Bosna nije “između” jednih i drugih nego je “zajedno” i s jednima i s drugima

Veliko tursko tržište nam je otvoreno, za neke proizvode čak i bez carina, što najbolje mogu potvrditi naši proizvođači. Ali to ne žele priznati pojedini komentatori društvene zbilje jer je mnogo zanimljivije zastrašivati narod koji se raduje dolasku velikog državnika i prijatelja. A pamet naroda opasno je potcjenjivati, pogotovo ako znamo da će nakon Erdoğana u BiH i dalje dolaziti prijatelji i s Istoka i sa Zapada

PIŠE: Elvir Resić

Kad se spomene najavljena posjeta Recepa Tayyipa Erdoğana Sarajevu, gotovo niko ne ostaje ravnodušan. Narod uglavnom blagonaklono gleda na dolazak jednog od najvećih svjetskih državnika, dok ih dio “komentatora društvene zbilje” po ustaljenoj metodi dubokoumno pokušava zaplašiti da će Erdoğanovim dolaskom Bosna i Hercegovina izgubiti prijatelje na Zapadu. Na sličan su nas način, isti komentatori, plašili kako će s dolaskom Arapa iz Bosne pobjeći Nijemci, Englezi, Italijani i drugi evropski turisti.

Pritom se navode potpuno iracionalni argumenti. Tako, naprimjer, u svom osvrtu na Erdoğanov dolazak Ivana Marić kaže kako će BiH time dobiti samo “prezir zapadnih sila”, a predsjednik DF-a Željko Komšić, u iskazivanju svog otpora prema Erdoğanovom dolasku u BiH, zabrinuo se za “suverenost BiH”, aludirajući na to da se ovim događajem ona dovodi u pitanje. Ni Marić ni Komšić ne objašnjavaju svoje tvrdnje, naprosto zato što su neobjašnjive.

Prvo, države jedna drugu ne preziru jer je to u uvjetima mira i u međunarodnim odnosima nezamislivo. Zapravo, Bosna i Hercegovina ovakvom i sličnim posjetama dobija na značaju. Bliski odnosi s Turskom podrazumijevaju bolju ekonomsku saradnju i čvršće povezivanje tržišta dviju zemalja, čime jača pozicija bh. ekonomije. Zdrava logika kaže da, kada imate jednog snažnog i utjecajnog prijatelja, vaša sposobnost da razvijate prijateljstva s drugima raste, a ne opada. Osim toga, naši komentatori i analitičari zaboravljaju da savremena Turska i Zapad nisu ni u kakvom sukobu nego su, naprotiv, saveznici na svim ozbiljnim strateškim pitanjima.

Komšićeva briga o suverenitetu BiH mogla bi imati smisla samo da je Turska neprijateljski nastrojena prema BiH i da, a to je najvažnija stvar, graniči s našom zemljom, pa da postoji teoretska mogućnost da nam nekom vojnom akcijom ugrozi suverenitet. Dakle, ne postoji nikakav, ama baš nikakav razlog za zabrinutost nekadašnjeg člana Predsjedništva, osim što se na ovaj način pokazuje koliko diplomatske aktivnosti Bakira Izetbegovića nadmašuju njegove.

Ne trebaju nas brinuti ni malobrojni “mislioci” koji uporno nastoje obezvrijediti pozitivnu ulogu Turske u našoj zemlji. Provlači nam se, tako, duhovita opaska kako “Turska Bosni daje ljubav, a Srbiji novac”. Iako bi nam to trebao biti kompliment jer je ljubav za neke svakako važnija od novca, stvarni pokazatelji govore da Turska najviše državnog novca ulaže upravo u Bosnu i Hercegovinu.

Samo TIKA (Turska razvojna agencija koja raspolaže državnim novcem) u našoj zemlji realizirala je gotovo hiljadu projekata, pri čemu je potrošeno deset puta više novca nego na projekte u susjednoj Srbiji. Za komentatore je možda zanemarivo, ali za obične ljude sigurno nije, da se godišnje u Tursku izveze pet hiljada tona mesa, te da su otvorene povoljne kreditne linije turske državne banke za bh. privrednike, koji su ranije posuđeni novac od evropskih banaka vraćali s visokim kamatama.

Veliko tursko tržište nam je otvoreno, za neke proizvode čak i bez carina, što najbolje mogu potvrditi naši proizvođači. Ali to ne žele priznati pojedini komentatori društvene zbilje jer je mnogo zanimljivije zastrašivati narod koji se raduje dolasku velikog državnika i prijatelja. A pamet naroda opasno je potcjenjivati, pogotovo ako znamo da će nakon Erdoğana u BiH i dalje dolaziti prijatelji i s Istoka i sa Zapada jer Bosna nije “između” jednih i drugih nego je “zajedno” i s jednima i s drugima.

PROČITAJTE I...

Fahrudin Jašarević poznat je pod nadimkom Babo. Prekaljeni je policijski inspektor, specijalac i instruktor Specijalne policije. Nadimak je dobio od kolega kao najstariji specijalac u redovima policijske jedinice “Alfa”. Zapovjednik je Počasnog voda Bošnjaka Republike Hrvatske. Od prvog do zadnjeg dana branio je Hrvatsku od srpske agresije, dva je puta teško ranjavan. No, sudjelovao je i u odbrani Bosne i Hercegovine od agresije. Kaže da ima dvije domovine i na to je ponosan. “Istinski, iz srca to osjećam”, otkriva nam Babo, s kojim smo razgovarali netom prije nego je Počasni vod dočekao predsjednika SDA Bakira Izetbegovića pred Spomenikom Bošnjacima palim u Domovinskom ratu ispred Zagrebačke džamije, gdje su zajednički proučili Fatihu

U pokušaju odbrane grada sudjelovali su članovi Štaba teritorijalne odbrane i rezervnog sastava policije te patriotske lige iz nekoliko krajiških općina. Nakon dvodnevnih borbi 21. i 22. aprila, jedinice koje su pružale otpor povukle su se na lijevu obalu Une. Dva dana poslije, ove su jedinice još jednom pokušale ovladati gradom i zadržati ga u svojim rukama. U ranim jutarnjim satima 24. aprila prešli su most i zauzeli sve ranije objekte izuzev raskršća na Lipiku, ali zbog umora i gladi te očigledne nadmoći neprijatelja u ratnoj tehnici i naoružanju, bili su uvečer primorani povući se na lijevu obalu

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!