Bošnjački zaokret: Putuj, Evropo

Čak i da se ne ostvari takav scenarij, da li je današnja krajnje licemjerna i ko zna kakva sutrašnja Evropska unija vrijedna tolikih odricanja Bošnjaka kao kolektiva, pogotovo jer u bilo kojoj varijanti pridruživanja Bosna i Hercegovina ne bi bila ništa više suverena nego što je sada, odnosno vjerovatno bi njena suverenost bila dodatno reducirana?!

Evropski komesar za pregovore o proširenju Johannes Hahn u intervjuu za časopis Politico izjavio je da se nijedna od šest država tzv. regije (Srbija, Crna Gora, Makedonija, Albanija, Bosna i Hercegovina i Kosovo) nije spremna pridružiti Evropskoj uniji barem još sedam godina, a da postoje i mišljenja kako je čak i taj rok preambiciozan.

Hahn je kao najbliže kandidate istakao Srbiju i Crnu Goru, koje su već započele pregovore, nakon njih Albaniju i Makedoniju, dok su Bosna i Hercegovina i Kosovo na začelju. Indikativno je njegovo objašnjenje zašto je Bosna i Hercegovina na pretposljednjem mjestu, a tiče se toga da ona funkcionira po “dejtonskoj” logici koja nije u skladu s “briselskom” logikom.

Ovakvo licemjerno objašnjenje ravno je onome da čovjeka koji nije lud zarobite u luđačku košulju pa ga zatim izopćite iz društva jer je navodno luđak. O kakvom je neprincipijelnom stavu riječ, svjedoči i sama činjenica da su favoriti, danas od agresije potpuno amnestirana Crna Gora, a sutra i Srbija, daleko ispred Bosne i Hercegovine u procesu pristupa Evropskoj uniji, i to ponajviše sasvim svjesnom odlukom službenog Bruxellesa.

Jedini razlog zašto je je Evropska unija uopće zainteresirana za Bosnu i Hercegovinu jeste sprečavanje rasta utjecaja “istočnih” sila, bila to Rusija, Turska ili Kina. Ovakvo ponašanje “stare dame” prema Bosni i Hercegovini već je postalo gotovo poslovično. A zanimljivo je i to što postaje očito kako se ta “stara dama” više ne pokušava čak ni pretvarati da posjeduje metaforičku bilo mrkvu, bilo štap. To pred Bosnu i Hercegovinu, ali naročito Bošnjake, postavlja neke suštinske dileme.

Sve veće centrifugalne sile unutar Evropske unije, moralni i ideološki bankrot same ideje ujedinjene Evrope, globalna kriza liberalne demokratije, insistiranje na “judeo-kršćanskom” civilizacijskom krugu, uspon krajnje ksenofobične desnice u mnogim državama članicama i tako dalje, ne samo što garantiraju to da Bosna i Hercegovina skoro sigurno nikada neće postati država članica već vrlo vjerovatno i da Evropska unija kakva je današnja neće ni postojati za koju deceniju.

Čak i da se ne ostvari takav scenarij, da li je današnja krajnje licemjerna i ko zna kakva sutrašnja Evropska unija vrijedna tolikih odricanja Bošnjaka kao kolektiva, pogotovo jer u bilo kojoj varijanti pridruživanja Bosna i Hercegovina ne bi bila ništa više suverena nego što je sada, odnosno vjerovatno bi njena suverenost bila dodatno reducirana?!

Kakva bi tek odricanja morali praviti u svjetonazorskom, ekonomskom i društvenom smislu, nije potrebno ni spominjati. Zbog svega toga, nameće se pitanje je li kucnuo trenutak da u ova burna vremena, kada se otvaraju neki drugi horizonti, bošnjačka politika mijenja svoju višedecenijsku paradigmu po kojoj “evropski put”, tj. Evropska unija, nije imala bilo kakvu alternativu?

Nije li možda vrijeme da se bošnjačka politika prestane ponašati kao da ne vidi slona u sobi i je li možda kucnuo čas da se preuzme puna i isključiva odgovornost za sudbinu vlastitog naroda i izađe ispod već odavno kao papir tankog šinjela međunarodnog tutorstva i navodne protekcije? Zabluda da se može održati status quo nije ništa drugo nego svjesno pristajanje da se bude ona žaba koju kuhaju na laganoj vatri.

PROČITAJTE I...

U toku je svojevrsna “false flag” operacija nastala u nekoj od regionalnih obavještajno-političko-medijskih kuhinja, a kojih je Dnevni avaz dio. Insistiranje Radončićevih novina da se radi o prijetnjama koje navodno dolaze iz “radikalnih islamističkih krugova”, pokušaj da se u to involviraju Radončiću omražene osobe iz pravosuđa poput Meddžide Kreso, otvoreno korištenje kao izvora čovjeka kojeg su do jučer na stranicama Avaza nazivali umno poremećenom spodobom, pokušaj da se prijetnje iskoriste da bi se atakovalo na OSA-u, još jedinu državnu instituciju koja nije pala u šape antidržavne osovine Dodik – Čović – Radončić, i suluda namjera da se za sve to optuži ni manje ni više nego Bakir Izetbegović pokazuje da je na sceni nešto više od standardnog Radončićevog političkog beščašća i uobičajenog avazovskog propagandnog oportunizma

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

KOMENTARI

  • Sead Jeleč 06.08.2018.

    Čega bi se to BiH trebala odreći da bi se priključilaEU? Korupcije, mafijaškog pravnog sistema, pljačke i strašenja svojih vlastitih naroda, korumpirane i stranačke policije i pravosuđa…? I koju bi to varijantu trewbala BiH da izabere umjesto EU? Ruski “komonvelt” ili Erdonaovu Tursku?ispada stvarno da je ovdje Dodik jedini “pravi Europejac”

    Odgovori

Podržite nas na Facebooku!