Barcelona, više od grada

Na desetine akcija i milione eura potrošili su vlasti i građani Barcelone za pomoć Sarajevu. Tragedija Bosanaca i Hercegovaca bila je i njihova tragedija. Barcelona je grad koji je formirao 11. gradski distrikt nazvan Distrikt Sarajevo. Tokom ratnih godina građani Barcelone sakupljali su novac i humanitarnu pomoć za Sarajevo. Svakog ponedjeljka u 20 sati ispred Gradske vijećnice okupljali su se i minutom šutnje protestirali protiv opsade glavnog grada BiH

 

Sarajevo je odalo počast žrtvama terorističkih napada u Barceloni i Cambrilsu, u kojima je ubijeno 14, a povrijeđeno više od stotinu ljudi. Pismo podrške građanima Barcelone poslao je gradonačelnik Sarajeva Abdulah Skaka, reisul-ulema Husein Kavazović, sportaši, umjetnici… Ibrahim Spahić, predsjednik Međunarodnog centra za mir, organizirao je performans u Titovoj ulici nazvan “Svi smo jedan rod, zaustavimo terorizam”. Fatima Mehmedović i Nejla Komar, učenice Muzičke srednje škole u Sarajevu, u čast žrtava terorističkih napada, ne samo u Španiji nego u cijelom svijetu, izvele su Albinonijev Adagio, komad koji se tokom opsade Sarajeva izvodio svaki dan u podne za žrtve terora nad gradom i njegovim građanima upravo na šetalištu La Rambla. “La Rambla je simbol slobode i tamo smo zajedno s Pasqualom Maragallom marširali za mir i podizanje opsade oko Sarajeva. Oni su čak jednom kvartu u Barceloni dali ime Sarajevo”, kazao je Spahić. Uoči početka sarajevskog derbija između Sarajeva i Željezničara na stadionu “Asim Ferhatović Hase”, porukom “Barcelona i Sarajevo prijatelji zauvijek”, odata je počast stradalima u terorističkom napadu.

“ZOVI ZA SARAJEVO”

Na desetine akcija i milione eura potrošili su vlasti i građani Barcelone za pomoć Sarajevu. Više je od 20 hiljada ljudi, predvođeno predstavnicima svih političkih partija, gradskim i katalonskim zvaničnicima, 21. jula 1995. godine bilo na protestnom skupu organiziranom zbog genocida počinjenog nakon pada Srebrenice. Tragedija Bosanaca i Hercegovaca bila je i njihova tragedija. Nekoliko mjeseci kasnije, Barcelona donosi odluku o formiranju jedanaestog gradskog distrikta nazvanog Distrikt Sarajevo, koji je bio dio teritorijalne organizacije grada Barcelone. Nakon rata, njihova je pomoć uglavnom išla posredstvom Ambasade lokalne demokratije, koja je na svoju desetu godišnjicu osnivanja objavila dugačak spisak akcija u kojima su učestvovali građani ovog španskog grada.

Tako je, primjerice, u Barceloni organizirana akcija “Zovi za Sarajevo”, kojom je, pozivom broja humanitarnog telefona, skupljan novac za obnovu knjižnog fonda Nacionalne biblioteke. Broj je nazvalo 300 hiljada ljudi. Godine 1996. Barcelona je donirala 205 hiljada eura za obnovu stadiona Koševo, na kojem je održan atletski “Miting solidarnosti”. U Sarajevo je iz Barcelone nakon rata stigla prva organizirana grupa turista, njih 50. Barcelona je donirala 20 autobusa za GRAS. Za obnovu stanova u naselju Mojmilo ukupno je donirano dva miliona i 887 hiljada eura. Pored toga, za obnovu Doma zdravlja u istom naselju 650 hiljada eura, a za vrtić još 150 hiljada eura. U Hadžićima i Tarčinu obnovljeno je 80 kuća, i za to je donirano 250 hiljada eura. Uz pomoć Juana Antonija Samarancha i Barcelone obnovljena je Olimpijska dvorana Zetra. Barcelona je donirala 150 hiljada eura za obnovu Kamernog teatra 55. Doniran je novac za bolnice u Sarajevu i Tuzli, za knjige, promocije, koncerte, posjete učenika, privrednika…

Kada je počeo rat na Kosovu, za pomoć izbjeglicama iz te zemlje koji su boravili u okolini Sarajeva donirano je 400 hiljada eura. Za rad Sigurne kuće 50 hiljada eura, za obnovu osnovne škole u Semizovcu 120 hiljada eura… I to je samo dio novca i neki od projekata koje je Barcelona organizirala kako bi pomogla Sarajevu i Bosni i Hercegovini. Od novembra 2000. godine Sarajevo i Barcelona su gradovi-pobratimi, a katalonski gradovi Sankt Perptu i San Sebastian pobratimi su s Tešnjem i Goraždem.

