Napad u Bielefeldu: Bošnjaci dijele sudbinu ostalih muslimana u Evropi

Ovo je samo jedan među stotinama napada na vjerske objekte muslimana koji žive u ovoj evropskoj zemlji. Sa sagovornicima Stava koji žive u Njemačkoj razgovarali smo o motivima napada, položaju muslimana u Njemačkoj, kao i odnosu njemačkih vlasti prema njima

U srijedu 1. februara za sada nepoznati počinioci izvršili su napad na džamiju Islamske zajednice Bošnjaka u sjevernoistočnom njemačkom gradu Bielefeldu.Napad se dogodio u 3:30 nakon ponoći, kada su nepoznata lica polomila prozor i ubacila molotovljev koktel u prostorije Islamskog centra, čime je izazvan požar.

Pokušaj ubistva imama

Požar u džamiji Bielefeldu intervencijom vatrogasne službe brzo je ugašen. Za vrijeme napada u prostorijama se nalazio imam Pašo ef. Fetić, koji ondje i inače boravi. Efendija Fetić izjavio je za Stav da je bio pozvan na razgovor u policiju. “Pitali su me o svim detaljima. O počiniocu mi nisu ništa htjeli reći. Kazali su mi samo da su oni taj napad naznačili kao pokušaj ubistva imama, jer sam ja bio u zgradi i na tom nivou slučaj istražuju”, kaže Fetić i dodaje da nije nikad imao nikakvih neprijatelja, ni u Njemačkoj niti bilo gdje drugo. Prema njegovim procjenama, riječ je o klasičnom napadu na džamiju kakvih imamo širom ove države, ali i cijele Evrope. S obzirom na to da je na zgradi vidno istaknut logo Islamske zajednice i natpis “Džemat Bielefeld”, to je, smatra on, moglo privući pažnju napadača.

U Bielefeldu živi oko tri hiljade Bošnjaka, od toga 110 redovnih članova džemata. Pored bošnjačkih, postoji desetak turskih džamija, dvije arapske i jedna albanska. Efendija Fetić kaže da su se prošle godine dogodila dva slična napada na dvije turske džamije.

“Do sada to nisu bili okarakterizirani kao teroristički napadi. Mi smo imali 3. oktobra dan otvorenih vrata u Njemačkoj. Pozvali smo komšije. Bila je jedna porodica njemačkih intelektualaca koja se s posebnom pažnjom zanimala za islam i muslimane iz Bosne. Nisam primijetio nikakvu netrpeljivost za tri godine koliko samo ovdje. Ali u svakom narodu ima loših i dobrih. Ogriješio bih se kada bih davao neke ocjene ili procjene”, kazao je Fetić i dodao da mu dosadašnji rad istražitelja i policije ostavlja utisak da se njemačke vlasti doista trude otkriti počinioca te da su prema njemu bili krajnje korektni.

Fetić smatra da se organiziranje Bošnjaka u Njemačkoj iz godine u godinu popravlja. “Pokušava se kroz normativna akta džemate organizirati u medžlise. Kao u svim zajednicama, i ovdje imamo određenih suprotstavljanja u mišljenjima i stavovima. Ali ocjenjujem da sve ide jednim stabilnim putem”, tvrdi Fetić.

Povodom napada na Islamski kulturni centar u Bielefeldu oglasio se i reisul-ulema Husein ef. Kavazović osudivši ovaj vandalski čin, ali je istaknuo i svoje povjerenje u njemačke institucije.

