Čas lobotomije Muamera Zukorlića i Mustafe Cerića

Koliko god može biti šokantna činjenica da vjerski autoriteti koji propovijedaju slovo Kur'ana i njegovu prvu naredbu Čitaj! traže da se neke knjige zabrane čitati, toliko je šokantno – književni historičari rekli bi i šokantnije – dovođenje u bilo kakvu vezu Njegoša i Kiša. Iz otvorenog pisma Zukorlićevih i Cerićevih udruženja jasno je da potpisnici književnost čitaju kao historijski dokument, ali je jasno i to da Kišovo djelo uopće nisu čitali, čak ni kao historijski udžbenik.

“Bošnjačka udruženja traže da se u školama zabrane djela Njegoša i Kiša” – naslov je koji smo ovih dana mogli čitati u dnevnoj štampi i na portalima, na radost jednih koji u ovom prepoznaše manifestaciju bošnjačkog nacionalizma, i zaprepaštenje drugih što ih predstavljaju udruženja koja promoviraju zabranu čitanja.

“KSPD Sandžak u Sloveniji, Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija, Pravda – BiH, Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike i Institut za istraživanje genocida Kanada ovim Apelom i otvorenim pismom traže od vlada i ministarstava za kulturu, prosvjetu i obrazovanje država BiH, Srbije, Crne Gore, Makedonije, Kosova, Hrvatske i Slovenije, da u skladu sa svojim zakonskim ovlastima i dužnostima, pokrenu postupke zabrane i uklanjanja iz svojih školskih programa (koje još imaju) dvije knjige: Gorski vijenac P. P. Njegoša i Peščanik Danila Kiša. Sadržaj navedenih knjiga je godinama bio naučno književna osnova za konstruisanje nacionalističkih i drugih anticivilizacijskih i dehumanizirajućih odnosa, posebno prema islamu i muslimanima.”

U obrazloženju još stoji kako sadržaji spomenutih knjiga “podstiču Srbe i Crnogorce na ratove, zločine, krvoproliće, istrebljenje i genocid nad muslimanima na Balkanskom poluotoku”.

Ovu inicijativu podržao je i bivši reisul-ulema Mustafa ef. Cerić, što ne iznenađuje s obzirom na to da su navedena udruženja de facto pod njegovom i kontrolom Muamera Zukorlića. Cerić je otvoreno pismo svojih i Zukorlićevih udruženja pročitao iz pozicije žrtve, svako malo se hvatajući za velike riječi poput genocida, zaključivši svoj osvrt s riječimada je najveći i najznačajniji kulturni i civilizacijski čin Bošnjaka u dijaspori zahtjev crnogorskoj vlasti da odmah i bezuvjetno izbaci Njegošev Gorski vijenac i Kišov Peščanik iz crnogorskih škola kako bi se poštedila bošnjačka djeca duševnog bola i opravdanog straha od novog genocida”.

Kako bi se skrenula pažnja na ovu cerićevsko-zukorlićevu, a ne bošnjačku inicijativu, oglasilo se Bošnjačko nacionalno vijeće iz Novog Pazara:Bošnjačko nacionalno vijeće ni na koji način nije uzelo učešće u toj zlonamjernoj provokaciji. Bošnjačko nacionalno vijeće se distancira od svih izjava i djelovanja Muamera Zukorlića i njegovih kvaziinstitucija, kojima je bez ikakvog osnova dao bošnjački predznak. Što se tiče pomenutih pisaca, Petra Petrovića Njegoša i Danila Kiša, oni nisu pripadnici bošnjačkog naroda i njihova djela ne obavezuju Bošnjake. Bošnjački narod Sandžaka koji još uvijek nije riješio svoj status nakon raspada SFRJ ne prihvata da bude moneta za potkusurivanje u obračunima srpskog režima sa Crnom Gorom.”

Uskoro se oglasio i BZK “Preporod” kao krovna bošnjačka institucija kulture, čije se saopćenje može čitati kao glas razuma u ludilu zahtjeva radikalne bošnjačke desnice, ali i radikalne ljevice koja je 2016. godine pokušala u Kantonu Sarajevo izbaciti iz lektire bosanskohercegovačke književne klasike.

