Boris Malagurski, autor najgnusnijih laži

Nazvati dženazu u Srebrenici festivalom može samo čovjek koji nema nikakvog osjećaja za žrtve i njihove porodice. Očekivati od njega da je posjetio Srebrenicu bilo bi nerazumno, jer je broj Srba koji su posjetili Memorijalni centar u Srebrenici tako mali da je među njima teško naći osobe tipa Malagurskog

Piše: Hišam HAFIZOVIĆ

Četiri dana prije dženaze u Srebrenici, novinska agencija Sputnik Srbija objavila je zaprepašćujući video u kojem je dženaza u Srebrenici nazvana “Srebrenica fest 2017”. Pošto o voditelju koji je govorio u videu nisam ništa znao, zainteresiralo me je ko je ovaj pripadnik najnovijeg genocidaškog ešalona.

Boris Malagurski rođen je 1988. godine u Subotici u Vojvodini. (Kad bismo ga htjeli uvrijediti, mogli bismo reći da je bubuljičavi balavac, što otprilike i jeste jer je sebi uzeo za pravo da radi stvari koje mnogo stariji ljudi nisu, a i izgleda radi.) Za sebe kaže da je potomak poljskog vojnika koji se na strani Jana III Sobjeskog borio protiv Osmanlija u bici kod Sente i nakon toga odlučio ostati u Subotici. Sa 17 godina odlazi u Kanadu na studij filmske produkcije, 2010. snima svoj propagandni uradak Težina lanaca.

U videu koji je neke od nas zaista iznenadio, jer smo ovakav nivo govora navikli sresti samo na forumima i komentarima na YouTubeu i Facebooku, na fotografiju jedne od dženaza zalijepio je šareni ćirilični natpis “Srebrenica fest 2017”. Vjerovatno cijeli ovaj video boli još više zato što je urađen u HD-u i koristi sve uzuse rada nekih modernih novinara-zabavljača. Nema poštovanja ni prema mrtvima, te u svom videu prikazuje i kamion s posmrtnim ostacima ubijenih Srebreničana. U jednom dijelu videa bio je do te mjere bezobrazan da je koristio jedan od ratnih snimaka, a ono što je izgovorio još je gore od onoga što je prikazao. Nazvati dženazu u Srebrenici festivalom može samo čovjek koji nema nikakvog osjećaja za žrtve i njihove porodice. Očekivati od njega da je posjetio Srebrenicu bilo bi nerazumno, jer je broj Srba koji su posjetili Memorijalni centar u Srebrenici tako mali da je među njima teško naći osobe tipa Malagurskog.

Sedam pokolja

Nakon prve katastrofalne izjave, koja je i naslov videa, slijedi nova katastrofalna izjava: “Omiljeni praznik bošnjačkih političara.” Ovog se ni Šešelj ne bi sjetio! (Inače, od njega se Malagurski ograđuje.) Dženazu u Srebrenici, koja je posljedica bestijalne želje srpskih nacionalista i zločinaca za ubijanjem, svodi na neku vrstu politike i zavjere protiv Srba. Istih onih ljudi koji su, da bi se “osvetili Turcima nakon bune protiv dahija”, “morali” klati čak 7 puta: u 1. i 2. srpskom ustanku, u 1. i 2. balkanskom ratu, u 1. i 2. svjetskom ratu i u posljednjem ratu, a onda da to prikrivaju. Pa su “nehotice” izumili jedan fenomen koji nećete naći ni kod Hitlera: sekundarne masovne grobnice. Nakon toga na red dolazi negiranje genocida i izvitoperena propaganda ala Malagurski.

Nakon ovakvog početka (a u videu su između ostalih bljuvotina i te da negira genocid, majke Srebrenice proglašava profiterima, a predsjednika Aliju Izetbegovića ratnim zločincem), ko bi mu od Bošnjaka mogao povjerovati u priču na kraju, koju svodi na sljedeće: “da se okrenemo sebi, ekonomiji i boljoj budućnosti, jer su za sve krivi moćnici”?

Za razliku od njegovog propagandnog uratka “Srebrenica fest 2017”, koji nas ljuti, ali segment po segment, video se da izanalizirati i prepoznati u njemu sve laži Malagurskog, neki od njegovih dokumentaraca puno su opasniji i traže detaljniju analizu naše stručne javnosti, pogotovo one medijske.

