Bosanski pogled na univerzum Hafiza Širazija

Knjiga koja je nastajala u rasponu dužem od dvadeset godina, od prvog autorovog susreta s grandioznim djelom perzijskog klasika, nesumnjivo će predstavljati osnovu za svaki iole ozbiljan naučni rad o Hafizu u Bosni i Hercegovini, ali i šire

Na “Sajmu knjige” u Skenderiji promovirana je 18. aprila u izdanju “Baštine duhovnosti”, pod uredničkim okom Amara Imamovića, studija Univerzum Hafiza Širazija dr. Elvira Musića. Riječ je o knjizi koja, prema riječima promotora dr. Seada Šemsovića, približava Hafizovo djelo domaćem čitaocu, što može biti od višestruke koristi ne samo za zaljubljenike u njegovu poeziju već i za akademsku zajednicu.

“O Hafizu možemo govoriti iz različitih perspektiva, a ona kojom se akademski bavimo u okviru starije bošnjačke književnosti jeste utjecaj Hafiza Širazija na bošnjačku književnost na orijentalnim jezicima. Hafiz uspostavlja tematsko-fabularni i motivski sistem kojeg slijede kasniji pjesnici, pa se i mi u Bosni i Hercegovini Hafizovom poezijom bavimo kao prostorom utjecaja s kojeg dolaze različite vijesti o načinu oblikovanja poezije. Musićeva knjiga nudi na našim prostorima prvi pregled najznačajnijih tema Hafizovog djela, ali i kontekst u kojem je njegovo djelo nastajalo”, istaknuo je Šemsović.

Prema riječima Elvira Musića, knjiga je nastajala u rasponu dužem od dvadeset godina, od prvog njegovog susreta s grandioznim djelom perzijskog klasika. Autor veli kako je rad na ovoj studiji posljedica njegove želje da i drugim ljudima u Bosni i Hercegovini predstavi djelo Hafiza Širazija. Pogled na sadržaj ove vrijedne studije dovoljan je kako bi se shvatilo da je riječ o djelu koje nastoji Hafiza predstaviti u širokom spektru, počevši od društveno-političkog konteksta njegovog djelovanja, preko utjecaja kur’anskog teksta i prethodnih pjesnika na njegovo djelo, pa do razmatranja Hafizovog doprinosa razvoju gazela i tumačenja nekih njegovih distiha.

“Kada govorimo o Hafizu, mi se najčešće koncentriramo na njegovu liriku, na rasprave o slojevitosti njegove poezije, promatrajući ga kao lirskog i gnostičkog pjesnika, na dvojenja o karakteru ljubavi o kojoj Hafiz pjeva, o profanom i sakralnom u njegovoj poeziji. Hafiza obično promatramo izvan povijesnog konteksta u kojem se pojavljuje ovakva grandiozna književnička figura.

Povijesni kontekst će, uz stečeni i uliveni nauk i pjesnički talenat, kako nam to Musićeva knjiga vrlo vješto i nenametljivo sugerira, od širaskog mladića načiniti ‘velikog mevlanu, umilostvljenog šehida (svjedoka), ponosa učenjaka, majstora pisara i književnika, sunce naroda i vjere’”, istaknula je dr. Amina Šiljak-Jesenković na promociji. Otuda Musić vlastito sagledavanje Univerzuma Hafiza Širazija počinje njegovom kratkom biografskom bilješkom, a potom ulazi u opširnije tumačenje društvene i političke zbilje Perzije, najprije tumačenje usložnjenih prilika u Širazu Hafizova vremena.

