Post by Nermin DEMIROVIĆ

I mogao bi se nastaviti niz, poput toga da Siniša Ivančević s jednog sportskog događaja nosi titulu “najveći radijus nekretanja”, ali sasvim je dovoljno. I više nego dovoljno da se većini spomenutih azilanata izrekne mjera pojačanog nadzora socijalnog radnika.

A publika, ona koja dolazi gledati, ipak zaslužuje sve pohvale. Platiti ulaznicu za ovo što nam se servira – stvarno treba imati dobar želudac. To su prave zvijezde bh. fudbala. Oni koji sjede i trpe.

Slijedi akcija Južna Koreja. Sreća nema maratona, ali nam se ne piše dobro ni na snijegu. Da ne zaboravimo, u velikom dijelu disciplina učešće takmičara iz jedne države ograničeno je na četiri, ali opet nije dovoljno našim za plasman vrijedan pažnje. Dovoljno smo loši, a nimalo egzotični, pa na Olimpijskim igrama veću pažnju privlače zalutali skijaši iz Kuvajta ili Nigerije.

Ne postoji kvalitet, da se ne lažemo. Barem ne previše kvaliteta. Iskoči tu poneki “Menalo” s vremena na vrijeme, ali ono što treba reprezentaciji uglavnom je odgojeno van granica ove države.

Podržite nas na Facebooku!