Bosanski jezik u zemlji kengura, koala i emua

Radi se o jasnoj dnevnopolitičkoj politizaciji u predizborne svrhe. Držim da to nema svoje pravno uporište. Bosanski jezik je, prema Ustavu, jedan od tri službena jezika u BiH i bilo bi logično od najviših zvaničnika BiH da poštuju Ustav kako su se obavezali svečanom izjavom prilikom preuzimanja sadašnjih funkcija. Uvođenjem bosanskog jezika u državne škole u NJV taj maternji jezik samo je postao ravnopravan s druga dva: srpskim i hrvatskim. Neshvatljivo je i, meni neprihvatljivo, da je bosanski jezik zvaničan jezik u Srbiji, da su tamo udžbenici prevedeni na bosanski jezik i da se koriste u nastavi u Sandžaku, a da ga srpski predstavnici u BiH negiraju

 

Prije nekoliko dana započela je nastava na bosanskom jeziku u srednjim školama Novog Južnog Velsa u Australiji. Uz podršku i saradnju Ambasade BiH, građani porijeklom iz Bosne i Hercegovine koji žive u Australiji uspjeli su nakon dugogodišnjih napora konačno dovesti ovaj projekt do kraja.

Iz Ambasade BiH u Australiji istaknuto je da su prethodno bili ispunjeni svi uvjeti koje im je postavilo Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke, kao i da im je pozitivan odgovor stigao svega nekoliko dana prije početka novog polugodišta. Međutim, ubrzo nakon što su mediji prenijeli vijest o početku nastave na bosanskom jeziku u Australiji, uslijedila je žestoka reakcija člana Predsjedništva BiH Mladena Ivanića i ministra vanjskih poslova BiH Igora Crnadaka u kojoj je rečeno da “za odvijanje nastave na ‘bosanskom’ jeziku u srednjim školama u Novom Južnom Velsu u Australiji ne postoji nikakva saglasnost Predsjedništva BiH”.

Dodano je i da se radi “isključivo o privatnim aktivnostima fizičkih osoba koje nemaju nikakvu podršku ni saglasnost nadležnih institucija”, referirajući na aktivnosti ambasadora i drugog diplomatskog osoblja Bosne i Hercegovine u Australiji koje se odnose na oblast obrazovanja i uvođenja nastave na “bosanskom jeziku”. U komentaru objavljenom u brojnim bosanskohercegovačkim medijima ambasador Hajrić nije stavljao sintagmu bosanski jezik pod navodnike, a za magazin Stav objašnjava kako je pokrenut proces uvođenja bosanskog jezika u australske škole, zbog čega dolazi do žestokih reakcija, negiranja i napada te odgovara na brojna druga pitanja.

STAV: Bosanski jezik službeno je priznat u Australiji još početkom agresije na BiH. Australska država u ratnom je periodu subvencionirala različite radioprograme na bosanskom jeziku širom ove zemlje, te također i organizirala prevodilačku službu na bosanskom jeziku. Da li to postoji i danas i je li do sada neko to problematizirao?

HAJRIĆ: Sva tri službena jezika u Bosni i Hercegovini priznati su u Australiji i javni radioservis Australije ima programe, odnosno emisije na sva tri jezika. Što se tiče TV programa, svakodnevno se prenose dnevnici javnih servisa RTS-a i HRT-a, a BHRT se, nažalost, nije izborio za taj tretman. Ipak, jednom sedmično emitira se kolaž-prilog vijesti raznih TV stanica iz Bosne i Hercegovine. Ranije su izlazile i štampane novine za bosanskohercegovačke građane, ali se to s vremenom, uglavnom iz ekonomskih razloga, razvilo u informiranje putem internet-portala.

STAV: Od kada traje proces uvođenja bosanskog jezika u srednjim školama u Novom Južnom Velsu u Australiji?

HAJRIĆ: Kako sam informiran, u posljednjih petnaest godina bilo je nekoliko neuspješnih pokušaja uvođenja bosanskog jezika u javne škole u Novom Južnom Velsu. U septembru prošle godine pozvao sam sve relevantne i zainteresirane organizacije i pojedince na savjetovanje o tom pitanju. Zaključili smo da bosanskohercegovačka zajednica ima snagu da se izbori za taj status našeg jezika, izanalizirali smo ranije učinjene propuste i ovaj put je tim na čelu s Dženitom Čengić-Karup ispunio sve potrebne uvjete. Željeni rezultat nije izostao na radost hiljada naših ljudi koji žive i rade u ovoj australskoj državi. Odranije, taj status bosanski jezik uživa i u državi Victoriji.

