Ceste u Kantonu Sarajevo najsigurnije u Bosni i Hercegovini?!

Koliko se god to činilo nestvarnim, Sarajevski kanton dio je Bosne i Hercegovine s najmanjim brojem smrtno stradalih osoba u prometnim nesrećama i koliko god to zvučalo nevjerovatno, danas se na cestama gine višestruko manje nego sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća

Sudeći prema dostupnim podacima za cestovni promet u Hrvatskoj, čija se statistika ne može mnogo razlikovati od bosanskohercegovačke iz vremena kad smo živjeli u istoj državi, jer se ne razlikuje mnogo ni od današnje, ceste u bivšoj Jugoslaviji bile su izuzetno nesigurne. Dakako, i automobili su bili lošiji, vozači i putnici nisu se vezali, nije bilo zračnih jastuka ni današnjih sofisticiranih kočionih sistema. Ali bilo je zato mnogo manje automobila i razvijali su manje brzine. Kakvi god faktori da se uključe, neprijeporno je da je u Hrvatskoj 1970. godine u saobraćaju poginulo 1.079 osoba, 1980. godine 1.603, 1990. godine 1.360, a prošle 348 osobe.

U Bosni i Hercegovini je 2015. godine na cestama stradala 341 osoba, odnosno 9,7 na 100.000 stanovnika. Uzmemo li kao glavni kriterij nesigurnosti to koliko “učesnika u saobraćaju” pogine, bosanskohercegovačke ceste mogu se svrstati među nesigurnije u Evropi, u kojoj je prosječna stopa smrtnosti 5,15. Jedan od razloga tome jeste i izrazito veliki broj teških nesreća na cestama Republike Srpske, u kojoj je 2015. godine stopa smrtnosti iznosila 12,2, te u nekim kantonima Federacije, kao što su Hercegovačko-neretvanski (15,8) i Kanton 10 (14,3). Ukupna stopa smrtnosti na 100.000 osoba u Federaciji BiH iznosila je prošle godine 8,3, što je, iako za trećinu niži od onoga u RS-u, najveći broj u posljednjih pet godina i na razini je prošlogodišnjeg stanja u Hrvatskoj (8,2).

Bosna i Hercegovina na razini je Rumunije i Bugarske, u kojima u saobraćaju na 100.000 stanovnika pogine gotovo deset osoba (9,5). Od evropskih zemalja, od naše lošije stoje Ukrajina, Kipar, Poljska, Turska, Grčka, Albanija, Bjelorusija, Moldavija i Crna Gora. Federacija BiH, pak, na razini je Hrvatske, a pored pobrojanih zemlja, još je i ispred Portugala i Litvanije.

Ocjene vlasti Kantona Sarajevo, očigledno date pod pritiskom medija i javnosti, o veoma lošoj sigurnosnoj situaciji na sarajevskim cestama, u nesuglasju su s podacima iz izvještaja nadležnih institucija. Na osnovu podataka Federalnog zavoda za statistiku i BIHAMK-ovih godišnjih izvještaja, kao i izvještaja MUP-a, uvjerljivo najniža stopa smrtnosti na bosanskohercegovačkim cestama prošle godine zabilježena je u Kantonu Sarajevo. Iznosila je 3,6 i bila gotovo 3,5 puta niža od bosanskohercegovačkog prosjeka i više nego dvostruko niža od prosjeka Federacije BiH. U isto vrijeme, u Distriktu Brčko stopa je iznosila 7,2, Zeničko‑dobojskom 7,4, u Unsko-sanskom 8,1, u Tuzlanskom 8,3 u Bosansko-podrinjskom 8,4, u Srednjobosanskom 8,6, u Posavskom 9,2, a u Zapadnohercegovačkom kantonu 9,5.

Kanton Sarajevo bilježi u posljednjih pet godina pad stope smrtnosti na cestama, koja je 2011. godine, naprimjer, kada je poginulo 27 osoba, iznosila 6,5. Broj mrtvih na sarajevskim cestama posljednjih je godina u stalnom padu, što je naročito bilo izraženo 2014. i 2015. godine, kada je zabilježeno 19, odnosno 15 smrtnih slučajeva.

Usporedbom s podacima za neke druge gradove i države, saznajemo da je Kanton Sarajevo u rangu sa Zagrebačkom županijom, naprimjer. U ovogodišnjem Biltenu o sigurnosti cestovnog prometa, kojeg izdaje MUP Republike Hrvatske, stoji da je Zagrebačka policijska uprava zabilježila 44 pogibije 2015. godine i da su na ovom području Hrvatske na 100.000 stanovnika poginule četiri osobe (3,9).

U evropskim okvirima gledano, Kanton Sarajevo svrstava se u područja s izuzetno niskom stopom smrtnosti u prometnim nezgodama. Sudeći po podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) objavljenim u biltenu Country Profiles 2015. godine, samo nekoliko evropskih zemalja ima nižu stopu od ovog dijela Bosne i Hercegovine: Švedska (2,8), Velika Britanija (2,9), San Marino (3,2), Švicarska (3,3) i Holandija (3,4).

PROČITAJTE I...

Nikada tisak ili štampa ili uzorito pisanje za medije neće izumrijeti. Kao što nije ni pozorište izumrlo, a film je sve prodorniji. Kao što ni radio nije izumro, a TV bivala sve snažnija. Novi mediji samo su nova korisna tehnika za napisano, za vidljivo, za fotografirano, za dogođeno. A tehnika ne misli. Ona samo služi, ako neko misli da će tehnika sama od sebe riješiti ijedan svjetski i ljudski problem, mora se razočarati, neće učiniti to.

Zanimljivo je da je ovaj pokušaj historijskog revizionizma naišao na malo reakcija, te da se niko, osim Vijeća kongresa bošnjačkih intelektualaca, nije oglasio u vezi s ovakvim sramnim provociranjem građana kojima su kojekakve vojvode tri puta u toku proteklog stoljeća radile o glavi.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!

error: Sadržaj je zaštićen!