Burka i evropske lomače

Kurz je u ovom slučaju samo centarfor kome bosanskohercegovački desnokrilni i lijevokrilni lažovi već poduže vremena samo nabacuju već izrečene opservacije o Sarajevu, otvarajući mu bez posebnog truda najpovoljnije prilike za pogotke u političkoj kampanji

Čemu toliko galame zbog izjava Sebastiana Kurza, austrijskog ministra vanjskih poslova, o nekakvim plaćanjima ženama u Sarajevu da se prekrivaju, pokrivaju i tome slično, kad svi znamo da se čovjek priprema za sudjelovanje na izborima, a predizborna kampanja najpoželjnije je i najpodesnije vrijeme za laganja, podmetanja, obmanjivanja, s druge strane, koju je on, dakako, našao za shodno uskladiti s aktuelnim poimanjima i strategijama prepoznavanja opasnosti po evropske vrijednosti.

Da kampanju ne bi gradio na golom prepisivanju zapažanja visprenih bosanskohercegovačkih “vidilaca”, austrijski ministar vanjskih poslova nadogradio ju je pričom o izdvajanju novca za pokrivanje žena, što je informacija o kojoj je, pored njega, informiran i Milorad Dodik. Njih dvojica ispadoše veći obavještajci od Dragana Mektića, koji predoči da takvim informacijama ne raspolaže. Zna čovjek da su izmišljotine, jer da se pare daju, imali bi i redove u kojima bi se gologuze zasigurno našle među prvima, jer njihov afinitet prema šuškanju novčanica daleko je izrazitiji. Nastranu to što je upravo u Evropi promovirano pravo da se svako oblači kako hoće. O toj koliziji u koju je upao mlađahni austrijski i najmlađi ministar EU nema potrebe posebno govoriti. Dvoličnost je, ipak, ono što “krasi” manje-više svaku politiku. Jedan detalj zaslužuje daleko veću pažnju. U narodu je odavno prisutna izreka “ćorav kod očiju”. Glasoviti grčki filozof Heraklit tu je vrstu percepcije stvarnosti definirao riječima: “Oči i uši su ljudima zli svjedoci ako imaju barbarske duše.” U slobodnom prijevodu, pokrivena žena u ambijentu kojim u ovom ljetnom periodu dominira golišava lepršavost plijeni posebnu pažnju, različite komentare i, shodno takvoj vrsti percepcije, njihov se broj u takvim opservacijama drastično uvećava, preciznije rečeno, preuveličava. Prirodno je da oči hvataju ono što u ambijentu na neki način “strši”. Ali je neprirodno, također, da oči formiraju stavove i mišljenja, a ne razum. Klasična je to lekcija iz psihologije koja se kao predmet lagano ukida iz školskih programa kako bi se nove generacije, uz svesrdnu pomoć profesionalnih obmanjivača javnosti, mogle ne samo obmanjivati nego i samoobmanjivati.

No, da ovakvi zaključci ne bi bili shvaćeni kao kakva usiljena demagoška apologija, pogledajmo šta govore oficijelni pokazatelji koje demagozi i ideolozi uglavnom izbjegavaju. Dakle, prema zvaničnim podacima Agencije za statistiku BiH, u strukturi noćenja stranih turista najviše su ih ostvarili turisti iz Hrvatske (15,3 posto). Slijede turisti iz Srbije (10,2 posto), Turske (7,9 posto), Italije (5,7 posto), Slovenije (5,5 posto), Njemačke (4 posto), Ujedinjenih Arapskih Emirata (3,8 posto) i Južne Koreje (3,6 posto), dok su turisti iz ostalih zemalja ostvarili 44 posto noćenja.

Iz navedenih podataka, ali i prošetamo li Ferhadijom, teško se može prodati priča na fonu da je Sarajevo preplavljeno burkama, Arapima itd. Tek zraknemo li ovlaš podatke, više nego jasno možemo zaključiti da ovogodišnja ljetna turistička sezona u Sarajevu, kao i u cijeloj BiH, protječe u znaku susreta različitosti svijeta s Bosnom koja je inače stoljećima baštini. To je za novotalasne ljubitelje prava, konvencija i sličnih oblandi nesvarljivo i po svaku se cijenu nastoji osporiti, a to mogu samo izmišljotinama. Ta šarolikost Sarajeva im ide na nerve i podstiče nervozu. Stječe se utisak da bi najradije sa sarajevskih ulica “protjerali” sve oskudnije obučene, kako bi barem imali kakav-takav alibi.

Kurz nije jedini u kojem koporaju još uvijek prisutne sklonosti aktivnog sudjelovanja u omiljenoj evropskoj razonodi – lovu na vještice, koji je u evropskom pravu imao i zakonski legitimitet, kao neka vrsta hobija koji se stoljećima upražnjavao. Podaci su neumoljivi. Englezi, kao perjanice te lovačke discipline, Zakon o vještičarenju ukinuli su tek 1951. godine, šest godina nakon Drugog svjetskog rata, čija je posljednja žrtva, ne zaboravimo, bila Helen Duncan, kojoj se kao vještici po odredbama Zakona o vještičarenju iz 1735. godine presudilo 1944. godine, u samom finišu antifašističkog zamaha protiv Hitlera.

Šta reći na kraju? Golo prepisivanje i opasne najave. Plavu kosu, zbog koje je u Španiji svojevremeno kao potencijalna vještica spaljivano svako žensko dijete, i druge detalje od kojih je ženski svijet širom Evrope strahovao stoljećima, sada bi trebale zamijeniti samo druge, sklone da se oblače u skladu s vlastitim opredjeljenjima i svjetonazorom. No, previše se konvencija o slobodama i pravima donijelo da bi se aktivirala omiljena srednjovjekovna razbibriga.

PROČITAJTE I...

Žena je s djecom otišla kod američkih prijatelja koji su nas još prije tri sedmice pozvali na Halloween. “Morate ovo vidjeti”, insistirali su. Nismo ih mogli odbiti. Osim toga, i zašto bismo? Mnogi muslimani inače misle da svi trebaju da oduševljeno upoznaju njihovu tradiciju, a da oni nisi obavezni znati išta o drugima, pošto će ti drugi ionako u Džehennem

Sudeći prema godinama i decenijama koje su uslijedile, može se zaključiti da promišljanja, savjeti i preporuke našeg Muhameda Skeje Prozorca (koji se često potpisivao i s dodatkom “El Bosnevi”), kao ni promišljanja mnogih drugih u to vrijeme učenih i pravde željnih ljudi, nisu urodila plodom. To, svakako, nije razlog da se ovom velikanu islamske i državničke misli danas ne posveti znatnija pažnja

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!