Bosanska pismenost bila je znana i na osmanskom dvoru

“Bošnjaci, autori književnih djela iz 'Orijentalne zbirke Historijskog arhiva Sarajevo'”

 

Povodom Međunarodnog dana arhiva i Sedmice arhiva, u Gazi Husrev-begovoj biblioteci posjetitelji su mogli pogledati izložbu “Bošnjaci, autori književnih djela iz ‘Orijentalne zbirke Historijskog arhiva Sarajevo'” autora Fuada Ohranovića i Atifa Mušovića. To je bio prvi događaj kojim je Historijski arhiv Sarajevo obilježio Sedmicu arhiva.

Posjetitelji su mogli vidjeti rukopise djela najpoznatijih bosanskih autora koji su pisali na orijentalnim jezicima – arapskom, turskom i perzijskom – čine naročito vrijedan i značajan dio rukopisnog fonda biblioteka osnivanih već u 16. stoljeću uglavnom uz džamije i medrese, mektebe i tekije, a u 17. stoljeću u većim gradovima kao samostalne javne biblioteke. U ovim djelima autori, osim što interpretiraju i komentiraju učenja drugih, istovremeno izlažu vlastite ideje, misli, naučne spoznaje i iskustva iz mnogih naučnih disciplina.

SVJETIONICI NAUKE I KULTURE

Ohranović je objasnio da su izloženi eksponati iz Orijentalne zbirke, koja ima više od 14.000 jedinica, rukopisi nastajali u vrijeme Osmanskog carstva od 1463. do 1878. godine te nešto manje u periodu austrougarske uprave. Autori su bošnjački intelektualci, učenjaci prvog reda ne samo u Bosni i Hercegovini već i u cijelom Osmanskom carstvu, neki poznati kod samih sultana, poput Hasana Kafije Pruščaka, Muhameda Musića Allameka, Ahmeda Sudija Bošnjaka, Ali-dede Bošnjaka, Mustafe Ejubovića (šejha Juje) i Mustafe Muslija. Veliki broj njih, kako je objasnio Ohranović, odlazio je na studije po gradovima Carstva, što je doprinijelo kulturnoj razmjeni unutar velike Osmanske države.

“S druge strane, autori poput Hasana Zijaije Mostarca, Muhameda Hevaija Uskufije, šejha Hasana Kaimije, Osmana ef. Šuglije, Ibrahima Opijača, Ahmeda ef. Mostarca, Abdulaha ef. Karabegovića, Mula Mustafe Firakije, Omera Hazima Hume, Sejfullaha Prohe, Abdullaha ef. Riđanovića i drugih predstavljali su svjetionike nauke i kulture u bosanskim gradovima u kojima su živjeli i radili”, kazao je Ohranović.

Dr. Mustafa Jahić kazao je da rukopisi kao najveći baštinici znanja, u kojima autori izlažu njihove ideje, iskustva i naučna otkrića, predstavljaju značajan dio naslijeđa islamske civilizacije. “Nastajali su tokom dugog perioda, od 8. stoljeća, kada su Arapi počeli koristiti papir, pa do početka 20. stoljeća, bez obzira na to što je štampanje knjiga nakon dugog otpora toj vrsti djelatnosti počelo i u Osmanskom carstvu u prvoj polovini 18. stoljeća”, istaknuo je Jahić.

Prema njegovim riječima, to su rukopisi nekih od najpoznatijih bosanskih autora koji su pisali na orijentalnim jezicima, među njima Ahmeda Sudića, poznatog komentatora perzijskih klasika i jednog od najboljih poznavalaca perzijskog jezika i klasične perzijske književnosti, ali i arapskog jezika i njegove gramatike, koji je komentare djela perzijskih klasika i arapske gramatike napisao na osmanskom turskom jeziku.

Tu je i Hasan Zijai Mostarac, istaknuti mostarski pjesnik, zatim Alaudin Ali-dede Bošnjak, plodan pisac na arapskom jeziku, koji se posebno isticao u pisanju djela tesavvufskog sadržaja, Hasan Kafi Pruščak, jedan od posebno utjecajnih ljudi u Osmanskom carstvu i jedan od najsvestranijih i najplodonosnijih bosanskih pisaca na orijentalnim jezicima. Pisao je djela iz filologije, islamskog prava, islamske dogmatike, historije i politike.

