Bosnoljublje Irfana Ajanovića

Irfan Ajanović, 77 gradova Bosne i Hercegovine, Izdavač: Autor, Sarajevo, 2016. godine, 645 str.

Narativna napetost, zaplet i zanimljivost fabule važni su elementi književnih tekstova. Oni ne uvjetuju estetsku vrijednost određenog književnog djela, ali doprinose lakšem pronalasku puta između književnog teksta i čitaoca, posebno u popularnoj kulturi savremenog doba. Tako se pojavio i trend da se i u onim knjigama koje su nekada bile potpuno lišene individualiziranog izraza, poput monografija, bilježe i lična zapažanja u prvom licu. Taj je trend posebno prisutan na Zapadu, a veoma je rijetka pojava u Bosni i Hercegovini. Međutim, jednu takvu monografiju, pod naslovom 77 gradova Bosne i Hercegovine, napisao je i objavio Irfan Ajanović. Iz teksta ove nesvakidašnje monografije jasno je da Ajanović nema namjeru podilaziti čitaocu, već samome sebi osvijetliti mozaik Bosne i podsjetiti na njenu posebnost. Zanemarujući savremene definicije grada, Ajanović predstavlja i ona mjesta koja je historija konstituirala kao gradove, a danas to po mnogo čemu nisu.

Autor pripovijeda historijat bosanskohercegovačkih gradova, od njihovog osnivanja do danas, ne zaboravljajući ni one usmene naslage mitskih kazivanja i legendi koje su kroz vrijeme oblikovale sliku svakog našeg grada, ali ni utjecaj posljednje agresije na Bosnu i Hercegovinu, o kojoj piše isključivo na osnovu pravosudnih presuda međunarodnih i domaćih sudova. Autor pritom vjerno bilježi znamenite arhitektonske objekte, prirodne ljepote i specifičnosti.

“Tokom svog života obišao sam veoma mnogo zemalja širom svijeta, upoznao njihove prirodne osobenosti, gradove, te jako mnogo dobrih ljudi, što mi je istinsko životno bogatstvo… Još veće je moje bogatstvo što sam više puta obišao cijelu Bosnu i Hercegovinu i sve njene gradove i općinska središta. To me je oplemenilo toplim bosnoljubljem, iz koga, evo, niče ova knjiga, kao izraz mojih impresija i osjećanja što iskazivam ih pričama o gradovima Bosne i Hercegovine”, piše autor u uvodu.

Ponajveća vrijednost ove monografije pronalazi se u pasusima oplemenjenim autorovim impresijama o određenom gradu. Na momente zabljesnu njegova sjećanja i pjesnički sažete konstrukcije koje Ajanovića otkrivaju i kao pjesnika. To knjigu čini višestruko zanimljivom, jer preko nje upoznajemo ne samo bosanskohercegovačke gradove nego i samoga Ajanovića. “Knjiga nije udžbenik ni geografije, ni historije, nit je puki, opširni pregled, zbir statističkih informacija. Ona je svakako na svoj način i to, ali iznad svega, ova je knjiga izraz istinske ljubavi autora prema domovini Bosni i Hercegovini, njenim gradovima i ljudima. Kroz priče o gradovima čita se i priča o zemlji koja je također domovina i gradovima, čita se priča o prirodnim ljepotama i bogatstvima Bosne i Hercegovine, o njenim ljudima…”, uočava prof. dr. Sead Dizdarević u recenziji.

Taj lični pečat i ton koji ima ova knjiga majstorski je protkan dobro ispričanim pričama o nastanku i porijeklu gradova, kao i pričama o najznačajnijim historijskim ličnostima i događajima koje su ih obilježile. Primjetna je i autorova izuzetna upućenost u kulturni život Bosne i Hercegovine, znamenite ličnosti čije su sudbine bile neraskidivo povezane s tim gradovima. Ajanović ne kazuje samo o onim historijskim i arhitektonskim znamenitostima o kojima se danas lahko može saznati na internetu nego nas provodi i kroz književna djela koja opisuju određeni grad i koja su u njemu nastala. Svaki je grad za autora istovremeno i leksikon ličnosti koje su svojim djelima ostale zauvijek upamćene kao objedinjavajuća snaga i kohezivni faktor identiteta. Ajanović gradovima pristupa kao živim organizmima koji se rađaju, rastu, tuguju, vesele se, boluju… Ilustrirana mnoštvom fotografija, ova je monografija istinsko osvježenje i jedna od rijetkih monografija koja se može čitati kao knjiga – od korice do korice.

PROČITAJTE I...

Nakon albuma Firma Ilegal, grupu napušta Adisa Zvekić, glavni vokal, koautor tekstova i jedan od osnivača “originalne Dubioze”, zbog, kako je svojevremeno izjavila, “nedostatka slobode i prostora kako bi se ostvarila kao umjetnik kakav želi biti”. Već se tada moglo naslutiti da će bend pretrpjeti određenu transformaciju, ali da će u konačnici pribjeći općoj komercijalizaciji, bukvalizaciji i banalizaciji originalnog umjetničkog izražaja, niko nije očekivao, a trebao je

“Svakom moćnom, društveno pozicioniranom pojedincu narod lakše prašta, jer od njega očekuje neku pomoć, milost, sitnu ili krupnu uslugu... Ljudi najsurovije sude najslabijima, a za bogate i uticajne uvijek se nađu i riječi utjehe i riječi razumijevanja. Ljudi ljude uglavnom posmatraju kao nosioce neke zamišljene društvene gravitacije i uvijek prilaze onima za koje misle da su uticajniji”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!