Bosna i Hercegovina u kineskom stoljeću

Ovdje se Bosna pojavljuje kao kolateralna žrtva dugih i teških pregovora Evropske komisije s Kinom. Pitanje je koliko će Bosna na putu u članstvo u Evropskoj uniji morati pratiti stavove i dosege njezinih pregovora s Kinom. U tom nadmetanju ne treba zaboraviti ni američke interese te pritisak SAD-a da EU i njihovim proizvodima otvori vrata smanjenjem carina i ostalih regulatornih ograničenja. U tom smislu, i investicije i plasmani roba i usluga otvarali bi se američkim kao i kineskim kompanijama.

Nakon susreta na premijerskoj razini u formatu Kina + 16 zemalja Srednje, Istočne i Jugoistočne Evrope u Dubrovniku, kojem je na koncu pristupila Grčka, povećavši klub na 17 evropskih država koje, unatoč sumnjama EU, žele saradnju s Kinom, posebno uključenje u infrastrukturni projekt “Road and Belt”, neka su pitanja ipak ostala neodgovorena, a mogla bi biti suštinska. Optimizam u izjavama političkih lidera nakon samita ipak ne odražava pravo stanje stvari. Kako god to javnosti zvučalo primamljivo radi investicija i zapošljavanja.

Naime, kako god optimistično zvučala najava predsjedavajućeg Vijeća ministara Denisa Zvizdića o očekivanih 100 hiljada kineskih turista u Bosni i Hercegovini, stvaran domet ovog formata moći će se spoznati tek uključenjem u inicijativu “Road and Belt”. Dobro je da kineski turisti dolaze u Bosnu i regiju, no njihov utjecaj na ekonomski rast ne može biti znatan. Regiji trebaju infrastrukturne i proizvodne investicije za stvaran rast BDP-a.

Najave velikih kineskih investicija, bez obzira na već uloženo (recimo, kupnja luke Pirej), susreću se s nekim razumnim rezervama. Prvo, Kina je dosad vrlo malo investirala u “green field”, odnosno nove investicije, većinom kupujući postojeće kapacitete u problemima (poput luke Pirej). Nadalje, praksu “brown field” investicija, odnosno akvizicija, EU ne gleda s odobravanjem, već bi htjela otvoriti širokopojasnu saradnju u oba smjera, privlačeći investicije “ab ovo”, te tražeći od Kine da otvori svoje tržište kao što je evropsko otvoreno Kini. Iako je to tek uvjetno ispravno, jer je EU u zemljama tranzicije isto tako počela s “brown field” investicijama, kupujući najlukrativnije kapacitete, kao što je i različitim regulativama (navodno, kvaliteta radi) ograničila plasman kineskih, ali i američkih proizvoda na svoje tržište.

Nadalje, gradnja spornog Pelješkog mosta nije kineska, a kamoli kineska “green field” investicija. Kinezi su samo izvođači radova koje s 85 posto finansira EU, a s 15 posto RH. Autor ima nešto iskustva s kineskim tvrtkama, pa i onim najvećima, i može posvjedočiti da Kinezi načelno vrlo oprezno ulaze u pregovore koji dugo traju, počesto s neočekivanim obratima i novim momentima, pa gromoglasne najave iz Hrvatske o gradnji nizinske pruge Zagreb – Rijeka i ulaganja u posrnula velika brodogradilišta više govore o željama Hrvatske da svoje teške infrastrukturne i druge nedostatke riješi uvaljujući ih drugima, nego o stvarnom kineskom interesu. Konačno, sam je premijer Plenković spustio loptu kada je riječ o “kineskom interesu” za grupu “Uljanik”.

Što se tiče bosanskih investicija, osim Dodikovih dogovora o gradnji suštinski neisplative autoceste, neuspjelih lobiranja za koncesiju za izgradnju i korištenje brze ceste Lašva – Nević polje, te načelnih razgovora o ulaganjima u energetski sektor, ostvarena je samo kineska kreditna linija za Blok 7 TE Tuzla, koja je već izazvala kontroverze u Evropskoj komisiji. Komisija još nije odgovorila na argumentirano obrazloženje o energetskom bilansu te povoljnim uvjetima kredita koje je dostavila Elektroprivreda BiH.

