BOSANSKI OD TRIGLAVA DO GEVGELIJE

Osim što se u Sloveniji bosanski jezik može naći u izvedbi u okviru redovne nastave, pravo je malo osvježenje projekt “Korijeni u Bosni, stablo u Sloveniji”. Počeo je kroz izvođenje eksperimentalne nastave bosanskog jezika i kulture koja postepeno prerasta u redovnu nastavu. Bošnjaka ima rasprostranjenih najmanje u desetak makedonskih općina, a bosanski jezik uči se u tri tamošnje škole, bilo kao izborni predmet Jezik i kultura Bošnjaka, bilo kao obavezni predmet po eksperimentalnom programu nastave na bosanskom jeziku

Da su Bošnjaci iz Hercegovine najveći nosioci evropskih vrijednosti, svjedoči njihova visoka požrtvovanost i potpuna predanost i odanost službi u sastavu Četvrte bošnjačke regimente u austrougarskoj vojsci za vrijeme Prvog svjetskog rata. Petnaest zlatnih medalja za hrabrost dobili su Bošnjaci koji nikada nisu dopustili da neprijatelj probije njihove položaje. I ne samo to. Bošnjaci su davne 1916. godine bili toliko samosvojni da su napravili i nekoliko džamija u Sloveniji, dok su fesovi bili službeni dio njihove uniforme. Ni džamija ni službenih fesova danas u Sloveniji nema. Ali nije da ih neće biti, jer Bošnjaka, pak, itekako ima i oni su u Sloveniji dobro organizirani, kao “Islamska skupnost”, kao “Bošnjačka kulturna zveza” i kao mnoge još skupnosti i sveze.

A, gdje ima Bošnjaka, ima i bosanskog jezika. Osim što se u evropskoj Sloveniji bosanski jezik može naći u izvedbi u okviru redovne nastave, pravo malo osvježenje kao oaza u pustinji jeste projekt “Korijeni u Bosni, stablo u Sloveniji”. Sve je počelo kroz izvođenje eksperimentalne nastave bosanskog jezika i kulture koja postepeno prerasta u redovnu nastavu, što je u ovom slučaju išlo u smjeru od bošnjačkih udruženja do slovenskih javnih škola. No, sve je samo nastojanje da se bosanski jezik barem kao izborni predmet uvede u slovenski obrazovni sistem. Škola bosanskog jezika i kulture do tada ostaje važan oslonac za sve buduće projekte ovog tipa kao one projekte, moramo li to reći, kojima će trebati aktivna podrška bosanskog državnog Ministarstva civilnih poslova, ali i Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke. Zanimljivo, projekt “Škole bosanskog jezika i kulture” u Sloveniji podržan je kao projekt švicarske podrške proširenoj Evropskoj uniji. Eto kako Bošnjaci upravo preko bosanskog jezika u Evropu ulaze na mala vrata.

Turbe bosanske princeze Katarine-Emine u Skoplju, kćerke bosanske kraljice Katarine Kosače i unuke velikog Hercega Stjepana Kosače (treba li reći i sestrične znamenitog Ahmed-paše Hercegovića), samo je još jedan od pokazatelja koliko su Bošnjaci iz Hercegovine krivi za bujanje velikog razgranatog stabla s korijenima u Bosni i bujnom krošnjom diljem sveg nam svijeta, i istočno i zapadno. Plodove ovog stabla danas ubiru i Bošnjaci u Makedoniji, koji su organizirani najprije kroz Bošnjačku kulturnu zajednicu i druge organizacije bošnjačke kulture i tradicije. Zaposlenih Bošnjaka u Islamskoj zajednici Makedonije bilo je, ali danas ih, osim kao imama-hatiba, naprosto nema.