NAJVEĆA IMENA BOSANSKE PISMENOSTI

Na izložbi su bili predstavljeni i rukopisi Muhameda Musića Allameka, koji je u komentarima, glosama i preradama djela drugih autora pokazao izuzetnu oštroumnost, samostalnost i originalnost u izlaganju vlastitih mišljenja i razumijevanju raznih pitanja u komentiranju Kur'ana, arapske gramatike i retorike te posebno logike, što ga svrstava u red izuzetno značajnih naučnika 17. stoljeća u islamskom svijetu.

“Muhamed Hevaija Uskufi autor je prvog bosansko-turskog rječnika, napisanog u stihovima; Ahmed Mujezinović Mostarac autor je velike zbirke vazova u kojoj uglavnom s tesavvufsko‑filozofskog aspekta razmatra mnoge teme, najčešće vjerskog karaktera; Hasan Kaimija iz Sarajeva autor je više zbirki poezije (divana) i pojedinačnih raznovrsnih pjesama na osmanskom turskom jeziku; Hasan Duvnjak autor je više djela na arapskom i osmanskom turskom iz islamskog vjerovanja i islamske pravne prakse; Osman Šugli Visočanin jedan je od plodnijih bosanskih pisaca na orijentalnim jezicima u drugoj polovini 17. i početkom 18. stoljeća; Mustafa Ejubović – šejh Jujo – raznovrsnim načinom rada ulazi u red najistaknutijih bošnjačkih autora koji su stvarali na orijentalnim jezicima tokom cijele epohe nastajanja ove vrste naučnog i književnog stvaralaštva u Bosni i Hercegovini; Ibrahim Opijač je nakon smrti učitelja, šejha Juje, zauzeo njegovo mjesto u obrazovanim krugovima Mostara; Ahmed Muhamedov Mostarac, dugogodišnji mostarski muftija i dobar poznavalac islamskog prava, autor je zbirke fetvi kojima su se rješavala svakodnevna praktična pitanja muslimana; Mustafa Bošnjak Muhlisi autor je putopisa o njegovom odlasku na hadž 1748. godine, napisanog u stihovima na osmanskom turskom jeziku; Muhamed Čajničanin se bavio logikom na arapskom jeziku; Mustafa Firaki bio je hroničar i pjesnik te Abdulah Karabegović; Omer Hazim Humo; Sejfullah Proho; Mustafa Buturović; Muhamed ef. Ramić; šejh Muhamed Užičanin; Abdullah ef. Riđanović; Jusuf-beg Čengić i Muhamed Arif Kujumdžić Sarajlija Brkanić”, naveo je Jahić. Njihova imena danas ubrajamo u sami vrh bosanske i bošnjačke pismenosti u vrijeme Osmanskog carstva, pa je ova izložba izuzetna prilika da se zainteresirani upoznaju s historijom pismenosti u Bosni i Hercegovini.

Jedan dio vrijedne arhivske građe Orijentalne zbirke nalazi se i na bosanskom jeziku, pisan arapskim pismom. Orijentalna zbirka sastoji se od različitih dokumenata, rukopisnih i štampanih knjiga, deftera, sidžila, vakufnama, časopisa, geografskih karata i slično. U njoj se nalaze i razna književna djela koja su pisali Bošnjaci tokom osmanske (1463–1878), a nešto manje i tokom austrougarske uprave (1878–1918).

PROČITAJTE I...

“Mogla sam i ja otići kao i mnogi. Nije ova država lahka za život, ali i studenti iz Njemačke idu u Francusku da studiraju, odlaze ljudi odsvakuda, traže nešto bolje. Ali ti kao insan ne možeš pobjeći od sebe, možeš samo ponijeti dio sebe. U ovoj situaciji ne treba bježati, po čemu smo mi poznati, nego treba rješavati probleme, treba ovdje najbolje što možeš raditi svoj posao. Možda bi nam, kada se ne bismo predavali olahko, bilo bolje”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!