Bošnjaci kupili crkvu u Aachenu

Jedan džematlija mi je početkom ovog ramazana javio da se u našoj blizini pojavila zgrada na prodaju, ali da je riječ o crkvi. Otišao sam i moram priznati da sam, u momentu kad sam vidio objekt, zadrhtao od uzbuđenja. Sedam članova džematskog odbora otišlo je pogledati zgradu. Zaključili su da je to ono što traže i da je treba kupiti. Nas sedam složilo se da ćemo je kupiti makar došlo do toga da samo nas sedmero to mora otplatiti”

 

Pišu: Almir MEHONIĆ i Hamza RIDŽAL

Džemat u Aachenu prvi je osnovani džemat muslimana porijeklom iz Bosne i Hercegovine koji su u Njemačku došli kao radnici na privremenom radu u inostranstvu. Osnovan je sad već daleke 1978. godine. Prema službenim podacima sudskog registra pri Osnovnom sudu u Aachenu, kao i privatnog arhiva prvog imama Rasima ef. Hamidovića, osnivačka skupština održana je 19. novembra te godine.

Dr. hfz. Esnaf Begić s Instituta za islamsku teologiju Univerziteta u Osnabrücku, koji se u svom masterskom radu odbranjenom na Univerzitetu u Bochumu bavio pitanjem historijata vjerskog organiziranja Bošnjaka u Njemačkoj, smatra da je osnivanje ovog džemata mnogostruko značajno. “Prije svega, zbog okolnosti u kojima su se našli naši ljudi u novoj i kulturološki stranoj sredini. Postojala je velika vjerovatnoća kulturološke, a samim tim i vjerske asimilacije i ti su procesi itekako bili u toku. Dolazak imama i osnivanje džemata značilo je usporavanje i zaustavljanje tih procesa”, kaže Begić.

DŽEMAT U AACHENU KAO MATICA

U ovom kontekstu valja istaći i vrlo značajnu ulogu Islamske zajednice u tadašnjoj Jugoslaviji, koja je već početkom sedamdesetih godina slala svoje izaslanike po gradovima Zapadne Evrope s ciljem da istraže mogućnosti slanja imama. Islamska zajednica imala je razumijevanja za vjerske potrebe naših ljudi i nastojala je udovoljiti tim potrebama.

“Ja sam prije početka izrade svog magistarskog rada polazio sa stanovišta da je inicijativa za osnivanjem džemata i angažmanom jednog imama potekla od tih naših ljudi koji su došli u Njemačku na tzv. privremeni rad. Međutim, analizom meni dostupnih dokumenata, kako službenih u okviru Islamske zajednice, tako i spomenutog i vrlo brižljivo čuvanog arhiva Rasima ef. Hamidovića, nameće se zaključak da je tadašnja službena Islamska zajednica ipak vodila brigu o tim ljudima i nastojala im omogućiti vjerske usluge. Čak su i određena finansijska sredstva ulagana u taj projekt, što u vremenu kada je ona zbog otuđenja vakufske imovine od bivše komunističke jugoslavenske države bila na rubu svog finansijskog bankrota i nije bilo očekivano”, pojašnjava Begić.

Ove su činjenice tim prije značajnije ako su uzme u obzir da se osnivanje džemata zbilo u vremenu komunističkih režimskih stega kada se svaka vrsta ovakve aktivnosti vrlo lahko mogla proglasiti protudržavnim djelovanjem. Zbog toga je osnivanje prvog džemata u Aachenu i iz te perspektive gledano bio vrlo hrabar i važan korak. Konačno, ovaj džemat je značajan i zato što je on ustvari matica, ili, slikovito rečeno, klica iz koje su nastajali sljedeći džemati – u Frankfurtu i u Luksemburgu. Osnivanjem ovog džemata 1978. godine, započeo je proces nastajanja džemata u svim značajnijim gradovima u Njemačkoj, tako da je pred agresiju na Bosnu i Hercegovinu u Njemačkoj bilo već približno dvadesetak džemata. Do kraja agresije 1995. godine ovaj je broj narastao na 57. Oni su se te godine uvezali u jedinstvenu Islamsku zajednicu Bošnjaka u Njemačkoj. Danas ta krovna organizacija, dakle nakon četrdeset godina od osnivanja prvog džemata u Aachenu, broji približno osamdeset džemata, od kojih mnogi imaju vlastite vrlo funkcionalne i reprezentativne prostorije u vrijednosti od nekoliko desetina miliona eura.