Napadi se ne smiju generalizirati

Esnaf Begić, asistent na Institutu za islamsku teologiju Univerziteta Osnabrück, smatra da se i ovaj napad treba posmatrati u kontekstu jačanja desnice u zapadnoevropskim društvima. Po njegovom mišljenju, u Njemačkoj je tome doprinijelo neslaganje s migrantskom politikom u ovoj zemlji, koju zastupa i provodi njemačka kancelarka Angela Merkel. “U javnom diskursu, gotovo bez izuzetka, stavlja se znak jednakosti između muslimana i migranata koji slijedom izbjegličke krize dolaze u Njemačku. Svoj udio u tome imaju i mediji, koji su svojim dijelom populističkim izvještavanjem i često nategnutim, fabriciranim stavljanjem islama i muslimana u kontekst netolerancije, nasilja, navodne nespojivosti islama s vrijednostima zapadnih društava, pospješili širenje desnoradikalnih shvatanja. Mora se, međutim, istaći da ima i muslimanskih grupa i pojedinaca koji svojim govorom, djelovanjem, javnim nastupima i postupcima pridonose etabliranju takvih stereotipnih predstava o islamu i muslimanima”, kaže Begić.

Antimuslimanski rasizam i islamofobija u konstantnom su porastu u Njemačkoj, pogotovo nakon izbjegličke krize. “To se može i kvantitativno dokazati i činjenicom da su posljednjih godina učestaliji napadi na džamije, kao što je sada slučaj s našom, bošnjačkom u Bielefeldu. Osim toga, sve su češće situacije da žene muslimanke, koje se kao takve lahko mogu prepoznati u javnom prostoru zbog nošenja hidžaba, bivaju izložene verbalnim, čak i fizičkim napadima. Medijska pozornost u ovakvim slučajevima, nažalost, vrlo često svodi se na minimalnu”, upozorava Begić.

Dodaje da nerijetko i oni koji u političkom, medijskom ili znanstvenom kontekstu, bez obzira na to je li riječ o muslimanima ili ne, imaju uravnotežen odnos prema islamu i muslimanima, dobivaju prijetnje, uvrede i izloženi su pritiscima svakojakih oblika. Begić je naveo primjer Instituta za islamsku teologiju Univerziteta Osnabrück, gdje radi, na kojem su prijeteća i uvredljiva pisma postala gotovo svakodnevna pojava.

“Naravno, ima napada na džamije motiviranih i, primjerice, političkim dešavanjima u Turskoj, gdje pripadnici ili simpatizeri terorističke organizacije PKK napadaju turske džamije, i o tome se u kontekstu ovih ataka na džamije također mora voditi računa”, naglašava Begić.

On cijeni da se porast broja napada na muslimane i njihove objekte ni po koju cijenu ne smije generalizirati. “Njemačka je pravna država s jakom demokratijom. Uvjeren sam da će, bez obzira na jačanje desničarskih struja, s njima uspjeti izaći nakraj. Mislim da to potvrđuje i ovaj konkretni napad na našu džamiju u Bielefeldu. Sigurnosne i policijske strukture djelovale su veoma brzo i obavile uviđaj. Mora se imati povjerenja u to da će ovaj slučaj biti rasvijetljen, a počinilac ili počinioci i njihovi motivi razotkriveni”, kaže Begić.

Uspješna integracija Bošnjaka

Prema njegovom mišljenju, ovaj se napad ne može tumačiti, barem za sada ne postoje pokazatelji za to, kao eksplicitan i ciljan napad na Bošnjake, nego ga treba posmatrati u kontekstu iznesenih stajališta o razvoju desničarskih tendencija, netrpeljivosti prema strancima generalno i muslimanima konkretno. “Bošnjački muslimani možda su jedna od najbolje integriranih muslimanskih grupa u njemačkom društvu. Glavni razlog tome jeste, ustvari, za Bošnjake karakteristično poimanje islama, odnosno islamska tradicija Bošnjaka koja nas je naučila u različitim i vrlo izazovnim društveno-političkim i državno-pravnim situacijama u prošlosti ostati vjernim temeljnim islamskim učenjima i principima, a pritom se uspjeti izboriti s raznolikim izazovima sredine. U takvom se kvalitativnom kontekstu Bošnjaci prepoznaju i u Njemačkoj, iako u kvantitativnom smislu njihova općedruštvena pojava, angažman i doživljavanje u njemačkom društvu, po mom sudu, nisu dovoljno izraženi, moguće da su čak nekada i minorni”, kaže Begić.