Godine 2010. snimio je dokumentarac o raspadu Jugoslavije u kojem svu krivicu za zlo nastalo tokom njega pripisuje SAD-u, korporacijama, globalizaciji itd. Video je jako dinamičan, te, ako gledalac ne prati pažljivo, može svašta “progutati” kao istinu. Možemo reći da je dokumentarac tornado slika, riječi i muzike koji služi u propagandne svrhe i ima za cilj da sa Srbije skine bilo kakvu odgovornost za zlo nastalo 90-tih.

Video je koncipiran tako da bi emocije i razum gledalaca usmjerio u pravcu u kojem to propaganda traži. Svaki put kada govori o Srbima i njihovoj historiji, muzika je raspjevana i vedra, a kada govori o onome što hoće da izvitoperi, muzika je zavjerenička.

Svaka laž mora se vrlo pažljivo dijagnosticirati. A ima ih puno. Ovdje ćemo istaći one nama najvažnije, a detaljniju analizu prepustiti ljudima iz struke:

Predstavljanje nikada dokazanog mita o nabijanju Srba na kolac od strane Osmanlija kao nepobitne historijske činjenice. U tu svrhu koristi se grozomoran isječak iz igranog filma. Izbjeći nabijanje na kolac moglo se na jedan način: prelaskom na islam.

Španska inkvizicija dječija je igra u poređenju s hrvatskim zločinima nad Srbima u 2. svjetskom ratu.

Četnici su u 2. svjetskom ratu bili pokret otpora.

Nacionalizam u bivšoj Jugoslaviji nastao je kao rezultat ekonomskih mjera provedenih od SAD‑a.

Protiv prvog predsjednika nezavisne Bosne i Hercegovine Alije Izetbegovića najviše je laži: da je bio saradnik nacista u 2. svjetskom ratu. Dokaz? Slika muftije El-Husejnija pred nekom postrojenom nacističkom jedinicom; da je imao islamsku viziju za pretežno kršćansku Bosnu, kao što je naveo u Islamskoj deklaraciji. Omiljena knjiga u propagandi protiv rahmetli Alije govori o stanju u islamskom svijetu generalno, a ne o Jugoslaviji; da je na izborima izgubio od umjerenog muslimanskog lidera Fikreta Abdića, ali ne spominje način izbora 1990. godine na kojem je svaki građanin imao 4 glasa, tako da je logičan izbor Srba bio Fikret Abdić. Da je odluka bošnjačkog vrha opravdana, pokazali su događaji koji su uslijedili. Ako je mjerilo umjerenosti izdaja vlastitog naroda zarad interesa srpskih nacionalista, onda o Fikretu Abdiću zaista možemo reći da je “umjeren”; u nevjerovatnom spinu optužuje rahmetli Aliju za pucnjavu na mirovne demonstracije u Sarajevu, stavljanjem u isti kontekst dokumenta i snimke koji jedni s drugima nemaju nikakve veze. A dobro znamo da su za pucnjavu krivi naoružani SDS-ovci; ponavlja omiljenu mantru srpskih nacionalista o trgovini Srebrenicom.

Malagurski umanjuje važnost Miloševićevog govora na Gazimestanu prikazujući neki neutralniji dio govora, a izbjegava onaj famozni dio: “Šest vjekova kasnije, danas, opet smo u bitkama, i pred bitkama. One nisu oružane, mada i takve još nisu isključene.”

BORISOVO KRATKO SJEĆANJE

Iskorištava nerazjašnjene smrti Hrvata Josipa Kira i Milana Levara, dok Trebinjca Srđana Aleksića u filmu stavlja u takav kontekst kao da je Srđanov postupak tada bio srpski mainstream.

Srbi su htjeli kontrolirati teritoriju koja im je pripadala i koja im je bila od strateškog značaja, Hrvati isto tako, a Bošnjaci su htjeli sve. Tvrdnja za koju većini Bošnjaka ne treba nikakav komentar.

Ističe prisustvo arapskih boraca, pri tom koristeći sliku 7. muslimanske brigade koja je bila isključivo sastavljena od domaćih boraca, a Ruse, kojima je nedavno podignut i sporni spomenik u Višegradu, uopće ne spominje.

Idealizira Jugoslaviju i glorificira jugoslavensku ideju. Na kraju krajeva, šta o Jugoslaviji i njenom raspadu zna čovjek koji je 1988. godine rođen u Subotici – gradu na samoj granici s Mađarskom, osim ono što su mu rekli ili je pročitao?! U filmu je izrečena i tvrdnja da je SFRJ bila mješavina privatnog poduzetništva i industrije u državnom vlasništvu, što nije tačno. Srpsku hegemoniju u obje Jugoslavije, naravno, prešućuje.