Nisu samo “obični građani” Barcelone pomagali Sarajevu i BiH. Čelni ljudi FC Barcelone također su bili u humanitarnim misijama. Ramon Pujol, član uprave tog kluba, šef klupskog protokola, tokom ratnih godina tri je mjeseca proveo u BiH u humanitarnoj misiji. Uzeo je neplaćeno odsustvo i stigao u BiH. Vratio se kada mu je zaprijećeno otkazom u kompaniji u kojoj je radio. “Osjećao sam da je Bosna mjesto u kojem trebam pomoći, i to sam napravio, a ne zato da bi to kasnije dobro izgledalo u mojoj biografiji”, kazao je Pujol. Španski humanitarci u BiH prvi su put došli 1992. godine na Igman i u Pazarić. U tri ratne godine dovezli su 105 kamiona humanitarne pomoći, uglavnom hrane i odjeće, a posredstvom ove organizacije, u Kataloniju je otputovalo 107 bh. izbjeglica. Zanimljivo je kako su se trojica katalonskih humanitaraca tokom svog boravka u BiH i vjenčali. Prema nekim procjenama, ukupno su u BiH dopremili 2.000 tona hrane.

Ratne 1994. godine katalonski humanitarci u potpunosti su opremili hirurškom opremom bolnicu u naselju Suhodol, a tri godine kasnije, iznova su izgradili razrušenu školu u Lokvama. Napravili su tribine, tartan-stazu i upravnu zgradu na stadionu Radnika u Hadžićima. Ove je objekte 2005. godine svečano otvorio Joan Laporta, tada predsjednik FC Barcelona, inače jedan od glavnih ljudi katalonske humanitarne organizacije “Accio Solidaria Igman Catalunia”, asocijacije koja je organizirala na desetine akcija za pomoć BiH, od obnove kuća, projekata deminiranja do memorijala posvećenih Srebrenici.

Laporta je u BiH došao 11. jula 2005. godine, posjetio Mostar i Sarajevo i namjeravao otići na komemoraciju žrtvama genocida u Srebrenici, no taj put nisu uspjeli organizirati iz sigurnosnih razloga. “Bio sam iznenađen kada sam vidio s kolikom dozom entuzijazma Bosanci žele obnoviti svoju zemlju”, pričao je Laporta tokom svog boravka u BiH. “Nakon tragičnih ratnih vremena, ljudi konačno imaju volje pomaći se naprijed i početi graditi budućnost. Ono što me je najviše iznenadilo jeste što još uvijek postoji mnogo znakova rata koji podsjećaju na tragediju koja se desila u Bosni. Ali, iznad svega, i snaga i želja da se gleda u budućnost. A ono što me raduje jeste činjenica da je Bosna zemlja s predivnim prirodnim bogatstvima”, kazao je tada Laporta, dodajući: “Naše prisustvo u Bosni poruka je međunarodnoj zajednici da ne zaborave da je u ovoj zemlji vođen rat. Tragedija koju je on sa sobom donio je prevaziđena, ali je sada najvažnije što više raditi na obnovi zemlje i normalizaciji odnosa. Tako da je prisustvo Barcelone poruka ljudima u tom smislu. Socijalna dimenzija koju sa sobom nosi klub neophodna je kako bi se, uz pomoć državnih institucija, pomoglo obnovi Bosne. Nije u pitanju samo humanitarna pomoć, ono što smo radili tokom rata, nego druge vrste pomoći koje spajaju sport i slobodno vrijeme u našim dvjema zemljama, ali i mogućnostima poslovnih ulaganja.”