Dodaje da za to postoji niz različitih faktora, kao što je brojčana nadmoć muslimana turskog porijekla, a nakon izbjegličke krize i muslimana iz arapskih zemalja. Međutim, možda je najvažniji razlog taj što Islamska zajednica, kako u Bosni i Hercegovini, tako i u Njemačkoj, kao institucija kroz koju su Bošnjaci u Njemačkoj najbolje organizirani, do sada u koncepcijskom smislu svoga djelovanja nije dovoljno ulagala u kadrove koji bi je u raznim segmentima predstavljali i promovirali u njemačkom društvu, smatra Begić.

“Iako ima Bošnjaka koji već u trećoj generaciji žive u Njemačkoj, i dalje se izuzetno naglašava fokusiranost na Bosnu i Hercegovinu, a pri tom se zapostavlja podrška raznim vrstama angažmana koji se referiraju na Njemačku”, kaže Begić i navodi primjer vrlo uspješne i već tradicionalne akcije prikupljanja sredstava za stipendiranje učenika i studenata kroz džemate Islamske zajednice Bošnjaka u Njemačkoj koja se isključivo odnosi na Bosnu i Hercegovinu. Koliko je god, zbog teške ekonomske situacije u Bosni i Hercegovini, takav koncept opravdan, on smatra da je istovremeno opravdano pitati se i zašto se makar jedan dio tih sredstava ne ulaže u “njemački” kadar i nadolazeće generacije kako bi ih se vezalo za Islamsku zajednicu? “To nije slučaj i onda ne treba iznenađivati kada naša bošnjačka omladina i buduće generacije sve manje interesa pokazuju za općedruštveni angažman kroz i u ime Islamske zajednice”, ističe Begić.

Osvrnuo se i na problem organizacije strukture Islamske zajednice Bošnjaka u Njemačkoj i odnosa s Islamskom zajednicom u BiH. “Moraju se uz uključivanje svih relevantnih aktera, uz ekspertize i sagledavanja uvjeta rada i djelovanja Islamske zajednice u njemačkom društvu, sadržinski koncepcionalno, organizacijski strukturalno i institucionalno pravno, izraditi i definirati principi njenog djelovanja u budućnosti i pozicioniranja u njemačkom društvu. U suprotnom, da parafraziram jednog njemačkog pravnika turskog porijekla Murata Kaymana, ako se u dosadašnjem radu i koncepciji Islamske zajednice nešto ne promijeni, u budućnosti ništa više neće biti kako je bilo”, kaže Esnaf Begić.

Hrvatski model ne može se prenijeti na Njemačku

Konačno, smatra on, to je i cilj njemačke države koja traži model za institucionaliziranje islama. Prethodnih dana, u našoj i hrvatskoj štampi primijećena je informacija da Njemačka u tom kontekstu želi primijeniti tzv. “hrvatski model” institucionaliziranja islama. “Ne znam sve detalje takvog nauma, ako on uopće i postoji, ali mislim da se ne može nikako govoriti o prenošenju tog modela u njemački kontekst. I za ovo ima više razloga: povijesne, društveno-pravne i društveno-političke okolnosti prisutnosti islama i muslimana previše su različite u Njemačkoj i Hrvatskoj da bi takav jedan ‘hrvatski model’ bio primjenjiv u njemačkom kontekstu. Osim toga, ne treba izgubiti iz vida, i to je možda i najodlučujući faktor, da muslimani turskog porijekla brojem dominiraju među muslimanima u Njemačkoj. Nikakvo rješenje institucionaliziranja islama neće moći teći bez njih, a koliko su oni spremni, imajući u vidu različite organizirane muslimanske zajednice turskog porijekla, prihvatiti ovaj ‘hrvatski model’, to niko ne zna. Stoga mislim da je ovoj vijesti dato više pažnje nego što ustvari zaslužuje, konačno takvo što, čini mi se, uopće nije bila tema u njemačkim medijima. Da je možda riječ o nekim načelnim principima institucionaliziranja islama koji bi uvažavali i iskustva iz Hrvatske, to ne sporim”, tvrdi Begić.