Ovdje se Bosna pojavljuje kao kolateralna žrtva dugih i teških pregovora Evropske komisije s Kinom. Pitanje je koliko će Bosna na putu u članstvo u Evropskoj uniji morati pratiti stavove i dosege njezinih pregovora s Kinom. U tom nadmetanju ne treba zaboraviti ni američke interese te pritisak SAD-a da EU i njihovim proizvodima otvori vrata smanjenjem carina i ostalih regulatornih ograničenja. U tom smislu, i investicije i plasmani roba i usluga otvarali bi se američkim kao i kineskim kompanijama.

Ostaje za zaključiti da će 21. stoljeće vrlo vjerovatno biti kinesko, baš kako je 20. bilo američko, a 19. britansko. No, treba konstatirati da je Kina i dalje zemlja s unutarnjim kontradikcijama i ogromnim razlikama i neravnotežama, a ima i probleme s ljudskim pravima (Ujguri), što mogu biti ograničavajući faktori za potpunu saradnju sa SAD-om i s EU. Kina i dalje ima približno 200 miliona stanovnika koji žive ispod granice siromaštva, iako je napravila skok od sedam milja u posljednjih dvadeset godina na eliminaciji tog problema. Tržište se svodi na bogatije dijelove, gdje se formirala srednja klasa.

Nadalje, Kina je skoro četrdeset godina provodila politiku jednog djeteta, što se sada pokazuje kao katastrofalan potez koji je doveo do ubrzanog starenja stanovništva i pada produktivnosti rada. Hoće li ova zemlja prerasti u svjetskog giganta za 21. stoljeće, ovisi o kapacitetima suočavanja s tim izazovima. Jedan od odgovora jeste i uključenje, a ne segregacija Ujgura i ostalih naroda iz odlučivanja.

Kina je, unatoč jednoj i po milijardi stanovnika, i dalje druga ekonomija po apsolutnom iznosu BDP-a, dok je tek na sedamdeset trećem mjestu po BDP-u per capita. Naravno, ovo nije potpun pokazatelj snage kineske ekonomije, ali ukazuje na neke strukturne probleme. Rast BDP-a sve je manji iz godine u godinu, a “pregrijavanje ekonomije” sada se regulira preorijentacijom s masovne i manje kvalitetne usmjerene isključivo za izvoz, na održivu i kvalitetniju proizvodnju i za izvoz i za domaće tržište, te s izvođenja velikih radova u inostranstvo na njihovo finansiranje.

U tom smislu, male države poput Bosne i Hercegovine trebaju težiti ekonomskoj saradnji s više strana, ali ne izbjegavati uključenje u ovu kinesku inicijativu, i to ne samo kao recipijent investicija već i kao aktivni sudionik. Ona tada tek poprima svoj puni smisao. Treba imati i alternative, i to održive na dulji rok.

PROČITAJTE I...

Velika prednost HDZ-a, po ispitivanjima nekoliko agencija, počela se topiti, iako stvarno stranka Zna se nema trenutno ozbiljnog izazivača. Premda su rezultati izbora za Evropski parlament pokazali prve znakove slabljenja podrške aktivnog biračkog tijela koje većinski glasa za HDZ i, zbog neaktivnosti drugih birača, dovodi tu stranku na vlast u barem dva mandata uzastopno. Glavni razlog pada nije samo razočarenje biračkog tijela i nešto veća aktivnost glasača tzv. lijevog centra na čelu sa SDP-om već i polarizacija desnog spektra i glasača HDZ a na stvarno desne i one koji slijede Plenkovića

Do sada su se ključne odluke za TK donosile na poluprivatnim i privatnim sijelima. Moramo vratiti povjerenje građana u institucije Kantona koje predstavljaju državu. Pravda je devalvirana i odsutnost ovog pojma prisutna je među građanima TK. Odgovorno tvrdim da je nepravda, odnosno odsustvo pravde, otjerala više ljudi iz BiH nego siromaštvo. Institucije države institucije su građana, a sada smo došli u situaciju da su institucije svedene na način da je institucija jednako direktor, direktor jednako stranka, stranka jednako tamo neki čovjek koji iz sjene upravlja svim procesima. Građani TK te iste institucije poistovjećuju sa strankama, pa je, npr., neka SBB-ova ili SDA škola, PDA-ov zavod, SDP-ov UKC itd., itd. Moramo vratiti javno dobro građanima

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!