“Bošnjačka riječ” u Sarajevu

Časopis je zamišljen da se pojavljuje u četiri sveske i četiri broja u toku godine kako bi mogao da prati sva aktuelna dešavanja. I zaista je u prvih deset godina svog izlaženja zadovoljio primarnu namjenu, da informira raznoliku publiku o svim važnim segmentima koji su važni za Bošnjake. U ovih prvih deset godina smo donosili ozbiljne naučno-istraživačke radove, književne uratke bošnjačkih klasika, kanonskih pisaca, preko recentne književnosti i mladih pisaca, potom tekstova iz oblasti historije, historije književnosti”

 

Časopis Bošnjačka riječ, čiji je osnivač Bošnjačko nacionalno vijeće u Srbiji, je osnovan 2006. godine i, pored objavljivanja naučnih radova i istraživanja, radova iz književnosti i kulture Bošnjaka, pratio je i rad Bošnjačkog nacionalnog vijeća.

Prema riječima Esada Džudže, potpredsjednika Bošnjačkog nacionalnog vijeća u Srbiji (BNV), na osnovu toga se može napraviti presjek šta su Bošnjaci Sandžaka napravili u ovom ne tako kratkom periodu. “Mi u Srbiji uživamo kolektivna i nacionalna prava u skladu sa zakonom, ali i baštinom koju imamo od 1991. godine. U ovom časopisu, to je makar moj fokus, zastupljen je pokušaj da se na naučni način objasni šta smo mi to u Sandžaku uradili od 2004. do 2014. školske godine, kada smo cjelokupnu nastavu na bosanskom jeziku implementirali u Novom Pazaru, Tutinu i Sjenici.

Imali smo vrlo težak zadatak, da istovremeno rukovodimo procesom implementacije nastave na bosanskom jeziku, a i da na naučan način objasnimo šta to implementiramo u praksi. Ovdje je riječ ne samo o uvođenju bosanskog jezika kao nastavnog predmeta već o cjelokupnom modelu nastave kakva postoji u Srbiji na srpskom jeziku, mađarskom, albanskom, slovačkom, ruskom, rumunskom, i onda i na bosanskom jeziku. Dakle, djeca se već u predškolskoj dobi opredjeljuju hoće li da slušaju nastavu na bosanskom jeziku i od tada kreće nastava u prvom ciklusu osnovnog obrazovanja, drugom ciklusu osnovnog obrazovanja, a zatim i u srednjoj školi”, pojašnjava Džudžo.

Muhedin Fijuljanin, prvi urednik Bošnjačke riječi, prisjetio se vremena i osnivanja Bošnjačke riječi u trenutku kada u Sandžaku, kao i u cijeloj Republici Srbiji, nije postojao nijedan bošnjački štampani medij. “Zbog toga, informirati pripadnike svoje nacionalne zajednice, kao i širu javnost o događajima koji se zbivaju u samom BNV, a istovremeno pružiti priliku našim istraživačima da u takvom mediju objave svoje radove, nije bilo nimalo lahko. Mi smo praktično od početka samo ime časopisa dali kao neki početni, radni naslov. Međutim, ispostavilo se da sama koncepcija tog časopisa, a kasnije i njegov razvoj, ide u prilog da zadržimo taj naslov, jer će on s vremenom pokazati da u sebi sadrži filozofiju života Bošnjaka na svim prostorima ovog dijela Evrope, ne samo u Srbiji”, tvrdi Fijuljanin.

Prof. dr. Sead Šemsović, glavni i odgovorni urednik Bošnjačke riječi, napominje da je ovaj časopis najprije osnovan sa željom da pokrije više različitih oblasti, a koje su prepoznate kao važne za Bošnjake Novopazarskog sandžaka. “Te 2006. godine, ubrzo nakon uvođenja izbornog predmeta Bosanski jezik s elementima nacionalne kulture u osnovnu školu i izrade prvih udžbenika za ovaj predmet, osjetila se potreba da se može u periodičnoj publikaciji predstaviti šta je to bošnjačka književnost, historija, kultura i tradicija s jedne strane, a s druge strane kakva su trenutna dešavanja i poslovi i rad Bošnjačkog nacionalnog vijeća u tom razdoblju. Časopis je zamišljen da se pojavljuje u četiri sveske i četiri broja u toku godine, kako bi mogao da prati sva aktuelna dešavanja. I zaista je u prvih deset godina svog izlaženja zadovoljio primarnu namjenu, da informira raznoliku publiku o svim važnim segmentima koji su važni za Bošnjake.

U ovih prvih deset godina donosili smo ozbiljne naučno-istraživačke radove, književne uratke bošnjačkih klasika, kanonskih pisaca, preko recentne književnosti i mladih pisaca, potom tekstova iz oblasti historije, historije književnosti itd. Riječ je o vrlo širokom konceptu koji i ne može biti pretjerano dugo održiv u praksi ako poznajemo razvoj periodičnih publikacija. Onog trenutka kada dostignete određeni stepen razvoja, morate se pobrinuti da krenete ka narednom stepenu, jer, ako se zadovoljite tim prvim stepenom, sasvim je sigurno da će doći do urušavanja. Kada smo 2016. godine ocijenjeni za najbolji manjinski časopis u Republici Srbiji, u tom je trenutku definirano da u tom segmentu manjinskih časopisa više ne možemo učiniti ništa”, napominje Šemsović.