Pred sam kraj opsade Sarajeva u posjetu je stigla delegacija Gradskog vijeća Barcelone. Ljeto je te godine u Barceloni obilježeno protestnim skupovima zbog dugogodišnje opsade Sarajeva, ali i nakon pada Srebrenice. Glavni pokretač tih akcija bio je pokojni Jose Maria Mendiluce, koji je početak rata u BiH dočekao kao jedan od čelnika UNHCR-a, osoba koja je svjedočila ubistvima koja su počinili Beli orlovi 1992. godine u Zvorniku. Tokom ratnih godina građani Barcelone sakupljali su novac i humanitarnu pomoć za Sarajevo. Svakog ponedjeljka u 20 sati ispred Gradske vijećnice okupljali su se i minutom šutnje protestirali protiv opsade glavnog grada BiH. lako se od 1992. promijenila garnitura ljudi na vlasti u Barceloni i Kataloniji, želja da se pomogne Sarajevu ostala je ista.

BARCELONA I SREBRENICA

Umjetnici i novinari Barcelone često su se bavili Srebrenicom, govoreći i podsjećajući na genocid u ovom gradu. Osim skupova u ratnim godinama, gotovo svakog ljeta održavaju se manifestacije na kojima se govori o onome što se desilo u ovoj bivšoj UN enklavi. Tako su, primjerice, građani Barcelone obilježili 16. godišnjicu genocida u Srebrenici okupljanjem na trgu Sant Jaume. Tokom obilježavanja pročitane su poruke majki iz Srebrenice, pismo generala Jovana Divjaka, kao i pisma katalonskih nevladinih organizacija. Građani Barcelone odali su počast ubijenima paljenjem svijeća. Tada je na skupu zatraženo i oslobađanje iz pritvora generala Jovana Divjaka, koji je u svojoj poruci zahvalio građanima što se prisjećaju najvećeg genocida u Evropi poslije Drugog svjetskog rata. “Počastvovan sam što mogu da vam se zahvalim što odajete počast, što se prisećate najvećeg genocida u Evropi posle Drugog svetskog rata nad Bošnjacima muslimanima u Srebrenici. Istinu o Srebrenici negiraju srpski nacional-šovinisti, zato vam hvala što ne zaboravljate više od 8.000 ubijenih u samo pet dana jula 1995. pred očima pripadnika OUN-a”, stajalo je u Divjakovom pismu.

Godine 2008. fotomonografija Srebrenica Tarika Samaraha prevedena je na katalonski i u tiražu od četiri hiljade primjeraka promovirana u Barceloni 10. jula. Fotografski novinar Alfons Rodriguez dobio je 11. novembra 2010. godine u Sevilli nacionalnu novinarsku nagradu za svoju reportažu iz Srebrenice, objavljenu u listu El Mundo. Rodriguez je, tokom obilježavanja petnaeste godišnjice genocida u Srebrenici, kamerom zabilježio bol majki koje su na taj dan sahranjivale posmrtne ostatke svojih najbližih u Potočarima. Rodriguezova reportaža pod naslovom Tuga se nastavlja ocijenjena je najboljom među nekoliko priča koje su konkurirale za nagradu.

U Srebrenicu je otišao na poziv univerziteta iz Barcelone koji je pokušavao napraviti istraživanje o životu žrtava genocida, petnaest godina kasnije. “Svojom sam fotografijom i pričom pokušavao uhvatiti trenutke iz njihovih života, prenijeti svoje viđenje stvarnosti žrtava genocida, petnaest godina nakon tih užasnih događaja. Špansko društvo uvijek je bilo svjesno onoga što se dešavalo u Bosni i Hercegovini, uvijek ih je zanimalo i pratilo je pozorno šta se dešava u vašoj zemlji jer ste država koja je veoma slična nama”, kazao je nakon što je dobio nagradu. “Bilo je zaista veoma tužno svjedočiti tome kako majke sahranjuju svoju djecu. Bilo mi je još mnogo teže razgovarati s majkama koje još uvijek tragaju za ostacima svojih voljenih, kojima je ostalo tako malo nade, a tako puno bola i srdžbe. Bilo mi je teško, jer pomalo je neetično snimati sve to, sukob osjećaja i etike bio je ogroman, no morao sam to raditi, osjećao sam kako je to potrebno.”

