Bojkot

Sabrina želi da Sarajevo opet bude bh. klub, a Valentin Ilievski, direktor svih direktora, za sada to ne postavlja kao težnju. On bi opet gradio stadion. Za koga samo, nije se izjasnio. Tribine su prazne, momče makedonsko!

Kada sam, tamo nekih osamdesetih godina prošlog stoljeća, stavio potpis na bijeli papir na kojem je bilo pedesetak imena, samo sam sebi bio veoma važan. Možda i prvi moj potpis, bilo je to pravo vjenčanje iz ljubavi, zakletva za cijeli život. Stavio sam paraf na papir kao jedan od osnivača “Hordi zla”, navijačke skupine FK Sarajevo.

Bez sumnje, bilo je tu od mene mnogo istaknutijih članova tog, za nas tadašnje pubertetlije, životno važnog pokreta. Teško se mogu sjetiti kako je došlo do toga da baš ja budem jedan od osnivača. Ali, eto, bio sam. I da nedavno ne objaviše ljudi taj dokument, teško da bih se i sjetio da sam upisan na taj bijeli papir iz kojeg se rodilo nešto veliko i važno.

A nakon njega, rođena je navijačka grupa “Horde zla”, mladi ljudi koji su tada, uostalom kao i Željini “Manijaci”, trebali “stati na crtu” mnogo brojnijim navijačima Partizana, Crvene zvezde, Dinama ili Hajduka. I nije da i jedni i drugi to nismo uspijevali, mnogi ne znaju, nekada i zajedničkim snagama, što je danas gotovo nepojmljivo.

Na neke izlete iz tog vremena, s ovom glavom, nisam danas ponosan, ali sam sigurno pun ponosa kada se sjetim da je sve što smo radili, bilo pametno ili ne, ipak bilo samo iz čiste ljubavi prema klubu i boji njegovog dresa. U međuvremenu sam dospio nekako na suprotnu stranu jer sam igrao neke utakmice i protiv Sarajeva, a život me odveo i u vode u kojima bih, kada pišem i razmišljam o tome, trebao biti objektivan, ma koliko to nekoga zaboljelo.

S vremenom se navijačka scena promijenila. Više nije jakna “fajerka” zaštitni znak i više vam ne treba vispreni Vjeko koji ima jarana u Italiji da nam prošverca baklje na tribinu. Ne mora više ni Mito na brod u Split da bi otamo donio baklje. Danas je sve na dlanu, novo je vrijeme, i neka je. Neka mladi stvari kroje po svom.

Danas su “Horde zla” u bojkotu, nezadovoljni radom kluba. Dilema je da li je dobro ostaviti igrače bez podrške, pa makar oni bili ovako loši kakvi su danas. Suština je navijačkih grupa navijanje i podrška. S tribina se može poručiti mnogo toga. Ali, Sarajevo je zaista u dubokom glibu kada ti mladi ljudi nemaju drugog izbora do bojkota utakmica.

Uostalom, ko je uopće zadovoljan “radom” kluba? Utakmice se bojkotiraju jer je svim došlo do grla, jer je postalo mučno gledati sav taj jad i bijedu, kako na terenu, tako još više u loži stadiona. Jer tamo sjede ljudi koji vrijeđaju inteligenciju, koji misle da se sve češći porazi mogu zaboraviti vijestima o postavljanju novog prozora u kampu, krečenjem svojih ureda ili kakvom humanitarnom akcijom…

Istina je, osipaju se iz lože i ureda, svako malo pa ode neko, ali kičma je te upravljačke strukture nedodirljiva. Nova fora mlađahne direktorice Sabrine Buljubašić jeste izjava kako u novom Upravnom odboru klub želi ljude iz BiH. Kakav zaokret i kakva novina, baš kao da Sarajevo nije najblistavije trenutke imalo baš sa svojim ljudima u svojim uredima. Genijalno!

Sabrina želi da Sarajevo opet bude bh. klub, a Valentin Ilievski, direktor svih direktora, za sada to ne postavlja kao težnju. On bi opet gradio stadion. Za koga samo, nije se izjasnio. Tribine su prazne, momče makedonsko!

 

 

Prethodni članak

SEVDAH-ŠOVINIZAM

PROČITAJTE I...

Osim po materijalu od kojeg su izgrađeni, od nadgrobnih spomenika u ostalim dijelovima Bosne, krajiški bašluci bitno se razlikuju po izgledu i visini, te motivima kojima su ukrašeni. Pored kulturno-historijske, oni imaju spomeničku, estetsku te pejzažno-oblikovnu funkciju. U novije vrijeme stari krajiški nišani sve su izloženiji uništavanju, a praksa podizanja novih nišana u skladu s vlastitom tradicijom sve je rjeđa

Takva dehumanizacija neistomišljenika, kojem se najprije uskrati sposobnost racionalnog misaonog procesa (kao što je Haverić uradio u Kritici bosanskog uma), a zatim ga se demonizira kao besprizornu hulju ili šljam, jeste Haverićev današnji intelektualni doprinos nastavka obračuna s “neprijateljima” s kojim su se Haverićevi ideološki prethodnici obračunavali prijekim sudom i kuršumom u gluho doba noći.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!