“BZK ‘Preporod’ svesrdno podržava različite vidove i oblike bošnjačkog udruživanja u dijaspori, posebno onda kad je riječ o sektoru kulture jer smo duboko uvjereni da se upravo kroz taj sektor čuva identitet Bošnjaka od asimilacije u zemljama gdje žive i rade kao nacionalna manjina. Međutim, BZK ‘Preporod’ ne podržava agresivno arbitriranje u kojem se s oznakom ‘bošnjačkih udruženja’ traži izbacivanje književnih djela iz školskih nastavnih planova i programa. Nasuprot ovog, a u skladu s principima kritičkog mišljenja i naučne otvorenosti, BZK ‘Preporod’ zalaže se za bitno drugačiji pristup – za to da i Bošnjaci kao narod imaju pravo na vlastitu interpretaciju historije i svih kulturnih pojava na južnoslavenskom prostoru i šire, a u tom smislu i književnih djela poput Gorskog vijenca Petra II Petrovića Njegoša i drugih, naročito onda kad je riječ o tekstovima upitnog senzibiliteta za Drugog i drugačijeg, tj. o tekstovima koje Bošnjaci prepoznaju kao tekstove antibosanskog i antibošnjačkog, odnosno islamofobičnog i sličnog karaktera”, stoji u saopćenju.

Koliko god može biti šokantna činjenica da vjerski autoriteti koji propovijedaju slovo Kur'ana i njegovu prvu naredbu Čitaj! traže da se neke knjige zabrane čitati, toliko je šokantno – književni historičari rekli bi i šokantnije – dovođenje u bilo kakvu vezu Njegoša i Kiša. Iz otvorenog pisma Zukorlićevih i Cerićevih udruženja jasno je da potpisnici književnost čitaju kao historijski dokument, ali je jasno i to da Kišovo djelo uopće nisu čitali, čak ni kao historijski udžbenik.

U njegovom djelu nema onoga što bi moglo zasmetati redukcionističkoj čitalačkoj optici i koje bi jednog puritanca mogla nagnati na pomisao da je izgubio abdest. Međutim, pitanje da li nekog pisca treba zabraniti zbog toga što se osjetimo uvrijeđenim kad pročitamo neku njegovu rečenicu lažno je pitanje, posebno kad se postavlja iz pozicije zaštite “muslimanskih” interesa. Da su muslimani krajem 9. stoljeća razmišljali kao Zukorlić i Cerić, uništili bi djela grčkih klasika. Umjesto toga, oni su ih preveli i polemizirali s njima, sačuvavši ih za buduće generacije.

S druge strane, u slučaju Njegoševog književnog djela, možemo govoriti o pitanju reprezentacije muslimana ili o identifikaciji imperijalnog i religijskog drugog. Međutim, ta su pitanja sasvim legitimna, posebno u savremenom književno-teorijskom kontekstu, a naročito u kontekstu postkolonijalne teorije i kritike, imagologije, novog historicizma ili teorija kulturalnog pamćenja.

Ta pitanja ponekad jesu označena kao irelevantna, neznalačka ili tendenciozna, nerijetko i kao nacionalistička ili islamistička, ali ona su ne samo legitimna već i veoma važna kako bi se razumjeli nacionalistički narativi na čijim je matricama (re)produciran diskurs mržnje na Balkanu. Zbog toga se upravo Njegoš mora čitati. A Kiša, tog velikog srpskog pisca, trebali bi svakako pročitati i Zukorlić i Cerić, kako im više ne bi naumpalo da zabranjuju bilo kakve knjige.

PROČITAJTE I...

Zbunjeni ljudi ili ne znaju ili odbijaju da znaju kako skoro sve društvene turbulencije od devedesetih godina proističu iz prethodne države i njenog režima. Radije će to gledati kao dvije suprotstavljene ideologije, ne želeći da slušaju činjenice kako je većina ratnih zločinaca s ovih prostora svoje karijere počela u komunizmu, i to nerijetko u Titovom periodu

Kako bi Bosanci i Hercegovci reagirali da, recimo, Njemačka ili Austrija zabrane njihovoj djeci da idu u školu? Po čemu se razlikuje migrant iz Sirije od migranta iz BiH? Ni po čemu, i jedni i drugi žele raditi u Njemačkoj, samo što je migrant iz Sirije zapeo na granici, niti može naprijed niti ima kuda nazad. A Bosanac, hvala Bogu, može i jedno i drugo. 

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

KOMENTARI

  • irfan busuladzic 28.10.2018.

    kakva napisana glupost – njegoš se mora čitati. pa zar djeca u školi da čitaju gorski vijenac. kako će običan čovjek – bošnjak da shvati ovakvu poruku ? ako je autor nešto pametno htio da poruči čitaocima onda je trebao rečenicu dovršiti, a ne sa ovakvom konstatacijom.

    Odgovori
  • irfan busuladzic 29.10.2018.

    ovog puta zukorlić je u pravu.

    Odgovori

Podržite nas na Facebooku!

error: Sadržaj je zaštićen!