STAV: Koliko će djece u ovoj australskoj pokrajini pohađati nastavu na bosanskom jeziku?

HAJRIĆ: U Sydneyu i okolini oko stotinu djece je obuhvaćeno učenjem bosanskom jezika, ili subotnjom školom u državnoj školi ili razredima u okviru bosanskohercegovačkih klubova ili zajednice.

STAV: Šta je s ostatkom Australije? Možemo li očekivati nastavu na bosanskom jeziku i u ostalim australskim državama?

HAJRIĆ: Ovisi o volji i kvaliteti kadra koji imamo, a po broju bosanskohercegovačkih građana ima potencijala da se nastava na bosanskom jeziku organizira u Perthu, Adelaideu i Brisbaneu. O tome sam već razgovarao s liderima lokalnih zajednica i prilikom sljedećih posjeta procijenit ćemo ima li objektivno snage u tim zajednicama za takav projekt.

STAV: Imate li dovoljno nastavničkog kadra i kako je koncipirana nastava na bosanskom jeziku?

HAJRIĆ: Kadra ima dovoljno. To su uglavnom bivši nastavnici i profesori koji su se obrazovanjem bavili i prije posljednjeg rata. Ali, imamo i mlade ljude obrazovane u Australiji koji su se prihvatili ovog plemenitog posla. Takav je slučaj, recimo, s nastavnicom Lejlom Lihovac, koja je počela voditi nastavu u državnoj školi u Novom Južnom Velsu.

STAV: Kakve su reakcije djece i roditelja na novi koncept nastave?

HAJRIĆ: Veoma pozitivne. Prije svega, ljudi su emotivno vezani za maternji jezik i stalo im je i da njihova djeca i kroz jezik nastave čvrstu vezu s dalekom domovinom.

STAV: Zbog čega je, po Vašem mišljenju, važno da bosanski jezik bude prisutan na cijelom teritoriju Australije, ali i drugdje u svijetu gdje imamo građane porijeklom iz Bosne i Hercegovine?

HAJRIĆ: Držim da je to važno zbog očuvanja bosanskog identiteta i zbog lakše i bolje komunikacije s rodbinom i prijateljima u Bosni i Hercegovini. Jezik je jedan od magneta u bosanskohercegovačkim zajednicama, pa se tako mladi druže, pohađaju i druge sekcije, recimo sportske, folklorne, rađaju se tako prijateljstva, ljubavi…

STAV: Upoznati ste s reakcijama ministra vanjskih poslova BiH Igora Crnadaka i člana Predsjedništva BiH Mladena Ivanića zbog uvođenja nastave na bosanskom jeziku u Novom Južnom Velsu. Da li su one utemeljene i šta je glavni razlog konstantnih napada na bosanski jezik?

HAJRIĆ: Radi se o jasnoj dnevnopolitičkoj politizaciji u predizborne svrhe. Držim da to nema svoje pravno uporište. Bosanski jezik je, prema Ustavu, jedan od tri službena jezika u Bosni i Hercegovini i bilo bi logično od najviših bosanskohercegovačkih zvaničnika da poštuju Ustav kako su se obavezali svečanom izjavom prilikom preuzimanja sadašnjih funkcija. Uvođenjem bosanskog jezika u državne škole u NJV je taj maternji jezik samo postao ravnopravan s druga dva: srpskim i hrvatskim. Neshvatljivo je i, meni neprihvatljivo, da je bosanski jezik zvaničan jezik u Srbiji, da su tamo udžbenici prevedeni na bosanski jezik i da se koriste u nastavi u Sandžaku, a da ga srpski predstavnici u Bosni i Hercegovini negiraju. Da ne spominjem da na istaknutom mjestu u Beogradu ima spomenik filologu, lingvisti i reformatoru srpskog jezika Vuku Stefanoviću Karadžiću, da po njemu naziv nose kulturne ustanove, da u Banjoj Luci ima velika škola koja nosi njegovo ime…, a da ignoriraju veliko poštovanje koje je Vuk Stefanović Karadžić imao za bosanski jezik.