KO JE HAFIZ

Hadži Šemsudin Muhamed ibn Muhammed ibn Muhammed Hafiz Širazi rodio se 1325. ili godinu dana kasnije u Širazu, gdje je 1389. godine i umro. Svoj rodni grad napuštao je, piše Musić, samo dva puta. Jednom je putovao u Kazrun i Jazd, odakle mu je rodom bila majka, a drugi je put krenuo put Indije i, stigavši do Hormoza u Perzijskom zaljevu, naišao na uzburkano more, koje ga je toliko uplašilo da se vratio svom Širazu i nikada ga više nije napustio. Od rane mladosti isticao se među svojim vršnjacima, a činjenica da je odrastao bez oca nije ga omela u afirmaciji vlastitog talenta.

“Njegova darovitost u ovladavanju raznim naučnim oblastima i učenju Kur’ana naizust te, kako sam kaže, bogomdana rječitost, omogućile su mu pristup kružocima eminentnih profesora u rodnom mu Širazu. Njegov školski prijatelj i prvi sakupljač Divana Muhamed Golandam bilježi da je Hafiz vrlo brzo stekao veliko znanje na polju islamskog prava i kur’anskih nauka, da je temeljito proučavao Zamahšerijev Keššāf, Kadi Beyzaviyev Maṭāle’ al Anzār i Sekkakijev Miftāḥ al ‘Ulūm…”, piše Musić. Objašnjavajući njegov pseudonim, Musić se ne zadržava na površnim interpretacijama, već čitaocu nudi dublji uvid u historijat te titule i njen značaj u kontekstu velikog perzijskog klasika.

Titulom hafiza od pojave islama pa sve do pojave Mongola titulirani su sakupljači i čuvari riječi poslanika islama, a koji su ujedno memorirali i lanac prenosilaca tih riječi do trenutka memorizacije. Uvjet za dobivanje te titule, piše Musić, bio je memoriziranje najmanje stotinu hiljada hadisa. Tokom prvog i drugog stoljeća po lunarnom hidžretskom kalendaru riječi poslanika Muhammeda su memorizirane, a samo su nerijetki ih zapisivali. Prvi nosioci ove titule, odnosno čuvari hadisa, bili su Poslanikovi prijatelji, ashabi koji su svoje znanje prenijeli tabiinima. Pošto su ashabi i tabiini putovali po raznim državama tadašnjeg svijeta s namjerom upoznavanja drugih naroda s osnovama islama, sakupljači hadisa suočavali su se sa sve većim poteškoćama u provjeri lanca prenosilaca.

Osobe koje su učile i čuvale Kur’an od početka su titulirane kao učači (qārī), a s vremenom je titula hafiza dodjeljivana i njima, ali, kako objašnjava Musić, kao sintagma hafiz Kur’ana. Oni su uživali poseban ugled na područjima nastanjenim muslimanima. U osmom hidžretskom stoljeću dolazi do ubrzanog razvoja kur’anskih znanosti i posebno egzegeze. Širaz je u tom procesu bio značajan naučni centar ne samo u Iranu već i šire.

“Nositi titulu hafiza Kur’ana u takvim prilikama značilo je ujedno uživati i posebnu čast. Kiraethane, odnosno škole za učenje Kur’ana bile su otvarane uz skoro svaki značajniji legat (vakuf), te su učitelji imali i mjesečna primanja. Sam vladar šejh Abu Ishak Indžu utemeljio je uz staru Gradsku džamiju jednu takvu školu koja je kasnije nazvana Ḫodāḫāne (Božija kuća). Zabilježena je predaja prema kojoj je Hafiz Širazi noći provodio upravo u toj školi, te da je kružio oko nje ponavljajući kur’anske ajete i čuvajući hifz. Upravo ta svoja duhovna stanja opisao je u nekoliko stihova u Divanu. On se već od djetinjstva počeo upoznavati s Kur’anom, da bi u mladosti slušao predavanja nekih od najznačajnijih stručnjaka u oblastima tefsira, mudroslovlja, filozofije, gnoze i muzike u Širazu”, piše Musić.

