Post by Redakcija STAVA

Mi jesmo post-ratni, post-konfliktni, post-traumatski region, što je sve naravno tačno, mi smo pre svega postgenocidni region prema odredbama međunarodnog krivičnog prava, prema presudi Međunarodnog suda pravde od 26. 2. 2007. po dve osnove: počinjen genocid u Srebrenici i nečinjenje Srbije da taj genocid spreči. Od 11. 7. 1995. postoji u Srbiji zapravo zavera ćutanja ili zločin ćutanja ili genocidofobija

“Stav” će pokrenuti “Feljton o političkim ubistvima Envera Kazaza” s radnim naslovom “Kazaz protiv Kazaza”, kao ponajbolji dokaz da je čovjek sam sebi najveći neprijatelj. Zapisano ostaje, a Kazaz je iza sebe ostavio prljavi trag po raznim novinskim arhivama, ali i onome što će se neki usuditi nazvati „znanstvenim radovima“. Sam je sebi uskakao u usta toliko puta, sam je sebe pobijao toliko puta da je to naprosto sramotno

Mi sigurno nismo namjeravali razmatrati registrarov stav kao dispozitiv, te tako prekinuti dalji rad na aplikaciji za reviziju – objašnjava Scheffer. Obrazloženje Davida Scheffera ide u prilog opravdanosti podnošenja aplikacije za reviziju presude, uprkos registrarovom stavu, s obzirom da je ista, osim etičke dimenzije, posjedovala i jasno pravno uporište, pa i kada je u pitanju ovlaštenje Sakiba Softića kao agenta BiH. S tim u vezi „pada u vodu“ i politiziranje cijele priče kroz pokušaje optuživanja pravnog tima i člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića da su „prešutjeli“ registrarovo pismo iz maja 2016. godine

Osuđujemo likovanje političkih aktera u Bosni i Hercegovini s' namjerom da iskoriste sraman čin Međunarodnog suda u Hagu prema žrtvama genocida i oružane agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu za svoje političke poene, kao i tendenciozne napade na g. Bakira Izetbegovića i g. Sakiba Softića, ovlaštenog agenta Bosne i Hercegovine po tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije i iste smatramo atakom na institucije vlasti, što u konačnici vodi u pravcu destabilizacije Bosne i Hercegovine

Spriječivši pristup dokazima vezanima uz ulogu srpskog vodstva u vrijeme ili netom prije genocida u Srebrenici, SAD, Velika Britanija i Francuska prihvatile su politiku koja je precizno definirana u mojoj knjizi i o kojoj su mediji u velikoj mjeri izvještavali. A to je da minimaliziraju ili negiraju Miloševićevu odgovornost za Srebrenicu jer bi suradnja s Tribunalom (koja je obvezna za svaku državu, uključujući velike sile) također otkrila da su Washington, London i Pariz mogli unaprijed znati i stoga su mogli pokušati spriječiti što se dogodilo Srebrenici. Među ostalim, radili su to preko Geoffreya Nicea

“Ovu pjesmu pisao sam na otoku Biševu i u Austriji. Onda su oni napravili knjigu koja se zove “Suze mog naroda”, u koju su uvrstili tu pjesmu. Oni su je i preveli na njemački jezik. Rekao sam im da razmisle o njenom objavljivanju, jer je pjesma drastična. Na oratorskoj večeri došlo je do sukoba zbog moje poruke Evropi. Jedni viču: “Ej, kopile, mi smo te primili i nahranili, kako možeš tako pisati o nama?”, a drugi govore: “U pravu je on, u pravu je on.” Jedna novinarka Kristina čitala je tu pjesmu pred Bogdanom Bogdanovićem, nakon čega mi je on prišao i čestitao. Poslije mi je Kristina rekla da je tu pjesmu čitala u evropskoj skupštini u Strasbourgu.”

Podržite nas na Facebooku!