U filmu postoje samo zločini nad Srbima, a zločina nad drugim narodima jedva da ima u tragovima. Za Srebrenicu kaže da je “orkestrirani pad enklave u ruke srpskih snaga”, koji je za cilj imao da se izdejstvuje NATO intervencija.

Snimanje filma Težina lanaca podržao je RTS, prvi je na listi sponzora i na raspolaganje mu je dao svoju arhivsku građu. Bar tako piše u špici filma. Nije ga objavio s obrazloženjem da je glavni dio filma već objavljen na televiziji Happy. U BiH su film prikazali i RTRS i BN.

Medij koji je objavio sporni video o Srebrenici jeste Sputnik, koji je od 1993. do 2014. djelovao pod imenom Glas Rusije, a onda rebrendiran u Sputnik. Ima ukupno 33 redakcije na skoro toliko svjetskih jezika. Jedna je od redakcija Sputnik Srbija. (U prilog tome koliko su Rusima Kurdi postali važni, zbog rata u Siriji i nestabilnosti u Iraku, govori nam i to da na kurdskom jeziku imaju dvije redakcije i dva sajta: latinicom i arapskim pismom.)

Rad Malagurskog dobrim se dijelom slaže s načinom rada u ruskom novinarstvu: odsustvo provjere izvora i činjenica, česte teorije zavjere i povremeno fabriciranje vijesti radi postizanja određenih ciljeva.

Malagurski se jako dobro osposobio u medijskom djelovanju, do te mjere da je hrpu velikosrpskih laži uspio “spakirati” u simpatičan film koji su pogledali mnogi antiglobalisti svijeta. Film Težina lanaca (koji ima i drugi dio) ne govori ni o srpskim pretenzijama 90-tih, ni o zločinima srpskih nacionalista, ni o svemu onome za što dio srpske javnosti snosi krivicu. Video o dženazi u Srebrenici predstavlja krajnju drskost. Njegovi videi opasni su za mlađe gledaoce i slabije poznavaoce historije BiH koji lahko mogu potpasti pod utjecaj jer su snimljeni na dinamičan i privlačan način.

Uređivao je i vodio iznenada prekinutu emisiju Revolucija na televiziji Happy. Sada uređuje i vodi Globalno na bijeljinskom BN-u, a od maja ove godine sarađuje i sa Sputnik Srbija.

Da se radi o sadašnjem (ili budućem) propagandisti, puno govori i njegov odgovor u intervjuu datom za telegraf.rs prije 4 godine na pitanje: “Hoćemo li ikad uspjeti da se riješimo lošeg imidža koji je u svijetu stvoren ne samo o Beogradu već o Srbiji uopšte?”, gdje je rekao: “Sada je pravi trenutak da se poradi na borbi protiv lošeg imidža koji je o nama stvoren, jer su ljudi počeli da zaboravljaju šta se sve pričalo…” Pričalo, a šta se sve dogodilo?!

Za kraj, nakon što provjerite da li ste mu slučajno dali like na Facebooku (a ako baš želite da pratite njegov rad, Facebook je i za to dao opciju: follow ili slijedi), prosudite sami: Je li Boris Malagurski opasan čovjek?

 

PROČITAJTE I...

Imao sam sreću da sam poznavao Aliju Izetbegovića i svjedočio nekim događajima. Necmettin Erbakan je 1990. imao veliki kongres Refah partije u Ankari i tada je Alija s njim imao sastanak. No, tada je upoznao i Recepa Tayyipa Erdoğana, koji nije imao visoku političku funkciju, a kada se vratio u Sarajevo, na sastanku SDA je rekao da je Kongres lijepo prošao te da je imao lijep sastanak s Erbakanom, ali da im nosi jedan muštuluk

Nekadašnji komandant 7. muslimanske brigade Šerif Patković danas je predsjedavajući Koordinacije boračke organizacije Armije RBiH, koja okuplja Savez dobitnika najvećih ratnih priznanja, Savez demobilisanih boraca u FBiH, organizaciju Porodica šehida i poginulih boraca i Savez ratnih vojnih invalida. Aktivan je u upravnim odborima fondacija za pravnu pomoć borcima Armije RBiH i za stambeno zbrinjavanje boračke populacije u FBiH. S komandantom smo razgovarali povodom oslobađajuće presude Naseru Oriću, ali i reakcije koju je uputio ispred koordinacije koju vodi na, za borce, neprihvatljivo imenovanje Svetlane Cenić na poziciju predsjednice Nadzornog odbora BH Telecoma

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!