Baklava je slatka, ali je ibadet još slađi

Mubarek-dani kojima idemo još su jedna darovana prilika da se popravimo. Imajmo na umu da je spremnost na žrtvu osnovni smisao kurbana. A nekad su i pružena ruka, traženi halal i oprost žrtva. Žrtva vlastitog ega koja je Allahu bliska i s kojom je iznimno zadovoljan. Kada budemo jedni drugima čestitali Bajram, kao dan oprosta, pogledajmo jedni druge u oči i razmislimo kakav je naš međusobni odnos. I trebamo li jedni drugima što halaliti? Je li se on sveo samo na čestitanje Bajrama? Volimo li jedni druge u ime Allaha, onako kako vjernici i trebaju da se vole

Činjenica je da mladi u Bosni i Hercegovini svakodnevno prolaze kroz razna iskušenja na putu do svog konačnog uspjeha. Moderno doba, utjecaj društvenih mreža, nerazumijevanje onih koji bi im trebali pomoći na putu do zaposlenja, samo su neki od faktora koji utječu na razvoj mladih u našoj domovini. Uslijed takvog stanja, potrebno je pronaći način kako pomoći mladima i usmjeriti ih prema pravim vrijednostima. Miralem ef. Babajić veliki dio svoje profesionalne karijere posvetio je radu s mladima, a sve u cilju njihovog usmjeravanja ka istinskim vrijednostima. Upravo smo s Babajićem razgovarali o stanju među bošnjačkom omladinom i predstojećem Kurban-bajramu.

STAV: Koji su, prema Vašem iskustvu, glavni problemi i iskušenja naše bošnjačke omladine?

BABAJIĆ: Općepoznati su problemi mladih vezani za egzistenciju i nemogućnost zapošljavanja u struci kada okončaju svoje školovanje. Neću kazati ništa novo ako kažem da mladi trebaju prostor i priliku da rade, privređuju, budu korisni članovi zajednice. Obaveza nam je svima da im pomognemo da ostvare svoje potencijale, profesionalne i lične. Ono što sam naučio kroz intenzivna druženja s njima u Mreži mladih jeste da ne žele da budu budućnost nego sadašnjost, ne žele da budu statistika i broj već korisni članovi društva u kojem žive, aktivni sudionici pozitivnih procesa. Druženje s mladima držim posebnom blagodati od Gospodara. Njihova energija, ideje i poletnost daju posebnu inspiraciju za rad, pa, ako hoćete, i snagu ponekad. U ovom dobu materijalizma i slobodnog pristupa svemu iskušenja mladima zaista ne fali.

Šta god da istaknem kao posebno štetno, mislim da ne bih pogriješio. Ali, evo, ako smijem, kazao bih da me posebno zabrinjava (koliko god to možda banalno zvuči) nedostatak navika za činjenje dobra. Fali nam upornosti u “ihsanu” – dobročinstvu, u onim malim svakodnevnim dobrim djelima koja potvrđuju našu vjeru iznova i iznova, koja pokazuju naše pravo lijepo vjerničko lice, koja mijenjaju naša bića i naša društva nabolje, koja nam daju pozitivan stav. Pokrećemo se lahko, jednim klikom, lajkom ili objavom, ali prečesto to ostane samo na tome. Kroz Mrežu mladih mi želimo kod mladih vratiti navike činjenja dobra. Onaj pozitivni stav da činjenje dobra nije izuzetak već pravilo. Da pomoći drugom nije sramota nego plemenitost. Želimo ih naučiti da nije dovoljno reagirati, komentirati, podijeliti na društvenim mrežama, nego treba činiti, raditi, truditi se i ne odustajati. Uzvišeni od nas traži samo da se trudimo, a uspjeh daje onome kome On hoće.

STAV: Možete li napraviti neku paralelu s prošlim vremenom, je li bilo teže ili lakše sačuvati se od raznih iskušenja nego je to slučaj danas?