Begić kaže da su to impozantni brojevi na koje se može i ima razloga biti ponosan. “Međutim, ovi brojevi su i velika odgovornost i obaveza. Ovaj značajan jubilej – četrdeset godina od našeg prvog džemata – trebalo je podići na krovni ili visoki nivo, da na jedan reprezentativan način predstavimo svoju historiju i razvoj kako članovima svojih džemata, tako i širokoj njemačkoj javnosti. Smatram da je bilo nužno ovu godinu proglasiti godinom jubileja, u kojoj bi se održavale razne vjerske, naučne, kulturne i sportske manifestacije s ciljem obilježavanja ove značajne obljetnice. Pogotovo zbog činjenice da se time, u današnjim vrlo turbulentnim vremenima, kada se o islamu i muslimanima u većinskom njemačkom društvu nerijetko govori u negativnom kontekstu, imala prilika predstaviti tradiciju islama bosanskohercegovačkih muslimana. Ne smijemo, naime, zaboraviti da su to muslimani koji su stoljećima, sve do danas, prolazili kroz razne civilizacijske, političke i ideološke izazove, a da su ipak uspjeli očuvati suštinu islama, kako u vjerovanju, tako i njegovoj vjerskoj praksi i etici. Velika je šteta, čak nemjerljiva, da ti aspekti islamske tradicije Bošnjaka nisu predstavljeni širokoj javnosti”, smatra dr. hfz. Esnaf Begić.

ŠTA S BUDUĆIM GENERACIJAMA

Sead Sadiković, aktualni predsjednik džemata u Aachenu, na početku razgovora za Stav također ističe dugu tradiciju ovog džemata koji je osnovan u arapskoj Bilal džamiji 19. novembra 1978. godine.

“Sadašnji broj članova približno je tristo, s kontinuitetom rasta. Naš džemat ima dobru saradnju sa svim džematima i vjerskim zajednicama, kako u Aachenu, tako i šire. Kupili smo vakufsku zgradu od 750 kvadratnih metara. Ona posjeduje mesdžid, učionice, kao i niz drugih pratećih prostorija koje će zadovoljiti sve naše kulturne i vjerske potrebe. U džematu se redovno održava vjerska pouka. Tradicionalno davanje hatmi polaznika Kur’ana uz provjeru znanja o vjerskim propisima, zatim tradicionalni godišnji mevlud. Svakog oktobra imamo i Dan otvorenih vrata, gdje postoji mogućnost posjete i razgledanja džamije za sve zainteresirane”, navodi Sadiković samo jedan dio aktivnosti džemata u Aachenu.

Begić ističe da je jubilej osnivanja prvog džemata u Aachenu možda dobar povod da se počne razmišljati šta će se dešavati u narednih četrdeset godina, ko će sačinjavati džemate, u kojem će se smjeru oni razvijati, šta će se dešavati s nadolazećim generacijama Bošnjaka čije veze prema domovini svojih predaka slabe. Ne smijemo zaboraviti da kod Bošnjaka u Njemačkoj već prirasta treća generacija i opravdano je pitanje koliko se u te generacije intelektualno, finansijski, organizacijski i strukturalno ulaže da bi oni ostali privrženi ovoj zajednici, zaključuje Begić.

Upravo u godini jubileja, u kojoj obilježava četrdesetu godišnjicu postojanja, džemat Aachen kupio je nove prostorije u kojima će se ubuduće odvijati njihove aktivnosti. Mehmed-efendija Jakupović, koji je u Aachenu imam već 23 godine, u razgovoru za Stav istaknuo je da je kupovina novih prostorija veliki iskorak za ovaj džemat.

“Ovo je druga kupovina u historiji džemata. Prva je bila započeta skupom 1997. godine. Tada su se džematske aktivnosti odvijale u prostoriji sastavljenoj od dvije garaže. Bilo je tu dosta posjetilaca, ali malo klanjača. Samo su nas jedna vrata dijelila od kluba. Uvidio sam da se tu ne može više voditi džematski život i odlučio potražiti rješenje. Odbio sam da budemo podstanari te smo počeli tragati za odgovarajućim prostorijama. Godine 1999. pojavio se jedan objekt koji nam je bio luka spasa. Kupili smo ga, a on je tada koštao 200.000 maraka. S tom je kupovinom džemat dobio novu snagu, nova krila, nove članove. On je veoma brzo otplaćen, s tim da smo u njega uložili još pedesetak hiljada maraka”, kazuje efendija. Ipak, nakon osamnaest godina rada, džemat je konstantno rastao te su kupljene prostorije postale pretijesne za sve aktivnosti džemata.

I IŠARET JE NEKAD DOVOLJAN

“Posljednje dvije godine razmišljali smo o rješenju ovog našeg ‘problema’. Razmišljali smo o kupovini neke hale ili zemljišta, ali ja sam imao priličan strah od takvih projekata, posebno kad je u pitanju kupovina zemljišta pa gradnja objekta, naročito zato što mi u džematu nemamo neke velike poduzetnike. Dvije godine smo bili u dilemi, ali ja sam uvijek odbijao da se uopće počne skupljati novac za neki projekt koji se još ne vidi. Ipak, nastavili smo tražiti rješenje. Posebno me obradovalo zanimanje za sudbinu džemata od strane druge i treće generacije Bošnjaka koji su doktori, inžinjeri, advokati… Uvidio sam da je to potencijal koji nudi mnogo više nego prije dvadeset godina. Jedan džematlija mi je početkom ovog ramazana javio da se u našoj blizini pojavila zgrada na prodaju, ali da je riječ o crkvi. Otišao sam i moram priznati da sam, u momentu kad sam vidio objekt, zadrhtao od uzbuđenja. Vidio sam da je to ono što nama treba. Obavijestio sam i neke članove odbora i nazvali smo da zakažemo termin za obilazak objekta. Dobili smo termin 19. juna. Zanimljivo je da je osnivačka skupština džemata održana 19. novembra 1978. godine, 19. marta održali smo prvi mevlud, 19. aprila prije deset godina obilježio sam trideset godina džemata. Nekako je sve bilo pod tim brojem 19, koji ima veoma lijepu simboliku, pa nam je i to što smo 19. juna dobili termin za razgledanje zgrade bio lijep išaret”, ističe Jakupović.