STAV: U Australiji su zajednice naših iseljenika kao i drugdje u svijetu uglavnom nacionalno podijeljene. Posjećujete li kao ambasador sva udruženja koja okupljaju građane porijeklom iz Bosne i Hercegovine? Zovu li Vas na svoje skupove i druženja hrvatska i srpska udruženja naših građana?

HAJRIĆ: Odazivam se redovno ondje gdje budem pozvan. Recimo, nedavno sam bio na Hrvatskom folklornom festivalu, koji je organiziran u Wollongongu, NJV, i uživao sam u programu u kojem su bile zastupljene pjesme i igre iz Hercegovine, Posavine, Neumskog zaleđa. U jedan dio postojećih udruženja ne bih išao zbog neprihvatljivog odnosa prema Bosni i Hercegovini, a prema ostalima sam veoma otvoren i pokušavam uspostaviti ili ojačati veze, kao i ostvariti komunikaciju i saradnju između njih.

STAV: Postoji li ikakva saradnja između bošnjačkih, hrvatskih i srpskih nacionalnih zajednica u ovoj zemlji?

HAJRIĆ: Postoje neki klubovi koji funkcioniraju od doba SFRJ koji su otvoreni za svoj krug članova i ovdje ih se spominje kao “Jugoslaveni”. Sve do sukoba Armije RBiH i HVO u nekim hrvatskim klubovima slavio se Bajram i bilo je uvažavanje između bošnjačke i hrvatske zajednice. Zanimljiv je podatak da u biznisu nema nacionalnih predznaka pa se saradnja, zajednički rad i investicije u poslovnim krugovima između biznismena svih nacionalnosti odvijaju bez problema.

STAV: Migracije iz naše zemlje povećane su posljednjih nekoliko godina. Dolaze li naši građani i u Australiju i u kojem broju?

HAJRIĆ: Dolaze u veoma malom broju jer je migraciona politika Australije veoma restriktivna. Krajem prošle godine uspostavljeni su i novi kriteriji, tako da stručnjaci iz veoma specijaliziranih zanimanja mogu imati šansu za dobijanjem vize i mogućnošću useljenja.

STAV: Koliko je islamofobija danas prisutna u australskom društvu i kako se ona odražava na muslimane iz Bosne i Hercegovine koji žive u Australiji?

HAJRIĆ: Veoma malo. Australija je najuspješnija multietnička država na svijetu koju krasi izuzetna tolerancija. Australske vlasti izuzetno insistiraju na očuvanju identiteta svake od oko 160 nacija koje ovdje žive. Ova država ima 230 godina historije, a prvu džamiju su 1888. godine u Adelaidu podigli afganistanski muslimani koji su kao kamilari učestvovali u izgradnji prve željezničke pruge. Nažalost, postoje političke partije koje nisu naklonjene emigrantima kao što je partija One Nation, kojoj je lider Pauline Hanson, poznata po svojim klaustrofobičnim izjavama, između ostalih, i izjavama protiv australskih muslimana. Kada se prošle godine u Parlamentu pojavila noseći burku, ismijana je i od političke i opće javnosti. U pravilu, velika većina Australaca takve izjave i takvo ponašanje osuđuje. I aktuelna mis Australije Bosanka Esma Voloder prošle je godine, poslije izbora, bila izložena negativnim izjavama i pozivima pojedinaca da joj se oduzme titula jer je muslimanka, ali društvo je takve bedastoće odbacilo. Moram reći da širom zemlje vlada harmonija i uvažavanje na koje bi se mogle ugledati i najjače zemlje svijeta.

 

PROČITAJTE I...

Kukić je Radončiću obećao glasove svoje podaničke i klijentelističke mreže ne bi li kako ovaj konačno uspio u svojoj “potrazi za zlatnim runom”, tj. ulaskom u Predsjedništvo BiH.

U završnoj fazi sam trećeg izdanja knjige o balkanskom mafijašu Fahrudinu Radončiću, kojom ću javnosti u potpunosti prezentirati koruptivno-kriminalno djelovanje Radončića u BiH i za sva vremena staviti pečat na njegovo kvazipoštenje i kvazipatriotizam koji već decenijama pokušava podvaliti Bošnjacima. Između ostalog, riječ je o dokumentaciji, fotografijama, transkriptima i izjavama iz kojih će javnost jasno vidjeti da se Fahrudin Radončić u BiH bavio špijunažom, u toku rata sarađivao s agresorskom stranom, te kao ratni profiter trgovao drogom, alkoholom, kahvom i slično, a što je nastavio i u kasnijem periodu

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!