Hafizov savremenik koji je na kraju i sakupio njegove gazele u jedinstvenu zbirku Muhammed Golandam u predgovoru Divana navodi da je “bio posvećen čuvanju hifza, odan bogobojaznosti i dobročinstvu i predan proučavanju Keššafa i Miftaha…” Koliko je Hafiz Širazi utjecao na cjelokupnu orijentalno-islamsku kulturu, svjedoči i činjenica da se opća imenica hafiz u njegovom slučaju piše velikim početnim slovom, te je njegov pseudonim postao asocijacijom za ovu časnu titulu.

UTJECAJ KUR’ANA NA HAFIZOVO DJELO

Musić ističe da zbog pjesnikovog kontinuiranog druženja s kur’anskim tekstom Hafizova poezija nije samo poprimila retoričke posebnosti svojstvene Božijoj riječi već je ostala pod utjecajem strukture časne Božije knjige u toj mjeri da se tragovi tog utjecaja očitavaju pri svakom susretu sa samom strukturom Hafizovih pjesama; kako na nivou stiha, tako i na nivou gazela, odnosno u međuodnosu distiha koji te gazele čine. Ovi su utjecaji, primjećuje autor, primjetni na leksikografskom, retoričkom, strukturalnom i semantičkom nivou.

Iako Musić u obzir uzima sve bitne kontekste nastanka Hafizovog djela, on ipak ističe da je usklađenost riječi sa značenjem u Divanu toliko izražena da je nemoguće ne primijetiti kako je na pjesnikovo djelo ponajprije utjecao Kur’an, a tek potom i drugi faktori vezani za povijesno, kulturološko i geografsko okruženje u kojem je bivstvovao. Njegov osebujni poetski dar bio je samo instrument na putu prezentacije skrivenih ljepota u samoj Božijoj knjizi kroz njihovo predstavljanje u formi pjesničkog doživljaja. Hafizova retoričnost iz aspekta umjerenosti i brevitacije umnogome podsjeća na kur’ansko, čemu je, bez sumnje, doprinijelo pjesnikovo intenzivno druženje i sa Zamahšerijevim Kaššafom.

“Hazif se kao i Zamahšeri, čiji se tefsir smatra vrhunskim književnim i retoričkim tumačenjem časne Knjige, oslanja na kur’anski stil posebno odlikovan idžazom. (…) Tokom mladalačke posvećenosti izučavanju kur’anskog teksta, zahvaljujući sadržaju Kaššafa, uspio je spoznati značaj idžaza u uspješnosti procesa prenošenja misli kroz pisanu formu.

Upravo pod utjecajem ovog djela uspijeva dosegnuti vrlo visok nivo retoričke kvalitete i u svojim stihovima okupiti veoma profinjene retoričke slike. Malo je djela u perzijskoj književnosti u kojoj se u tom obimu mogu pronaći tako profinjene retoričke slike”, objašnjava Musić.

Njegova studija o Hafizu Širaziju, čije smo kratke dijelove predstavili u ovom tekstu, zasigurno će predstavljati osnovu za svaki iole ozbiljan naučni rad o Hafizu u Bosni i Hercegovini, ali i šire. Pritom je lišena retorične pirotehnike, što je čini dostupnom i široj čitalačkoj publici, istoj onoj kojoj se Musić, kao baštinik tradicije čitanja i tumačenja Hafizovog Divana starijoj od 500 godina, svakog drugog utorka obraća u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu.

PROČITAJTE I...

Ramazan je jedna od velikih tema usmene, divanske i novije bošnjačke književnosti. Brojni su autori u ovom mjesecu prepoznali identitarni topos pogodan za literarnu obradu, pa su u ramazanu pronalazili temu, motivacijski mehanizam, simbol... Stoga ćemo podsjetiti na neke od najboljih priča i pjesama u bošnjačkoj književnosti posvećenih ramazanu i njegovim refleksijama na kulturu Bošnjaka

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

KOMENTARI

  • Ramiz 07.05.2018.

    Knjiga puna mudrosti i pouka za svakodnevicu…

    Odgovori

Podržite nas na Facebooku!