i pitam se kao bivši policajac kojeg je država školovala i čovjek koji je većinu svog života radio za državu do kada će ljudi poput Radončića, koji su odlučivali koga će “uspavati” a koga neće, hodati slobodno po BiH, i još se kandidirati za predsjednika države. Vjerujte mi, ovo je dno dna od pravosuđa, predmet Delalić je čist, u pitanju je korupcija, ja tvrdim da je ovo plaćeno velikim novcem i postavljanjem podobnih na visoke sudske pozicije koji su imali veliki utjecaj na presudu u ovom predmetu.

STAV: Bojite li se za svoj život i sigurnost svoje porodice i imate li osjećaj ili saznanja da Radončić ima neku vrstu protekcije suda, tužilaštva i policije u BiH?

CIBRA: Ne plašim se i to Radončić veoma dobro zna, jer me nije uspio uplašiti i zaustaviti, a upotrijebio je sve metode. Prvo, nije me uspio likvidirati 2014. godine, dok sam još radio kod njega, a to je planirao. Nakon mog odlaska iz Avaza slao mi je ljude i nudio veliki novac da ne idem na Kosovo i odustanem od svjedočenja, tražio je da se vidimo, kako to on zna reći, “u četiri oka”, i to gdje ja kažem lokaciju. Kad nije uspio, kriminalizirao me je Avazom i pisao laži o meni, za šta je i presuđen u tri tužbe za klevetu.

Zastrašivao je moju porodicu, maloljetnu djecu, organizirao je bacanje eksplozivnih naprava ispred moje kuće, prijetili su mi kasno noću telefonom mnogi ljudi iz raznih gradova i država, lažno su me prijavljivali policiji da bi srušili moj kredibilitet kao svjedoka, organizirao paljenje garaže, četiri automobila i dio kuće gdje stanuje moja porodica, preko svojih sluga plaćao je organizaciju moje likvidacije i ništa me ne zaustavlja. Nikad neću stati, ojačali su me i postajem još direktniji i reći ću sve u javnost. Jedini način da me Radončić zaustavi je da me likvidira sleđa, kao što je kukavički likvidirao rahmetli Ramiza Delalića.

Što se tiče Radončićeve protekcije suda, policije i tužilaštva, bit ću direktan i kratak. Sve dok je Radončić na slobodi, dok je “kadar SBB-a” Vedran Mulabdić ministar MUP-a KS (koji mi je inače prijatelj), a Dalida Burzić glavna kantonalna tužiteljica KS, nema pravde u Sarajevu. Niti jedan moj predmet o ugrožavanju sigurnosti u Tužilaštvu KS nije prošao niti se radi, čak ni ovaj posljednji teroristički akt s velikom materijalnom štetom. Zašto? Zato što su Fahrudin Radončić i glavna kantonalna tužiteljica Dalida Burzić u jako bliskim odnosima još iz vremena kad je Dalida bila sudija, kad se sudilo mnogima za Fahrine interese i kad se isto tako mnogima opraštalo za koje Fahro kaže. (Nastavlja se)

PROČITAJTE I...

U presudi Općinskog suda u Sarajevu iz 2017. godine piše da iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je Fikret Muslimović došao do saznanja da je Fahrudin Radončić bio saradnik kontraobavještajne službe bivše JNA, što je i naveo u tekstovima svoje knjige, pa da se u tom dijelu Muslimovićevo pisanje, po ocjeni Suda, ne može smatrati klevetom

Carigradska patrijaršija, po hijerarhijskoj tradiciji najviša pravoslavna crkva u svijetu, prošlog četvrtka priznala je neovisnu Ukrajinsku pravoslavnu crkvu, te odlučila vratiti na funkciju patrijarha Filareta Denisenka. Nakon neovisnosti Ukrajine 1991. godine i raspada Sovjetskog Saveza, Filaret je osnovao Ukrajinsku pravoslavnu crkvu i proglasio se patrijarhom, nakon čega ga je Moskva ekskomunicirala. Pravoslavci u Ukrajini su podijeljeni, dio pripada crkvi pripojenoj Moskovskoj patrijaršiji, a drugi dio vjeran je Kijevskoj, samoproglašenoj nakon neovisnosti zemlje 1992. godine, koju do sada nije priznavala nijedna pravoslavna crkva u svijetu. Ruska pravoslavna crkva prekinula je u septembru dio svojih veza s Carigradskom patrijaršijom, s kojom je i do tada imala teške odnose. Ruska crkva također je upozorila na moguće nemire u Ukrajini nakon odluke ekumenskog patrijarha, jer su neki crkveni dužnosnici vjerni Moskvi pozvali svoje vjernike da budu spremni braniti crkve i manastire.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

KOMENTARI

  • Gost 28.09.2018.

    Sta ces ti imati, svjedocio si na sudjenju pa svi koje si optuzivao pusteni na slobodu, SDA potrcko i nova Sejla Turkovic haha

    Odgovori

Podržite nas na Facebooku!