Sedam članova džematskog odbora otišlo je pogledati zgradu. Zaključili su da je to ono što traže i da je treba kupiti. “Nas sedam složilo se da ćemo je kupiti makar došlo do toga da samo nas sedmero to mora otplatiti. Ja sam na Bajramu tada rekao džematlijama da smo našli objekt koji bi mogao riješiti naše dileme, te sam proučio dovu: ‘Dragi Allahu, ako je ovaj objekt rješenje za nas, naš džemat i njegovu budućnost, onda nam objekt približi, a ako u njemu nema hajra za nas, onda nas udalji od njega.’ Poslije Bajrama smo dobili termin za potpisivanje ugovora kod advokata i sve je završeno u rekordnom roku. Tako smo kupili novu apostolsku crkvu, iako je bilo nekih rezervi s njihove strane, kad su čuli da smo mi muslimani i da ćemo tu klanjati. Kad sam vidio dileme u očima Opekovskog, koji je pregovarao s nama u ime prodavca, rekao sam mu da sam imam u džematu duže od dvadeset godina i da sam aktivan u međureligijskom dijalogu više od deset godina. On me zamolio da mu pošaljem naš statut, sudsku prijavu, potvrdu da sam aktivan u međureligijskom dijalogu… Odmah sam to poslao i još sam nazvao jednog svećenika, Kristijana, koji nam je bio od velike pomoći”, kaže efendija.

Cijena objekta iznosila je 342.000 eura i još 20.000 eura poreza, a vrijedne džematlije Aachena odmah su organizirale akciju vakifa. “Već 15. novembra imali smo potrebnu sumu na računu i isplatili smo objekt i porez u cijelosti. Mi smo sabrali 332.000 eura i imali smo jednu malu pozajmicu da to završimo. Imao sam veoma lijepih primjera da su nam naši ljudi iz drugih džemata nudili pozajmice, a džemat Viten sabrao je 4.000 eura. Niko se nije nadao da ćemo uspjeti ovako brzo sakupiti novac”, ponosno ističe efendija Jakupović.

Kaže da je prošlog petak njemačka televizija ZDF pravila reportažu o doživljaju bosanskog islama, te su tim povodom došli u najstariji bošnjački džemat u Aachenu. “Da nismo kupili ovu novu zgradu, bilo bi me sramota kao imama da ugostim te ljude i da se predstavimo njemačkoj javnosti kao najstariji džemat, a da nemamo prikladne prostorije”, kaže Jakupović. Na pitanje o vezama s Islamskom zajednicom u Bosni i Hercegovini, Jakupović kaže da se ne slaže uvijek sa svim odlukama koje se donose u Sarajevu, ali ističe njenu neizrecivo važnu ulogu u organiziranju vjerskog života.

“Nama je zajednica veoma važna. Važna nam je kao karika bez koje mi Bošnjaci ne bismo imali vodilju i uže za koje se svi držimo”, ističe Jakupović, pozivajući na prvi godišnji mevlud u novom objektu koji će biti održan 25. novembra na kojem će gostovati dr. hfz. Benjamin Idriz i Muharem ef. Mešinović.

PROČITAJTE I...

Mina Ibrahimović vratila se u svoje Dimniće prije nekoliko godina, kako kaže, da tu liječi svoju tugu. Mini su u genocidu ubijeni sinovi Saib i Samir, te muž Sadik. Do prije dvije godine živjela je u drvenoj kućici. Federalno ministarstvo za izbjeglice napravilo joj je kuću i sad joj je lakše. Mina ima ovce i koze, ukupno pedesetak grla. Ima dosta voća, a uzgaja i povrće

: Crkva Manastira u Zavali jedini je primjer polupećinske crkve u Bosni i Hercegovini i nalazi se u istoimenom selu u zapadnom dijelu Popovog polja, četrdesetak kilometara južno od Stoca. Mještani kažu da je Manastir dio religijskog, kulturnog i prirodnog konteksta povezanog atrakcijama u Popovom polju kao što su pećina Vjetrenica, ostaci srednjovjekovnih crkava, stara željeznička stanica, kula, niz stambenih objekata u selu Zavala i Trebišnjica, najveća ponornica u Evropi

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!

error: Sadržaj je zaštićen!