SAMARANCH I SARAJEVO

Tri su osobe iz Barcelone ponijele titulu počasnog građanina Sarajeva. To su Juan Maria Tintore, predsjednik teniskog kluba iz Barcelone koji je u Sarajevu boravio dvadesetak puta, zatim Pasqual Maragall i Manel Vila. Maragall je bivši gradonačelnik Barcelone koji je u prvim mjesecima agresije na BiH i opsade Sarajeva, održavši govor na otvaranju Olimpijskih igara u Barceloni, skrenuo pažnju svjetske javnosti i uputio apel za podršku i pomoć građanima Sarajeva i BiH. Zajedno s Maragallom, Manel Vila bio je domaćin reprezentaciji BiH na Igrama u Barceloni. Tokom opsade Sarajeva pomogao je u dostavi pomoći, dopremio je satelitski telefon 1994. godine kojim je omogućena veza sa svijetom tokom blokade Sarajeva.

“Treba da znate da je te godine, 1992, gradonačelnik Maragall pozivao građane i građanke Barcelone i Katalonije sa sloganom ‘Sarajevo zavisi od tebe’. Bio je nevjerovatan odziv svih da pomognu građanima i građankama Sarajeva”, kazao je Vila za Oslobođenje nakon što je dobio nagradu u Sarajevu. “Mnogi ljudi u Sarajevu možda ne znaju za to, ali sve sadnice drveća od Holiday Inna do RTV doma donesene su iz jednog dijela Katalonije, iz Girone, i zasađene su u februaru 1996. Ono što je najbitnije u čitavoj toj priči jeste da je veliki broj ljudi u Barceloni osjećao da mora pomoći Sarajevu i BiH.”

Još jedna osoba iz Barcelone bila je veliki prijatelj Sarajeva i BiH. Riječ je, dakako, o pokojnom Juanu Antoniju Samaranchu. Bio je 12. februar 1994. godine, Zimske olimpijske igre u norveškom Lillehameru, kada je pozvao sve prisutne da odaju počast Sarajevu. “Pozivam sve, ne samo vas na stadionu, već svugdje u svijetu, vas koji ste u svojim domovima, da ustanete i minutom šutnje odate počast gradu Sarajevu”, kazao je tada Samaranch, dobitnik Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva. Samaranch je s tadašnjim predsjednikom Predsjedništva SFRJ Mikom Špiljkom otvorio ZOI u Sarajevu 1984. godine. Deset godina kasnije, sa svojim saradnicima stigao je u opkoljeni grad i, nakon što je obišao ruševine nekadašnjih olimpijskih borilišta, obećao njihovu obnovu, posebice obnovu Olimpijske dvorane Zetra.

“Kada smo zatvorili Igre u Sarajevu, otišao sam iz ovog grada, ali sam još tada znao i slutio da ću se u njega često vraćati. Sarajevo je organiziralo prekrasne Igre i tada je pokazalo da ima šta ponuditi svijetu. Ali, nisam ni sanjao da ću opet doći ovdje u ratnim danima, kada je Sarajevo ubijano, kada su uništavana njegova sportska borilišta. Još na Igrama u Lillehameru uputili smo poruku svijetu da ne zaboravi ovaj grad i, ako nas je tada makar neko poslušao, možemo biti ponosni na ono što smo učinili”, kazao je Samaranch tokom svoje posljednje posjete Sarajevu.

 

PROČITAJTE I...

Bahrudin Kadirić napunio je u aprilu 1992. godine sedamnaest godina. Tri mjeseca kasnije, otac mu je ubijen, a on je zatočen u prijedorskim logorima smrti. Preživio je strijeljanje u zloglasnoj hali logora Keraterm zvanoj “trojka”. Danas s bratom Muhamedom u SAD u vodi firmu koja zapošljava 150 radnika i jedna je od najboljih građevinskih kompanija u toj zemlji

U Kiseljaku djeca Bošnjaka i Roma uživaju nejednak tretman u odnosu na djecu Hrvata. Zgrada OŠ “Kiseljak 1” u očajnom je stanju iako nastavu u njoj pohađa ukupno 757 učenika. Djeca nemaju adekvatne uvjete za učenje. Namještaj je dotrajao, krov prokišnjava, uništeni su zidovi, toalet. Prostora nedostaje, a tek od ove jeseni mogu koristiti fiskulturnu salu. U zgradi se izvodi i nastava isturenih srednjoškolskih odjeljenja iz Fojnice, jedina veza i način da srednjoškolci iz Kiseljaka pohađaju u svojoj općini nastavu na bosanskom jeziku

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!