Zbog toga se od 2016. godine Bošnjačka riječ orijentirala u smjeru stručnih i naučnih radova iz više različitih oblasti, historije, kulturne historije, književnosti, historije književnosti, i to kroz različite modele. Šemsović kaže da se tu sada može čitati i o pitanju prošlosti Bošnjaka i prošlosti Sandžaka, i o znamenitim ličnostima, o govoru važnih pojedinaca iz bošnjačke prošlosti, o bošnjačkoj književnosti, zaboravljenim piscima… “Sada želimo da pokrenemo mlade, bez obzira na to da li potječu iz Novopazarskog sandžaka ili iz Bosne, koji će se baviti naučnim istraživanjem onih oblasti koje do tada nisu bile istražene. Mi smo u tom već prvom tako uobličenom časopisu uspjeli angažirati određeni broj ljudi i uspjeli smo privući pažnju i onim istraživačima koji će se pojaviti naredne godine za broj Bošnjačke riječi koji ovdje danas predstavljamo.”

Doc. dr. Nehrudin Rebihić, saradnik Bošnjačke riječi, govorio je o značaju ovog časopisa u kontekstu razvoja periodike, publikacije i časopisa kod Bošnjaka. Kazao je kako je većina časopisa koja je počela izlaziti još u austrougarskom periodu, pa između svjetskih ratova i nakon Drugog svjetskog rata, bila pod jakim utjecajem različitih ideologija, odnosno pod terorom ideologija ili prosrpskih ili prohrvatskih. “U tom kontekstu, tada se javlja slika Bošnjaka koja nije nastajala isključivo kao vlastita slika o sebi, već je često bila prilagođavana različitim ideološkim prilikama, ideološkim kontekstima. Stoga se nacionalna svijest Bošnjaka kroz časopise nije mogla razvijati onako kako bi se ona trebala ispisivati i protežirati.

Nije postojala mogućnost da Bošnjaci ispišu svoj identitet, da pisanje tog identiteta ostvare kroz časopise i da ga afirmiraju ostvarujući kulturna pitanja koja su važna za njihov identitet. Ovo traje sve do 1992. godine, kada se ta svijest osnažuje. Bošnjaci počinju ispisivati vlastiti identitet i počinju živjeti u svojim predstavama. Danas u časopisima poput Bošnjačke riječi imate mjerodavne informacije koje nisu opterećene niti individualnim interpretacijama, niti nekim, sa strane, jasnim ideološkim nakanama. Vi u tekstovima Bošnjačke riječi imate jasan naučni pristup, i to je jedna od glavnih karakteristika ovog časopisa koji protežira ne samo vrijednosti Bošnjaka u Sandžaku već on nastupa mnogo šire”, objašnjava Rebihić.

Tarik Ćušić, doktorand iz oblasti lingvistike i saradnik Bošnjačke riječi, naglasio je da ovaj časopis, posebno u posljednjim brojevima, donosi radove stručnjaka i naučnika koji su se pozabavili istraživanjem i proučavanjem tema vezanih za bosanski jezik, bošnjačku kulturu i bošnjačku književnost, te je zaključio da se o Bošnjačkoj riječi više ne može govoriti kao o informativnom časopisu, već kao o stručnom i naučnom.

 

PROČITAJTE I...

Strahovita je snaga zaborava! Čim sam saznao za postojanje tunela (ljeta 1993. godine), krenuo sam u sređivanje dozvola da iziđem na slobodne teritorije, dokle mi bude dopušteno, da svojim očima vidim rađanje jedne narodne vojske, da opišem to što vidim, da ta buduća vojska vidi svog “narodnog” pjesnika, s obostranom nadom da će možda od toga susreta i njemu i njima biti ljepše i lakše. Pamtim da smo preko Igmana “putovali” punih sedam dana. – Ali da nije urađena TV reportaža (s Mirzom Huskićem), da nisu urađeni ovi zapisi, sve bi požderala zvijer zaborava. Data u ovim zapisima, živa, neposredna historija pokazuje svoju žilavost i činjenicu da su se mnogi od naših današnjih problema koprcali u povijesnoj bešici već tih dana i godina. Hvala redakciji Stava što je prepoznala gotovo zaboravljenu životnost i živopisnost ovih zapisa. I oni su dio naše historije

Ove godine, 20. oktobra, navršava se stotinu četrdeset godina od austrougarske okupacije naše domovine, događaja u kojem je hiljade Bošnjaka svjedočilo svoju ljubav i odanost prema svojoj domovini, vjeri i narodu. Hiljade naših predaka i prethodnika dalo je tada svoje živote da bismo mi, njihovi nasljednici i potomci, danas živjeli. I evo, sto četrdeseti put dočekujemo godišnjicu okupacije bez ijedne riječi ili slova o njima. Za sto četrdeset godina nismo podigli nijedan spomenik našim junacima niti smo se puno trudili da bar sačuvamo njihove mezaristane, kojih je iz godine u godinu sve manje

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!