Midhat Hajrović, koordinator Islamske zajednice Bošnjaka u Njemačkoj za dijalog i institucionalnu saradnju za Hessen, kaže da najnoviji statistički podaci govore da se u prosjeku svake sedmice desi po jedan napad na muslimanske objekte u Njemačkoj. Takvih je napada od terorističkog napada na trgovinski centar u New Yorku 2001. godine pa do danas bilo više od 400. “Napad molotovljevim koktelom na bošnjačku džamiju u Bielefeldu samo je jedan u nizu. Nema nikakve sumnje da je riječ o još jednom politički motiviranom napadu u kojem se iskazuje netrpeljivost prema muslimanima. Nekada se to čini ispisivanjem nacističkih parola po zidovima džamija, nekada demoliranjem prostorija, ispred ulaza ostavljaju se svinjske glave, nekada se podmeću požari, a u Dresdenu je na samom ulazu u Fatih-džamiju aktiviran eksploziv. Nažalost, samo mali broj tih napada u javnosti dobije publicitet koji zaslužuje i vrlo mali procent ih bude do kraja rasvijetljen”, tvrdi Hajrović.

Jednako kao i Begić, i Hajrović smatra da slučaj iz Bielefelda nema direktne veze s Bošnjacima kao etničkom skupinom. “Mi samo dijelimo sudbinu ostalih muslimana u Njemačkoj. Terorizam u svijetu, ratovi, jačanje desničarskih političkih organizacija, problem izbjeglica, ali i neodgovorno ponašanje političara i medija uzroci su ovakvom stanju. Zbog toga je situacija prilično teška i izlazak iz nje neće biti jednostavan. Neki čak upozoravaju da ovo stanje podsjeća na ono uoči Drugog svjetskog rata kada su Jevreji bili diskriminirani i proganjani. Država ima mehanizme, ali i obavezu da se izbori s ovim problemom i da zaštiti svoje građane, a muslimanske organizacije, među njima i one bošnjačke, trebaju insistirati na tome da ti mehanizmi budu iskorišteni.”

Muslimani trebaju sami sebe prezentirati

Istraživanje Univerziteta u Münsteru pokazalo je da je negativan odnos građana prema muslimanima najizraženiji ondje gdje muslimani najmanje društveno djeluju. Hajrović smatra da to jasno ukazuje na potrebu da se muslimani pojedinačno, ali i kroz svoje organizacije i džemate intenzivnije uključe u javni život i sve društvene tokove. “U svakodnevnom životu, u školi, na poslu, na sportskom terenu ili jednostavno u komšiluku, muslimani mogu i trebaju dati svoj doprinos razbijanju predrasuda i ispravnom razumijevanju i muslimana i islama”, kaže Hajrović.

On se osvrnuo na nedavni susret hrvatskog muftije Aziza ef. Hasanovića s državnim ministrom za evropske poslove Savezne Republike Njemačke, kada je istaknuto uvjerenje da bi hrvatsko iskustvo islama moglo poslužiti kao model za integraciju islama u njemačko društvo. “Kada već govorimo o ovoj ideji, onda je nužno istaći da je u ovom kontekstu njemačko društvo mnogo kompleksnije od hrvatskog te da tzv. hrvatski model, ma šta to značilo, može imati jako ograničen značaj za zemlju poput Njemačke. Historijska iskustva, brojnost i posebno etnička struktura muslimana, njihove veze s matičnim zemljama, pravni okvir te posljedice svjetske izbjegličke krize neka su od bitnih pitanja u kojima se Hrvatska i Njemačka znatno razlikuju. U svakom slučaju, integracija islama i muslimana u zapadnoevropska društva prilično je konfuzno pitanje jer još ne postoji jasna definicija pojma integracije”, kaže Hajrović.

