Boško Buha iz našeg sokaka

No, upravo ovakav floskulaški populizam, združen s generalnom ignorancijom većine glasačkog tijela o tome kako zaista Bosna i Hercegovina i njene institucije funkcioniraju, dovode do stalnog fenomena oduševljenja masa najjeftinijim ili najfantastičnijim populističkim izjavama, a zatim sveopćeg razočarenja (pogledati pod Ž. Komšić) kada se takve želje sudare s realnošću.

Plan i program, tačnije viziju po kojoj će djelovati ako bude izabran, a koju je u intervjuu datom Oslobođenju iznio SDP-ov kandidat za člana Predsjedništva iz reda Bošnjaka Denis Bećirović, uz najbolje namjere, može se nazvati gotovo infantilnim spiskom parola, floskula i općih mjesta. Bećirović tvrdi da će građani Bosne i Hercegovine člana Predsjedništva birati na osnovu onoga što je svako od kandidata do sada radio.

No, šta je to Bećirović konkretno učinio da bi ga se moglo nazvati boljim od ostalih kandidata za ovu poziciju? Šta znači kada tvrdi da će se “zalagati da na biralištima bude manje straha i predrasuda, a više trezvenosti i mudrosti”? Kako će se tačno zalagati, ima li to zalaganje neku konkretnu manifestaciju? Kako su takve generalne izjave drugačije ili ozbiljnije od, recimo, izjava kandidatkinja za “Miss svijeta” kada tvrde da se zalažu za “mir u svijetu i ljubav među ljudima”?

Neozbiljna je i Bećirovićeva izjava: “Obećao sam da ću okupljati sve političke partije koje se bore za demokratsku, socijalnu i evropsku BiH.” Heh! Da je tako lahko okupiti političke partije koje se bore za demokratsku i evropsku, a pogotovo za socijalnu Bosnu i Hercegovinu, razlog za postojanje ne bi imali ni DF, ni GS, ali ni Naša stranka, i imali bi zajedničke izborne liste. Ni Bećirovićeva vizija o tome kako bi izgledalo dijeliti radno mjesto s Dodikom i Čovićem nije mnogo zrelija. Mada je svakom građaninu odavno jasno da to u praksi, nažalost, tako ne biva, kandidat Bećirović tvrdi: “Ko god bude izabran, morat će raditi u skladu s Ustavom i zakonima BiH. Oni koji to eventualno ne budu radili morat će se suočiti s nadležnim organima države zaduženim za očuvanje ustavnosti i zakonitosti.”

Bećirović se destruktivnim politikama dvojca Dodik – Čović namjerava suprotstaviti “oštrim istupanjem isključivo protiv destruktivnih poteza i politika”. Baš fino. Dok se nekako i može zamisliti postizanje sporazuma sa srpskim i hrvatskim političkim faktorom oko poreza na luksuz ili energetskih objekata, kako Bećirević zamišlja provesti, recimo, smanjenje nadležnosti kantona ili evroatlantske integracije a da izbjegne političku trgovinu i kompromise na štetu vlastitih ili partijskih ideala? To, naravno, nije moguće.

No, upravo ovakav floskulaški populizam, združen s generalnom ignorancijom većine glasačkog tijela o tome kako zaista Bosna i Hercegovina i njene institucije funkcioniraju, dovode do stalnog fenomena oduševljenja masa najjeftinijim ili najfantastičnijim populističkim izjavama, a zatim sveopćeg razočarenja (pogledati pod Ž. Komšić) kada se takve želje sudare s realnošću.

Iz do sada pokazanog, sve je sigurnije da je riječ o upravo takvom kalibru političara, a to u ovom historijskom trenutku Bošnjacima ponajmanje treba.

PROČITAJTE I...

I to je taj paradoks. Prave ustaše misle potpuno drukčije, ali ne priznaju Bošnjake kao naciju. Reducirane ustaše žele dijeliti Bosnu, a protuustaše prema muslimanima generalno, a onda i Bošnjacima imaju zapravo vrlo negativne stavove. Apsurd je dosegao kulminaciju kada je neku Sanju Modrić, novinarku Novog lista, prije par godina na HTV-u ismijao Slaven Letica, desničarski, uglavnom HDZ panegiričar, kada je tvrdila da je Bosna nemoguća država, i to zbog muslimana. Bošnjaci se kao narod i ne spominju. No, ima li se u vidu da je osnivač Novog lista, razočaran Jugoslaven i promotor mita o Crvenoj Hrvatskoj Frano Supilo, kao i Starčević, život okončao u ludnici? Nije li stoga stav Modrićke očekivan?

Kada na takve vrste zabluda i predrasuda dodamo činjenicu da je većina nosilaca ovog političkog trenda za vrijeme agresije ili dezertirala i kukavički pobjegla od obaveze da brani državu, ili bila sklonjena na sigurno, ili jednostavno bila suviše mlada da bi je se sjećala u takvoj mjeri da bi mogla formirati bilo kakva lična iskustva i zaključke, onda možemo razumjeti razliku između ozbiljnosti i osjećaja za državu kod starije generacije ljevičara i tragikomičnog odsustva zdravog razuma i bilo kakve političke odgovornosti kod crvenih “mladih gusana” čije vrijeme tek dolazi

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

KOMENTARI

  • puka 59 – CRTANI 14.06.2018.

    VETERANI 317 SBBR GRADA HEROJA OĆEKUJU DA POBJEDI MIRKA I SLAVKA OVAJ NAŠ BOŠKO . POZDRAV DOMOVINI OD NEZAVISNOG BLOKA .

    Odgovori

Podržite nas na Facebooku!