Bitka za Predsjedništvo BiH

Veliki broj iznimno neprincipijelnih predizbornih sporazuma pojačavaju dojam da među Bošnjacima ne postoji patriotski blok koji bi zajednički radio na sprečavanju srpskih i hrvatskih secesionističkih tendencija.

U oktobarske izbore ulazimo s popriličnom dozom neizvjesnosti, a većina Bošnjaka opravdano se plaši da bi nakon ovih općih izbora u Predsjedništvo BiH mogao ući trojac Dodik – Čović –  Radončić. Također, veliki broj iznimno neprincipijelnih predizbornih sporazuma pojačavaju dojam da među Bošnjacima ne postoji patriotski blok koji bi zajednički radio na sprečavanju srpskih i hrvatskih secesionističkih tendencija.

Jedna takva neprincipijelnost dogodila se sporazumom A-SDA, lokalne krajiške stranke, sa SDP-om u vezi s podrškom njihovom kandidatu za Predsjedništvo BiH Denisu Bećiroviću. Zatim je Bećirovića podržao i Sejfudin Tokić, koji nema političku snagu, ali je među dijelom Bošnjaka slovio kao borac za “bošnjačku stvar”, iako u njegovom slučaju stranačkog preletača i medijskog klauna ne znamo šta bi to tačno trebalo značiti.

Potom su Bećiroviću počele stizati podrške srpskih građanskih vijeća, romske udruge slikovita imena “Eurorom”, a i raznih pojedinaca, što dio medija redovno prenosi kao udarnu vijest. Neizvjesno je ko će još podržati Bećirovića, a ne bismo se začudili da se odnekud pojavi “Pokret imama SFRJ”, generacija 1948, a kako mu je krenulo, moguća je i podrška “Udruženja veterana sirijskog ratišta 2012.-2018.”. Međutim, ovo što SDP radi s Bećirovićem ogromna je greška i vodi ka njihovom potpunom izbornom porazu.

Uzet ćemo kao činjenicu da favorizirani kandidati neke stranke za Predsjedništvo BiH, u pravilu, mogu svojim kampanjama navući i veliki broj glasova vlastitoj stranci. U slučaju Bećirovića i SDP-a, pošto očito postoji nesrazmjer u političkim gledištima stranke i kandidata, to je malo vjerovatno, a teško da će SDP odustati od svog hardcore titoističkog folklora, što će Bećirovićevoj retorici o poštivanju vjerskog i nacionalnog ozbiljno naštetiti.

Traženje podrške za Bećirovića od manjih stranaka, koje su uz to ideološki posve različite od SDP-a, pokazuje ozbiljan manjak samopouzdanja, ali i još nešto, SDP je time napravio neviđenu štetu samom sebi jer, ako Bećirović u pravilu vuče svoju stranku naprijed, onda je ova podrška više stranaka i strančica potpuno razvodnjavanje SDP-ovog potencijala na izborima. Denis Bećirović time praktički prestaje biti kandidat SDP-a i postaje kandidat više stranaka te građanskih udruženja, što je taktički potpuno suludo.

Po onome što smo mogli čuti iz uvodnih govora Nikšića i Bećirovića, ispada da pretendiraju u Predsjedništvu BiH zastupati sve građane. Lijepo zvuči, ali u praksi to znači da bi Hrvati zastupali samo Hrvate i njihova prava, Srbi zastupali samo Srbe i njihova prava, a Bošnjaci bi se trebali utopiti u svima, od Srba do “Euroroma”. Vjerovatno je SDP napravio krucijalnu grešku, što, bahati kakvi jesu, nisu uspjeli dogovoriti lijevu koaliciju sa Željkom Komšićem. To će ih skupo koštati, prema svemu sudeći gubitkom bilo kakve šanse da osvoje Predsjedništvo BiH.