Prema njegovom mišljenju, mnoge debate o ovom pitanju pokazale su da je donošenje jasne definicije tog pojma pravi izazov i veliki problem, kako za političke, tako i za akademske krugove. A lepeza ponuđenih odgovora ide od poštovanja ustava kao potrebnog i dovoljnog uvjeta, pa sve do odricanja od vlastitog identiteta, što je čista asimilacija, smatra Hajrović. “Do dan‑danas u vezi s tim pitanjem ne postoji konsenzus, te svaki razgovor o modelima integracije treba posmatrati kroz prizmu te činjenice. A vjerovatno najbolji odgovor na ovo pitanje daju dvojica intelektualaca muslimana. Tariq Ramadan smatra da nikakav razgovor o integraciji u zapadnoevropska društva nema smisla jer na tom prostoru muslimane žive već nekoliko generacija. Oni više nisu migranti već kulturno pripadaju tom podneblju. Muslimani u Evropi su danas, smatra Ramadan, svoji na svome. Umjesto integracije, on se fokusira na pitanje doprinosa koje muslimani trebaju dati izgradnji zajednice i potrebi otklanjanja poteškoća koje stoje na tom putu. A Ferid Muhić u svojoj knjizi Islamski identitet Evrope iznosi i dokazuje tvrdnju da islam nije ugradio neke cigle u zdanje Evrope već je njen organski dio konstitutivni element evropske realnosti i imanentni činilac njenog sastava. O kojoj integraciji onda ovdje govorimo?”, pita se Hajrović.

Predsjednik udruženja Mreža bosanskohercegovačkih studenata i akademičara u Njemačkoj Ahmed Spahić kaže da je odgovor Vlade Njemačke na napade na vjerske objekte jasan. “Drago nam je da je upravo Njemačka ona zapadnoevropska zemlja koja je imala snage primiti izbjeglice i što ona to može ekonomski i na druge načine podnijeti. Tu su državni vrh, ali i Crkva odigrali ključnu ulogu”, kaže Spahić.

Kada je riječ o položaju Bošnjaka, Spahić smatra da su oni jedna od najbolje integriranih grupa u njemačkom društvu te da su uključeni u razne sfere društvenog života. “Islamska tradicija Bošnjaka izuzetno je cijenjena, muslimani iz Bosne i Hercegovine dio su novih procesa institucionaliziranja islama u ovoj zemlji, što je jako dobro. Upravo kako bi pokazali i istakli uspješne primjere Bošnjaka, ali i drugih Bosanaca i Hercegovaca u Njemačkoj, uspostavili smo i Mrežu bosanskohercegovačkih studenata i akademičara u Njemačkoj, koja ima svoj magazin Pangea, mentoring‑program, Business Club i projektnu grupu zaduženu za studensku saradnju i razmjenu s Bosnom i Hercegovinom. Pojedinci su izuzetno uspješni, ali treba nam više umrežavanja, razmjene i međusobnog pomaganja”, poručuje Spahić.

PROČITAJTE I...

Poslije decenija stagnacije i veoma usporenog razvoja, a nakon petnaest godina ubrzanog, teško je očekivati od Turske da stane. No, SAD i EU moraju se pomiriti s tim da se zubna pasta ne može vratiti u tubu, te da sada imaju posla sa zemljom koja zahtijeva ravnopravni tretman

Važnost ovog procesa ne može se precijeniti upravo zbog veze FETÖ-a s pučem. Ta veza, koliko god bila jasna u Turskoj, (i dalje) jeste nejasna ili “nejasna” posmatračima izvan Turske. Strani izvještači, barem sudeći po tome kako se o početku suđenje izvještava u inostranstvu, potrudit će se da to tako (nejasno) i ostane

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!