BABAJIĆ: Mislim da svako vrijeme nosi svoje breme i na svoj način je teško. Tako je od vremena Adema, a. s., do danas. Kada bismo bilo koju generaciju pitali da li je njima bilo teže nego što je danas, mislim da bismo dobili potvrdan odgovor. Isto tako, svako vrijeme je na svoj način lijepo. Odrastanje u ratnom i poratnom vremenu imalo je svoje realne i općepoznate teškoće, ali je to vrijeme moje generacije koje mi je Gospodar propisao. Ljepše ne poznajem, ali drugo ne tražim. Tako da se nikako ne bih usudio porediti breme odrastanja ratnih generacija s današnjim. Ipak, amanet slobode koju su današnjoj omladini svojom žrtvom i borbom naše gazije prenijele, mislim, također je posebno težak i pun izazova. Kako na svojim plećima iznijeti građenje boljeg društva u slobodi i miru kada smo sami sebi najveći neprijatelji, kada moramo ponajprije pobijediti sebe, svoje slabosti i htijenja? Historija nas uči da smo kao narod izuzetno jaki u teškoćama, a još učimo kako da zajedno nosimo amanete slobode u dobru. Nadam se da nećemo biti loši učenici.

STAV: Urednik ste sada već tradicionalnog bajramskog koncerta “Bajram dođe, mirišu avlije”. Kakvu poruku nose ovaj i slični događaji koji za cilj imaju promovirati istinske vrijednosti naših praznika?

BABAJIĆ: Bajramski koncert “Bajram dođe, mirišu avlije” projekt je Medžlisa Islamske zajednice Sarajevo koji ima neprekinuti kontinuitet od 12 godina i kao takav je jedinstven kod nas. Projektom iz godine u godinu nudimo jedan lijep sadržaj mladima u danima Bajrama koji ima za cilj da nas dodatno oplemeni, ponudi nam lijepe zajedničke trenutke pune iskrenih emocija, ali i preventivno i odgojno djeluje na one koji ove blagdanske dane ne shvataju niti obilježavaju na dostojan način. Takve “proslave” su, nažalost, znale završavati i sa smrtnim slučajevima. Projektom u cjelini želimo iz godine u godinu pokrenuti širu kampanju i pozitivnu priču o istinskim moralnim, ljudskim i civilizacijskim vrijednostima koje su kod nas posebno dolazile do izražaja u danima Bajrama i kod mladih razvijati svijest o tome. Koncert je godinama bio i humanitarnog karaktera, tako da je doprinosio razvijanju pozitivnih navika kod mladih da u danima posebnog dobra i blagodati nikada ne zaborave one kojima treba pomoći. Ipak, mislim da je osnovna stvar da djecu i omladinu odgajamo istinskim vrijednostima koje će biti uvijek dio njihovog bića bez obzira gdje se nalazili i u kakvim iskušenjima bili. Odgajamo se u našim kućama, džamijama, mektebima, ali svoj odgoj nosimo sa sobom gdje god hodili i pokazujemo (i dokazujemo ga) na ulici.

STAV: Ilahije i kaside zauzimaju posebno mjesto u tradiciji Bošnjaka muslimana. Kao neko ko se dugo godina bavi interpretacijom ovih pjesama, prema Vašem mišljenju, zbog čega je važno istrajati u promoviranju ovog vida naše tradicije?

BABAJIĆ: Ilahije, kaside, duhovne pjesme u cjelini izraz su jedne iskrene ljubavi, kako onih koji ih uče i donose, tako i onih koji ih srcem slušaju. To su pjesme o ljubavi prema Bogu, prema poslanicima, dobroti, s prelijepim porukama koje nas oplemenjuju. One putuju od srca do srca i samo tako i žive i imaju puni smisao. Svjedoci smo jedne velike ekspanzije u zadnjem desetljeću na polju promocije, interpretacije i produkcije duhovnih pjesama. Mislim da nikada više kao u ovoj godini nije bilo novih ilahija i kasida, čitavih albuma, vrlo lijepih i korisnih videozapisa. Ipak, mislim da ova vrsta umjetnosti treba imati značajnije mjesto i u našim obrazovnim i kulturnim institucijama. Bojim se da je trenutno negdje u zapećku i egzistira i napreduje ponajviše zahvaljujući neprocjenjivom entuzijazmu autora koji na njenom očuvanju i promociji ulažu ogromne napore i sredstva. Iskreno bih volio da se to promijeni. Ipak, mislim da ilahije i kaside trebaju imati svoju intimu, svoj dom u našim duhovnim centrima (džamijama i tekijama), svoje ishodište u srcima vjernika i da to u ovom dobu opće komercijalizacije moramo ljubomorno čuvati.