Ne zaboravimo da je Martin Raguž na prošlim izborima uspio povući 50 hiljada bošnjačkih glasova, a Komšić se služi prijemčljivom retorikom koja se, kao što smo i predvidjeli, obraća Bošnjacima te je poprilično sigurno da će, ako ovako nastavi, moći sakupiti barem 150 hiljada glasova. Oni će biti dovoljni da pobijedi Dragana Čovića, a Bećiroviću oduzme bilo kakvu šansu da uđe u Predsjedništvo BiH jer glasovi koje Komšić dobiva od Bošnjaka uglavnom su glasovi ljevice. I Diana Zelenika, kandidat HDZ-a 1990, također se služi sličnom taktikom i obraća se Bošnjacima, ali teško je očekivati da će nadmašiti Komšića.

S druge strane, Šefik Džaferović, kandidat SDA, krenuo je tiho, očito razumijevajući da je bitno sabiti redove u vlastitoj stranačkoj bazi. Tako je na iftaru u Tešnju nastupio pred stranačkim aktivistima sa Šemsudinom Mehmedovićem, a nedugo zatim na iftaru u Sarajevu pobjednički dizao ruke s Denisom Zvizdićem. Ovim se pokazuje visoka razina političke zrelosti i praktički demantiraju špekulacije o stranačkim razdorima. S obzirom na Džaferovićevo političko iskustvo i s obzirom na način kako je započeo kampanju, od ovog kandidata možemo očekivati velika iznenađenja, a kada se tome pridoda glasački potencijal baze SDA, vjerovatno je najizgledniji kandidat za Predsjedništvo BiH.

Fahrudin Radončić također će biti iznenađenje, ali u negativnom smislu. Strah od njegovog ulaska u Predsjedništvo BiH najvjerovatnije je posve neopravdan, a kruže informacije da ispitivanja glasačkog tijela ovom kandidatu daju tek 3-4%. Ovaj njegov drastični pad ne treba čuditi jer je njegova SBB s 14,7% osvojenih glasova na prošlim općim izborima na lokalnim spala na 7,5%, te se očekuje da će taj pad doista ići do 3-4%, što ukazuju i nezvanična ispitivanja koje stranke provode na terenu. Radončić je zato krajnje nervozan, i to objašnjava njegov bijes prema medijskim pojavama koje to javno izreknu.

Radončić, ako se povuče iz utrke za Predsjedništvo BiH, o čemu očito kalkulira svjestan da nema šanse, ujedno će značajno oslabiti njegov SBB jer neće za njega moći povući glasove svojom kampanjom. Odustane li, ispast će kukavica i praktički priznati poraz, a ako ostane u utrci, doživjet će poraz i biti osramoćeni gubitnik koji po treći put gubi izbore. Kako god se okrene, Radončiću ne cvjetaju izborne tikve. Uz sve to, mnogi se pitaju zašto njegov Avaz napada Dinu Konakovića, s kojim je nekada imao blistave odnose. Zato što je svjestan da pobjegulje iz SDA neće značajnije oštetiti tu stranku, koliko će njegovom SBB-u pohapati ama sve glasove koji im se nađu na putu. Zato će i Konaković u medijima iznositi spin da SBB i SDA imaju neki tajni pakt o postizbornoj koaliciji, znajući na čije razočarane glasove računa.

PROČITAJTE I...

U završnoj fazi sam trećeg izdanja knjige o balkanskom mafijašu Fahrudinu Radončiću, kojom ću javnosti u potpunosti prezentirati koruptivno-kriminalno djelovanje Radončića u BiH i za sva vremena staviti pečat na njegovo kvazipoštenje i kvazipatriotizam koji već decenijama pokušava podvaliti Bošnjacima. Između ostalog, riječ je o dokumentaciji, fotografijama, transkriptima i izjavama iz kojih će javnost jasno vidjeti da se Fahrudin Radončić u BiH bavio špijunažom, u toku rata sarađivao s agresorskom stranom, te kao ratni profiter trgovao drogom, alkoholom, kahvom i slično, a što je nastavio i u kasnijem periodu

Iz sedmice u sedmicu na vidjelo izlaze navodi o tome kako u kineskoj regiji Xinjiang čak milion ljudi vlasti drže u logorima. Prema izjavama bivših zatvorenika koji su nakon puštanja na slobodu otišli u inostranstvo, zatočeni su jer su bili religiozni, upražnjavali su vjerske obrede ili čak zato što ne govore kineski. Neki od njih kažu da su mučeni. Većina onih koji su zatočeni jesu muslimanska manjina Ujguri

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!