No, Bošnjaka ima rasprostranjenih najmanje u desetak makedonskih općina, a bosanski jezik uči se u tri tamošnje škole, bilo kao izborni predmet Jezik i kultura Bošnjaka, bilo kao obavezni predmet po eksperimentalnom programu nastave na bosanskom jeziku. U skopskoj općini Saraj-Ljubin, u OŠ “Dituria” u Ljubinu, obrazovanje je ranije bilo na srpskohrvatskom, a ne na makedonskom jeziku. Danas je tako kolektiv ove škole jedan od najsnažnijih u borbi za učenje bosanskog kao maternjeg jezika Bošnjaka Makedonije. Profesor Adem, koji bošnjačkoj djeci u Ljubinu kod Skoplja predaje bosanski jezik, često javno kaže da će, samo ako ustreba, vlastitim rukama od zemlje i blata ispred svoje škole napraviti bistu Alije Isakovića, koji je tamošnjim Bošnjacima toliko omiljen da je kolektiv škole saglasan da će škola u skorije vrijeme nositi upravo njegovo ime.

U Crnoj Gori bosanski jezik ugrađen je i u sam Ustav Crne Gore i ondje je već odavno prisutan u obrazovnom sistemu (što ne znači da “na terenu” još nema mnogo posla). U Srbiji je, gle čuda, stanje najbolje, jer je tamo obrazovanje na bosanskom jeziku jedno od najbolje organiziranih manjinskih obrazovanja uopće, pa bosanski uči više od 15.000 učenika. Dodamo li ovome sporazum između Bošnjačkog nacionalnog vijeća i tamošnjeg Ministarstva obrazovanja i nauke, po kojem je, uz podršku Zavoda za udžbenike Republike Srbije, odobreno štampanje svih potrebnih udžbenika, a prethodno su službeno odobreni i pripadajući nastavni planovi i programi, možemo konstatirati da je tu već sav pripremni posao uspješno završen. Hrvatska, pak, takoreći, hvata priključak. Vijeće bošnjačke nacionalne manjine ondje je pokrenulo pitanje obrazovanja bošnjačkih učenika koji će po već datom odobrenju tamošnjeg ministarstva imati u nastavi bosanski jezik i kulturu.

Što bosanskog ima “od Triglava do Gevgelije”, velike zasluge pripadaju posebno dvjema ženama. Izeta Babačić koautor je udžbenika Jezik i kultura Bošnjaka, po kojem od prošle godine bošnjačka djeca u Makedoniji uče o samima sebi. Slično, u Sloveniji je pod autorstvom Jasmine Imširović već 2013. godine štampan udžbenik Škola bosanskog jezika: čitanka i vježbanka.

Imam jedno pitanje za razmatranje. U ratom okupiranim bosanskim teritorijama, na prostoru nekadašnjih srpskih i hrvatskih paradržavnih tvorevina, danas žive mnoga povratnička bošnjačka djeca. Njima još njihov jezik ne daju. Mili Bože, na svemu ti fala, šta da rade ova djeca mala?

Prethodni članak

DASKE KOJE ŽIVOT ZNAČE

Sljedeći članak

ZVALI SU JE ŽUTA

PROČITAJTE I...

Trezveni ljudi ne mogu se načuditi količini pesimizma i crnila koje se širi bosanskim medijima, dok se u Hrvatskoj tresu ekonomski temelji zbog afere “Agrokor”, koja svakodnevno dobiva nove forme stvarajući sve veće i pogubnije posljedice – ekonomske, političke i sigurnosne. Zvijer koju je hrvatska država svojim nerazumnim tetošenjem “Agrokora” i njegovog lažnog rasta uzgojila polahko se oslobađa i teško će ju biti zaustaviti

Doktori su rekli da je duša u mozgu, a ne u srcu, a njen se mozak bio ugasio. Sada su pritiskali porodicu da potpiše dokument kojim odobrava isključivanje s aparata. Ionako će je isključiti, prije ili kasnije. Za prije, trebaju potpis porodice. Nisu znali šta da rade. U tom očaju, u toj mori, upitali su me, nakon što me je domaćin predstavio kao gosta s “Islamskog fakulteta”, za mišljenje. Izgubio sam se: kako da dam ad hoc “mišljenje” o nečijem životu, ili, tačnije, o smrti

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!