STAV: Pred nama je Kurban-bajram, koji, uz onaj Ramazanski, spada u najznačajnije praznike muslimana. Kako trebamo provesti ove predstojeće mubarek-dane?

BABAJIĆ: Doista su mubarek-dani Bajrama dani naše radosti, jer se radujemo blagodatima našeg Gospodara kojima nas neizmjerno obasipa. I dok se Ramazanskim bajramom radujemo oprostu zbog blagodati ramazana i našeg ibadeta u njemu, Kurban-bajramom se radujemo blagodatima oprosta i susreta sa svojim Stvoriteljem. Oni koji su se odazvali Allahovom pozivu i upravo se nalaze u blagoslovljenoj Meki svoju vjeru praktično potvrđuju, a mi koji smo ostali kod svojih kuća u ovom mubarek-danu činimo dove za njih i svojim kurbanima se sjećamo Ibrahima i Ismaila, a. s., i iskazujemo svoju spremnost na vlastitu žrtvu na Njegovom putu. Mubarek-dani Bajrama uvijek su prilika da se posvetimo svojoj porodici, svojim prijateljima, komšijama, prijateljima, sebi. Puno je prelijepih običaja – adeta – koji krase ove bajramske dane koje mi prakticiramo i njegujemo: obilazimo svoju familiju, dijelimo kurbane, darivamo djecu, jedemo posebno pripremljenu hranu, ali ne smijemo dopustiti da nam mubarek-dani budu dani adeta umjesto dani ibadeta. Imajmo uvijek na umu da su ovo dani u kojima slavimo Stvoritelja Njemu najdražim ibadetima: hadžom, kurbanom, pažnjom prema siromašnima, namazom, zikrom i Kur'anom, a adeti nam te ibadete samo još više ukrašavaju i uljepšavaju. Baklava je slatka, ali je ibadet još slađi.

Mubarek-dani kojima idemo još su jedna darovana prilika da se popravimo. Imajmo na umu da je spremnost na žrtvu osnovni smisao kurbana. A nekad su i pružena ruka, traženi halal i oprost žrtva. Žrtva vlastitog ega koja je Allahu bliska i s kojom je iznimno zadovoljan. Kada budemo jedni drugima čestitali Bajram, kao dan oprosta, pogledajmo jedni druge u oči i razmislimo kakav je naš međusobni odnos. I trebamo li jedni drugima što halaliti? Je li se on sveo samo na čestitanje Bajrama? Volimo li jedni duge u ime Allaha, onako kako vjernici i trebaju da se vole? Kada budemo dijelili bližnjima kurban, zapitajmo se jesmo li dobre komšije i rođaci. I imajmo na umu da je kod Allaha najbolji ona koji je najbolji prema svom komšiji. Da je održavanje rodbinskih veza obaveza koja se ne smije prekinuti pa makar i oni uporno kidali veze s nama. Kada svojoj djeci i unucima budemo odgovarali na selam i čestitanje Bajrama, nakon bajrambanke, zapitajmo se jesmo li sve učinili da ostanu na putu kojim je Uzvišeni zadovoljan, putu Njegove svjetlosti i upute. Kakav je njihov odnos prema drugima? Čine li dobro? Teže li dobru? Kreću li se ka dobru?

PROČITAJTE I...

Arapske vođe u Zaljevskim zemljama znaju da je potrebno muslimansko jedinstvo i u politici, i u ekonomiji, i u vjerskim pitanjima. Pošto su nacionalnosti, rase i klase u islamu sporedne, onda to ne mora biti Arap naravno. Ipak, djeluje kao da nekim arapskim vođama smeta ako to nije Arap. Jedini koji trenutno na političkom planu nešto pokušava uraditi na obnavljanju muslimanskog jedinstva jeste turski predsjednik Erdoǧan, ali mu neke arapske vođe to ne odobravaju

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!